Tuđman neće “obojene”!

Predrag Pejčić

28. 04. 2014. u 19:25

Ujedinjene nacije su 30. maja 1992. uvele sankcije protiv SR Jugoslavije, ali tog meseca one su jesno pokazale kakav stav, pored sankcija, imaju isključivo prema ranijoj Jugoslaviji

UJEDINjENE nacije su 30. maja 1992. uvele sankcije protiv SR Jugoslavije (Rezolucija 757), ali tog meseca one su jesno pokazale kakav stav, pored sankcija, imaju isključivo prema ranijoj Jugoslaviji. Prvo je 15. maja diskutovano o pogoršanju situacije u BiH, a zatim 18. maja su donete preporuke o prijemu Slovenije i Hrvatske u UN, da bi dva dana kasnije usledile i preporuke o prijemu BiH u UN. Te, 1992, UN su usvojile ravno 26 rezolucija Saveta bezbednosti koje su se odnosile na stanje u republikama bivše SFRJ.

Hrvatska se tada malo pribojavala da će međunarodna zajednica da uvede sankcije, kao što je to učinila Srbiji i Crnoj Gori. Tako je na proslavi pete “obljetnice” HDZ u Gospiću 10. aprila - što je takođe bila i “obljetnica NDH”- Tuđman prvi put javno i otvoreno, bez obzira na svetsku javnost, najoštrije zapretio Srbima:

Rekli smo Srbima i čitavom svijetu, ako oslobođenje ne postignemo na miran način, Hrvatska je danas odlučna i ima snage da oslobodi ta područja silom, ako treba!”

Kao reakciju na sve teži pritisak na srpsko stanovništvo, Samostalna srpska stranka u Hrvatskoj je ukazala i na genocidni državni postupak još iz funkcionisanja tzv. NDH. Predsednik ove stranke dr Milorad Pupovac je preko Radija Evrope 8. aprila ukazao da je 1941, pod prinudom NDH pokršteno oko 11.000 srpske dece, kao i da su u Hrvatskoj postojali dečji logori, poput onog u Jastrebarskom, u kome su deca smeštena u ustaškim domovima pre svakog dobijanja hrane morali da pevaju ustaške pesme i katoličke molitve.

Naravno, službeni odgovor tadašnje NDH bio je da su “u tim domovima prikupljena djeca čije su roditelje ubili srpski četnici”!

U prolećnim mesecima 1995. kada su ojačale akcije prema Srbima, isticalo se - kako bi se objasnila “utvrđena superiornost Hrvata”, da Hrvati vode poreklo iz Irana. Time je pokušano da se razbije Pavelićeva teorija o gotskom poreklu Hrvata. List “Slobodna Dalmacija” u broju od 9. aprila 1995. prenosi izjavu iranskog ambasadora koji potvrđuje hrvatsko poreklo:

Za povjesničare to nije teorija, nego potvrđena činjenica. Perzijski je kralj Darije pet stoleća prije nove ere na mjestu današnjeg Sueckog kanala prokopao kanal koji se po njemu nazivao i koji se vremenom ponovo napunio zemljom. Kada se u novije doba probijao novi kanal, otkopan je i kanal kralja Darija, u kojemu se pored drugih znakova iranskih naroda navode i Hrvati”!

Niko nije reagovao na ove “znanstvene dokaze” kojim se negira ne samo u vreme NDH “gotsko praizvorište” Hrvata, već i istorijsko slovensko poreklo Hrvata. Rukovodeći se takvom ideologijom Tuđman je od UN - kako je preneo londonski “Gardijan” 10. aprila 1995. - zatražio da u okviru plavih šlemova ne budu “obojeni”, već samo belci, navodno, “jer samo Evropljani razumeju stanje u Hrvatskoj”! Tada su UN poslale, pored bataljona iz Jemena, još i bataljon iz Jordana. Britanski novinar je, takođe, naveo da je ovakav zahtev “deo domaćeg rasističkog spektra”!

Prethodnica plavih šlemova uvedena je, inače, 8. januara 1992, dok je Unprofor formiran 13 dana kasnije, odnosno 21. januara. Tada se u Hrvatskoj operisalo sa cifrom od milijardu dolara koliko navodno plavi šlemovi koštaju ovu državu.

OSVAJANjE POVERENjA ZBOG sve očiglednijih ugrožavanja prava srpskog stanovništva u Hrvatskoj javio se 8. aprila i Majkl Vilijams, šef Informativne službe Unprofor u prethodnoj Jugoslaviji, koji je izjavio: “Zagreb treba da garantuje Srbima u Hrvatskoj sigurnost i dostojanstvo uz istovremeno očuvanje njihovog kulturnog i političkog identiteta. Međunarodna zajednica bi morala da izvrši pritisak na Hrvatsku da umesto razmišljanja o oslobađanju okupiranih teritorija, svoju energiju usmeri ka osvajanju srca i poverenja ljudi koji žive na tim prostorima!”

U to vreme pojavila se i studija lorda Ovena, kopredsednika Mirovne konferencije o prethodnoj Jugoslaviji, “Značaj pomirenja” u kojoj se iznosi da će Međunarodni sud suditi pojedincima, a ne nacijama, naglašavajući:

To su zločini Srba protiv muslimana, ali i Hrvata protiv muslimana i muslimana protiv Hrvata i Srba”!

Oven ne spominje i zločine Hrvata prema Srbima, ali se osvrće na događaje u Drugom svetskom ratu:

Ta prošlost zatamnjena je svesno proizvedenim neistinama i prećutkivanjem iz Titove ere, kao i da su Srbi platili najvišu cenu u koncentracionim logorima ustaša i nacista. Čeprkanje po prošlosti bilo bi jedan od najznačajnijih faktora da novi rat izbije punom silinom, jer Titova propaganda je ostavila u punoj senci realnost građanskog rata koji je besneo od 1941. do 1945. godine”!

U to vreme u Hrvatskoj se ozbiljno razmišljalo da se 10. april - kada je inače stvorena NDH - proglasi kao novi praznik. Za Dan hrvatske državnosti od Španije je zatraženo odobrenje da se ekshumiraju posmrtni ostaci Ante Pavelića, “oca hrvatske nacije” i sahrane na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Drugi značajniji politički zahtev bilo je nastojanje Hrvatske da granicu na Prevlaci reši Međunarodni sud u Hagu pri čemu je kritikovan rad Badinterove komisije, inače pristrasne upravo u korist Hrvatske. Zahtevalo se da hrvatske jahte i trgovački brodovi plove u tzv. “neškodljivom prolasku kroz izlaz iz Boke Kotorske”, odnosno “da ratni brodovi to mogu da učine samo njihovom polovinom ulaza u Boku!” Takođe se pozivaju nudisti iz “domovine i inozemstva” da slobodno dođu na Prevlaku.

U okviru vojnih priprema upravo je 10. aprila Gojko Šušak, hrvatski ministar odbrane, izjavio da je na osnovu odluke predsednika Tuđmana mobilisao novih 30.000 vojnika, kao vojnu moć koja će se upotrebiti protiv RSK i “obrane hrvatskog domoljublja”!

Na proslavu je pozvan i albanski ministar spoljnih poslova Alfred Sereći, koji je smatrao da problem Kosova mora da bude deo mirovnog plana na Balkanu.

(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije