Bez vodonika nema života

Ivona Živković

20. 06. 2015. u 21:10

Činjenica je da je voda u svom ponašanju potpuno nepredvidiva i da je način na koji ona restrukturira svoje molekule i danas, za mnoge, velika "misterija"

Без водоника нема живота

Voda u ljudskom organizmu

INSTITUCIONALNA edukacija i njeni sertifikati (koji imaju svoju cenu i mnogima donose novac i društveni položaj), doprinela je da mnogi "naučnici" danas uopšte ne "komuniciraju" direktno sa prirodom iako detaljno proučavaju njena svojstva. Tako se i danas u akademskim razgovorima za neke fenomene kaže da su "čudo prirode" ili "tajna prirode". Radi se očito o stvarima za koje nauka zasad nema objašnjenje ili bar takozvana "stručna javnost" o tome nije upoznata. Najzanimljivija kovanica koja se četo koristi u medijima je - "natprirodna pojava". Ali šta može biti iznad prirode?

Poslednjih nekoliko godina etablirani naučni svet je morao sebi da prizna da se o vodi, koja je tako prisutna u našim životima, u stvari, veoma malo zna i da je ona prilično neistražena u mnogim svojim fenomenima te da ona i te kako skriva neke svoje "tajne". Što je još gore, ispostavilo se da neke teorije o vodi koje su nastale pre 2.000 godina više vrede nego one koje je postavila moderna naučna elita devetnaestog i dvedesetog veka.

Ipak, činjenica je da je voda u svom ponašanju potpuno nepredvidiva i da je način na koji ona restrukturira svoje molekule i danas, za mnoge, velika "misterija".

ZNAMO da je na planeti Zemlji ima u ogromnim količinama i da je ona bukvalno esencija stvaranja onoga što nazivamo - život. Zna se odavno i da su fizička i hemijska svojstva vode u odnosu na druge fluide bitno različita. U stvari, ona je od svih jedinjenja na planeti jedinstvena po mnogim osobinama. Voda je najmoćniji rastvarač, njena gustina se prilikom snižavanja temperature skuplja, i to skupljanje počinje od površine ka dubini, a ne obrnuto. Tako se pri temperaturama ispod nula stepeni Celzijusovih voda ledi u rekama i jezerima prvo na površini, pa živi svet koji je u njoj ima šansu da se zaštiti od spoljne hladnoće upravo zahvaljujući ledu na površini koji održava temperaturu vode ispod leda. Samo u ekstremnim slučajevima (kao što su kataklizmičke klimatske promene) može doći do potpunog zaleđivanja vode u nekom vodenom koritu i tada nastaje pomor čitave rečne bio zajednice.

SMRZAVANjE vode počinje na temperaturi od 4 stepena Celzijusova, i to je takozvana tačka anomalije kada njena gustina počinje polako da se povećava. Sve druge tečnosti se hlađenjem skupljaju. Ali, izgleda da voda u sebe uvuče okoloni vazduh sa gasovitim kiseonikom i vodonikom i metanom i sl. i zarobi ih u ledu.

Povećavanjem temperature gustina vode se smanjuje.

Iz dubine zemlje voda izlazi pod ogromnim pritiskom i to zahvaljujući magnetnom polju i telurskim strujama koje ona u svom kretanju sledi (koje je zapravo pokreću) jer voda u sebi ima akumuliranu ogromnu energiju.

U trenutku klijanja neke biljke kada ona treba da izbije iz ljuske zrna i na površinu zemljišta, ono što joj daje ogromnu snagu je moćna energija vode. Biljke koje rastu ispod asfalta zahvaljujući energiji iz vode zato sa lakoćom probijaju asfalt. Kada vidite da trava raste iz zidova i kamenih pukotina, to je energija vode u njima koja izlazi na površinu. Voda je tako kao "lokomotiva" preko koje putuje energija iz utrobe Zemlje i izlazi na površinu. Još je Nikola Tesla tvrdio da je čitava Zemlja veliki prirodni kondenzator električne energije.

VODA lako može da savlada zemljinu težu i penje se iz korena do samog vrha najviših stabala kako bi prvo hidrirala najviše mlade listove, a onda se spuštala ka nižima. I tada ostvaruje pritisak od više desetina atmosfera. U stvari, drveće i ima tu ulogu da nagomilanu vodu iz zemljišta izbacije napolje i tako ga drenira. Seča šuma zato dovodi do pojave velikih klizišta, jer vodu koja se kreće kroz zemlju ništa ne može zaustaviti i uništiti osim njenog izbacivanja na površinu preko korenja, stabla i zelenila koji je prirodno skladište u svojim ćelijama. I sva živa bića, kao i ljudi samo su pokretni rezervoari vode u kojima pulsira ista energija. U tim rezervoarima energija stvara hloroplaste, proteine, bakterije, ćelije sa svim njenim organelama, tkiva i kosti i održava ono što nazivamo - život. Kada voda ne bi imala sposobnost da energiju uskladišti, ona bi otišla dalje i životnih formi koje poznajemo ne bi ni bilo. I svi zato znamo da bez vode nema života.

Svojstvo vode da skladišti energiju smanjuje i temperaturne razlike između dana i noći na Zemlji i zato one nisu tako drastične. Preko dana se tako voda zagreva, a noću oslobađa akumuliranu toplotu. I to je poznato, samo je teško razumljivo za naučnike zašto je to tako.

ČOVEK je sačinjen preko 70 procenata od vode, (po zvaničnoj nauci) a zapravo više od 97 odsto je voda jer nakon kremacije ostane jedva oko 3 odsto mase.

Ona je u svim tkivima i ćelijama, dok je najviše prisutna u mozgu. Ono što pamti, to je - voda. Ono što provodi električnu energiju je voda. Ono što nas pokreće i uspavljuje, uznemirava, što nas čini agresivnim, ljutim, tužnim, depresivnim - to je molekularna struktura vode. Od strukture vode u nama zavisi naše rapoloženje, pamćenje, naše zdravlje i životni vek.

U atmosferi Zemlje voda je prisutna 90 odsto, a na površini 70 odsto.

Starenje ljudi je praćeno dehidracijom čitavog organizma i zbog toga i padom energetskog potencijala. U starosti se vrši i demineralizacija organizma, pri čemu treba imati u vidu da živi organizam koristi samo minerale u koloidnom obliku, a tu je opet prisutna voda. Samo dva do tri odsto su neorganski minerali i to je ono što ostaje od čoveka nakon kremacije. A stari ljudi u svom organizmu sadrže tek 50 odsto vode mladog organizma.

I tu se neko dosetio da postavi ključno pitanje - zašto dehidriramo kada vodu stalno unosimo u organizam? Edukovani lekari često kažu da treba piti bar dve litre dnevno, ali ne kažu kakve vode.

HEMIJSKA formula vode H2O je svima poznata. Sačinjavaju je dva atoma vodonika i jedan atom kiseonika, koji kada se sjedine iz gasovitog stanja prelaze u jedinjenje koje može biti čak u četiri agregatna stanja. Da, četiri. Možda niste znali, ali voda može i da gori i pretvori se i u vatru. Sa druge strane, znamo svi da vatru gasi - voda.

Ono bez čega zaista nema života kakav poznajemo danas na Zemlji je, u stvari, vodonik. Život može da postoji bez kiseonika (to je poznato), ali ne bez vodonika. Stari Grci su zato vodoniku dali ime hidrogen, onaj koji stvara vodu. Pored toga što može da uskladšti energiju, voda može i da je prenosi i to preko vodonika. Ipak, ono što je za život najvažnije, to je da voda energiju može da uskladišti u veoma dugom periodu.

"MRTVA" VODA

ISTINA je da vodu treba unostiti u organizam, ali ne svaku, već samo onu koja ćelije organizma može da hidrira, odnosno samo onu koja može da uskladišti energiju. A to nije voda ni sa česme, niti voda iz flaše, jer to je "mrtva" voda. Nažalost, medicina još ne pravi razliku između "žive" i "nežive" vode.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (4)

Bane Vanga

21.06.2015. 12:30

Kao naucnik, profecsionalac a najvise kao normalan covek, zamolio bih Novosti, koje su (makar do sada) imale epitet ozbiljnih novena, da ovakve tekstove izbaci iz svog lista. Vecu zbirku gluposti, lazi, proizvoljnih konstatacija I sl. odavno nisam procitao. Iako je slobodna rec pravo svakoga, iako je demokratija pozeljan osobina, zbog ovakvih tekstova postajem sklon cenzuri! Da li pomislite da ce ovaj tekst procitati I neko dete, recimo srednjoskolac? Greh na vasu dusu!!!

Željko

24.06.2015. 05:24

Pazite čuda, molim vas ! Voda se prvo zamrzava na površini, to znači da je čudesna i magična. A šta je sa ostalim tekućinama ? Uključujući i metale u tečnom stanju ? Sve se smrzava spolja samo zato što vanjski slojevi prvo počmu gubiti energiju. Postoji šačica izuzetaka kada materija prelazi u čvrsto stanje "iz sredine" ali za to trebaju specifični preduslovi, koji uglavnom ne postoje u prirodi.