Srbija platila pogreb
02. 07. 2014. u 19:15
Božidar izgubio bitku sa tifusom u bolnici u Versaju. Pokušaj da se kralj Petar optuži za ranu smrt rođaka
UPRKOS velikom umoru, Božidar je izgledao srećan. Krajem meseca stanje se naglo pogoršalo. Lekar je konstatovao tifusnu groznicu: morali su ga preneti u franjevačku bolnicu u Versaju. Na klinici mu biva malo bolje. Sa zadovoljstvom je razgovarao s jednom od kaluđerica koja je mnogo putovala. Uprkos tifusu, Noel Bertran je došla da ga vidi. On je mnogo patio i brzo slabio. „Otimam od smrti sirotog prijatelja Božidara“, pisao je Lakomb jednom prijatelju, „a nečista bestidnica upravo ga krade od nas“.
Poslanik Vesnić je obavestio kralja i žurno je stigao do kneževog uzglavlja. Aleksije i verna Kaulina su stigli iz Nice u četvrtak, 2. aprila 1908. odmah posle ponoći, a Božidar je preminuo u dva sata, u Domu franjevačkih gospođa, ulica Morepa 29, u Versaju, u svojoj četrdeset šestoj godini. Oko njegove postelje bili su okupljeni brat Aleksije, Žorž Lakomb, srpski poslanik i gospođica Kaulina. Aleksije i Lakomb su potpisali umrlicu kao svedoci smrti Božidara Đ. Karađorđevića, „umetnika gravera“, a Lakomb će ovekovečiti uspomenu crtežom - poslednjim portretom.
Srpsko poslanstvo je odmah priredilo parastos, istog jutra, 2. aprila, u Sv. Aleksandru Nevskom, ruskoj crkvi u Parizu. Pogreb je bio o državnom trošku Srbije, a prijatelji koji su hteli da pomognu prilogom ostali su zapanjeni.
Sam Božidar je bio vrlo ogorčen posle 1904. godine, pa su njegovi prisni prijatelji gajili netrpeljivost prema kralju Petru. Božidar je žrtva, mučenik, govorili su jedni; žrtvovao se za porodicu, govorili su drugi, i donekle su bili u pravu. Ig le Ru je smesta napisao članak za „Le Matin“, nalazeći da je Božidar izgledao kao „raspeti Hristos“. Ako je Božidar umro, ponavljao je, to je zato što ga je kralj Srbije pustio da umre od gladi. Ako je dobio tifusnu groznicu, to je zato što je morao da pije prljavu vodu iz česama u Mareu. „Kralj Srbije može da trlja ruke“, napisao je Lakomb nekoliko dana uoči kraja.
A eto kako se „kralj Srbije dočepao kovčega da priredi kraljevski pogreb. Kakva užasna ironija!“, pisao je Lakomb jednom zajedničkom prijatelju. Sledeća rečenica iz drugog pisma dobro pokazuje svu netrpeljivost: „Kako sam shvatio, svi smo složni da u ponedeljak (na dan sahrane) uputimo javnu uvredu srpskom poslaniku kao predstavniku svog gospodara-ubice“.
Ali bruke neće biti pošto će Aleksije preuzeti stvari u svoje ruke. Svečani obred je bio dirljiv i dostojanstven, istovremeno intiman i kraljevski. Sarka se vratila iz Nice, ali nije prisustvovala pogrebu. Vest su objavile pariske novine, a i beogradske.
Aleksije i Lakomb su se dogovorili da na sahranu pozovu umetnike i zanatlije s kojima je Božidar radio. U ponedeljak 6. aprila pre podne sveštenik Jakov Smirnov, starešina ruske pravoslavne crkve u ulici Dari, došao je na skver Bulonjske šume da isprati telo. Pogrebni obred je održao Vladimir, episkop kronštadski, koji je tim povodom posebno došao u Pariz. Povorku je predvodio knez Aleksije. Kralja Petra je zastupao njegov poslanik u Parizu, a francusku vladu ministar pomorstva, radikal Gaston Tomson, Aleksijev prijatelj.
Bili su prisutni slikari, imena iz sveta umetnosti, književnosti i pariskog društva, zanatlije. Cveće od srpskog kralja stajalo je uz cveće srpske kolonije u Parizu i različitih umetničkih društava. Božidarev socijalistički zemljak, zanatlija iz Marea, položio je cveće „u ime njegovih drugova, radnika Srbije“. Na zadnjoj strani pogrebnih kola stajao je venac od ljubičica s natpisom „Tvoja majka i brat“. Božidar je bez ikakvih govora sahranjen na groblju Per-Lašez, u porodičnoj grobnici Sarkinog zeta Jovana Marinovića.
Posle prvih članaka u pariskoj i beogradskoj dnevnoj štampi usledili su članci u umetničkim časopisima, ženskim magazinima i književnim revijama, nemačkim i austrijskim novinama, londonskoj štampi, srpskoj štampi u Austrougarskoj i u crnogorskoj štampi. Predmeti koje je napravio za nacionalni salon Boz Ar bili su izloženi kao što je bilo predviđeno, ali u vitrini s vezanim florom. U novembru je Društvo umetnika dekoratera priključilo svojoj izložbi malu retrospektivu dela Božidara Karađorđevića.
Kraj