Kurs admirala Gatina

Autor: Nikola Žutić

22. 02. 2014. u 17:59

Bliži se kraj rata i mi Hrvati moramo misliti o našem spasu. Srbi komunisti će nestati kad ne budu više potrebni

U IME Srpskog nacionalnog komiteta u Splitu Đuro Vilović (sa Alfirevićem) je upozoravao na svu opasnost od ustaške infiltracije u partizanske redove. Značajan je dopis od 24. januara 1943. godine: "Početkom januara (1943) doputovao je u Split hrvatski ustaški admiral Gatin, inače rodom Splićanin, poslat od grupe hrvatskih ustaša, koji se kupe oko dr Berkovića i dr Ede Bulata (u Kraljevini SHS bio jugoslovenski nacionalista - "orjunaš").

Gatin je imao zadatak da poveže sve hrvatske frakcije u Splitu i okolini, a govorio je ovako: 'Približuje se konac ovome ratu, pobeda je sigurna na strani saveznika, i radi toga potrebno je da mi Hrvati mislimo o našem spasu. Sa Pavelićem se ništa ne može, on je lopov i izdajica i radi toga moramo mi svi bez njega, i protiv njega da se udružimo i da spremni dočekamo kraj rata. Već sada svi mi Hrvati moramo stupati u redove partizana i pomagati ih svim silama i sredstvima. Svi i Domobranci i Ustaše moraju k ovima, jer jedini oni moći će da nas spasu od zla koje nas može zadesiti radi bezglavo vođene politike sa strane hrvatsko-ustaškog vodstva. Ujedinjeni s njima moći ćemo se spasiti i osvete sa strane Srba i njihovim političkim prestižom moći ćemo pregovarati sa Srbima na ravnoj nozi i oboružani mi kao i oni'.

Na primedbu jednog prisutnog Hrvata: 'Ali partizani vode komunističku politiku?', odgovorio je: 'To je istina, ali to je prividno, jer naši komunisti su Hrvati u prvom redu i oni će u danom času otvoreno stati u odbranu Hrvatskih prava, pa politika bila kakva bila'. Na pitanje: 'Ali tu ima i Srba komunista, a šta ćete s njima?', Gatin je odgovorio: 'Kad ne budu više potrebni, onda će ih nestati, jer mi ćemo biti u većem broju" (Vojni arhiv, k. 157, br. reg. 8/2).

Vilović i Alfirević su raskrinkavali trostruku ulogu "mačekovaca", vezano za njihovu "dilemu" na čiju se stranu postaviti, da li na partizansku, ustašku ili jugoslovensku ravnogorsku (u tom slučaju bilo je najmanje dileme).

Vilović i Alfirević navode razgovor (iz sredine decembra 1943) predstavnika HSS Ivana Petra Mladinea (bivšeg narodnog poslanika) i splitskog Srbina dr Jove Miovića, o mogućnosti saradnje Hrvata i Srba. Tom prilikom Mladineo je, u prisustvu samostalnog demokrate (iz SDS) izjavio sledeće:

"Delegat Srba na razgovorima sa grupom Jugoslovena postavio je slijedeći zahtjev: Hoćemo dinastiju sa kućom Karađorđevića; Vojno vodstvo pod komandom đenerala Draže Mihailovića; nikakva organizacija vojne prirode ne smije se vršiti bez odobrenja vodstva četničke organizacije. Delegat Srba tražio je od nas, da radi uspešne saradnje mi Hrvati moramo ili s četnicima ili u jednoj drugoj vojnoj organizaciji pod vodstvom đenerala Mihailovića, učestvovati u svim borbama koje vode četnici".

UTICAJ MAČEKOVIH MINISTARA U DOPISU od 24. januara 1943, Vilović (i Alfirević) su nastavili da analiziraju svu pogubnost podmukle hrvatske nacionalne politike, koja je bila fatalna po srpski nacionalne opstanak. Skretali su pažnju na antisrpsku politiku hrvatskog dela "emigrantske vlade" u Londonu, koja je instruirana od Engleza u pravcu ostvarenja budućeg federalističkog koncepta državnog ustrojstva Jugoslavije. Taj koncept su u najvećoj mjeri provodili Mačekovi ministri u jugoslovenskoj vladi, predvođeni dr Jurajem Krnjevićem.

Ovaj razgovor "haesesovac" Mladineo je, prema Vilovićevom zapisu, zaključio sledećim stavom: "Mi Hrvati želimo saradnju sa Srbima, ali mi ne možemo da zauzmemo neprijateljski stav protiv partizana, jer to je naša vojska, koja nam može sutra pred saveznicima da opere obraz, i mi Hrvati namjeravamo sa tim partizanima udružiti Hrvatsku seljačku i građansku zaštitu i u svim mjestima Primorja dočekati saveznike i preuzeti vlast od okupatora. Uostalom, naša HSS danas je u nemogućnosti da pokaže svoju brojčanu snagu, jer naše desno krilo otišlo je k ustašama, a lijevo k partizanima. Mi danas pristalica svojih i nemamo ili ih imamo vrlo mali broj".

Vilović i Alfirević su i dalje isticali ideološko-politički različit, ali nacionalno istovetan velikohrvatski nacionalni projekat, koji je sve više bio podudaran s porastom ratnih uspeha Anglo-amerikanaca i Sovjeta. I rimokatolici - Hrvati u redovima "samostalaca" (Vilderova Samostalna demokratska stranka) imali su podudarno nacionalno razmišljanje o stvaranju jedinstvene Velike Hrvatske, kao i ustaše, frankovci, haesesovci i komunisti.

Vilović i Alfirević su citirali jednu nacionalno čudovišnu izjavu "samostalca" Felera (u proleće 1945. likvidiran bez suđenja od strane komunista zajedno sa Bartulovićem, "negde kod Topuskog"), koji je otkrio pravu nacionalnu metamorfozu Vilderovih "esdesovaca": "Isti gosp. Feler u jednom privatnom razgovoru izjavio je ovo: 'Hrvati treba da dobiju sve teritorije, istorijske, razume se, i sve one krajeve u kojima živi i jedan Hrvat'. Na upit: 'I Boku Kotorsku?' Odgovorio je: 'Nego šta i Boku Kotorsku, ponavljam sve krajeve u kojima Hrvati žive'.

Taj isti gosp. Feler izjavio je ovom prilikom, protivno no ranije, da su "Hrvati dužni da se pridruže partizanima, jer su partizani hrvatska narodna vojska". Vilović je u postskriptumu zapisao slijedeće o hrvatskim intelektualcima, hrvatskoj politici i političarima: "Iz ovog se vidi sva prividna kontradiktornost hrvatskih intelektualaca i ljudi koji interpretiraju hrvatske zahtjeve i način rezonovanja".



(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije