Braća Karić šire rok scenu

Beograd je mladim tog vremena pružao brojne prednosti u odnosu na one koji su odrastali u ostatku Srbije. Ploče su tada uglavnom stizale preko sportista, diplomata i inostranih predstavnika jugoslovenskih firmi, a kako su oni uglavnom bili u glavnom gradu, tako su i beogradski rokeri imali više prilike da dođu do snimaka popularnih svetskih bendova. Isto tako, veći standard nije bio mala prednost, s obzirom na to koliko je bilo teško dođi do instrumenata i pojačala. Ipak, činjenica da se tadašnja vlast trudila da kultura bude podjednako dostupna svima učinila je da svako selo ima makar dom kulture. A tamo gde je bilo doma kulture, ili bar prostorija mesne zajednice, bilo i prilike za nastupe bendova. Svirkama, obično "čajankama" u mesnim zajednicama i domovima kulture, rokenrol se širio Srbijom.

ROKENROL scena rano je počela da se razvija i u Zemunu. U to vreme postojala su tri zemunska benda - "Plavi dečaci", "Kristali" (iz kojih je potekao poznati gitarista Zlatko Manojlović, kasnije osnivač bendova "Dah" i "Gordi") i "Simboli". U Zemunu je krajem šezdesetih otvorena i čuvena diskoteka "Sinagoga", a na otvaranju je nastupao i bend "Idejni posed" koji će se nekoliko godina kasnije proslaviti pod imenim "Ju grupa" i ući u istoriju kao jedan od najznačajnijih jugoslovenskih rok bendova svih vremena.

Rok se širio i na jug. I to, ma koliko danas zvučalo neobično, u velikoj meri zahvaljujući braći Karić. Oni su tih šezdesetih godina osnovali grupu "Plave zvezde", prvi VIS (vokalno-instrumentalni sastav) kako se to tad nazivalo u Peći. Iako su ga kasnije "optuživali" da je počeo kao harmonikaš, najpoznatiji Karić, Bogoljub, zapravo je bio bas gitarista. Uz to bio je i menadžer benda. Još jedna stvar u kojoj je bio pionir, jer menadžeri bendova u to vreme zapravo nisu ni postojali.

NARAVNO, Bogoljub Karić paralelno se bavio i biznisom, u radnji precizne mehanike koju je otvorio sa bratom Sretenom.

- Mogu slobodno da kažem da su "Plave zvezde" otvorile vrata roku, "Bitlsima" i "Šedousima", "Rolingstonsima" na Kosmetu - rekao je jednom prilikom Bogoljub Karić. - Danas kažu da sam ja bivši harmonikaš. Nikad nisam svirao harmoniku. Mogu samo da žalim što ne znam. I to kažu tako kao da je to nešto ružno. Čudan smo mi narod. Zamislite, znati svirati harmoniku to je nekome ovde ružno. Svašta, bogami.

Ime benda bilo je, prema Bogoljubovom svedočenju, inspirisano nebom iznad Peći.

Da je provincija i te kako imala "žicu" za rokenrol, svedoči i podatak da prva rok ploča nije snimljena u Beogradu već u - Aleksandrovcu. Tamošnji "Diskos" snimio je i objavio EP benda "Iskre" o kojem smo već pisali. Bilo je to jedno od prvih izdanja novoosnovanog "Diskosa" i prodalo se u gotovo 100.000 primeraka. Aleksandrovački izdavač kasnije će se proslaviti po narodnjačkim izdanjima, posebno po onima iz opusa "Južnog vetra".

HRVATSKA rokenrol scena u to vreme bila je jednako jaka kao i srpska. Jedan od prvih tamošnjih bendova, i isto tako jedan od najvažnijih, bile su "Bijele strijele". Nastali su na jednoj radnoj akciji 1961. godine i prvobitno su se, nimalo iznenađujuće, zvali "Kramp". Sledeće godine su promenili ime, a 1963. izdali ploču sa hitom "Svi trče oko Su". Mnogi smatraju da je to izdanje zapravo prva prava "bit" odnosno rokenrol ploča u Jugoslaviji. U početku "Bijele strijele" su se, naravno, ugledale na "Šedouze", da bi se kasnije poput većine drugih bendova priklonili "Bitlsima". Bili su i prvi rokenrol bend koji je nastupio na nekom velikom festivalu popularne muzike, i to na Zagrebačkom festivalu 1963. kao pratnja Đorđa Marjanovića, sa pesmom "Ti si moje proleće".

GRUPA koja će uskoro pomračiti slavu "Strijela", pa i drugih bendova širom Jugoslavije, bili su "Crveni koralji". Ivan Ivačković piše da u prvi mah hteli da se zovu "Crveni đavoli", ali da su blagovremeno shvatili da takav naziv u komunističkoj državi, ma kako liberalna bila, ne bi bio dobronamerno prihvaćen. U početku su bili pod uticajem - treba li to uopšte reći - "Šedouza", a prvu ploču objavio im je beogradski PGP. Zahvaljujući ogromnoj popularnosti tog izdanja, ubrzo su postali prvi bend koji je krenuo na jugoslovensku turneju. Imali su čak i sekretaricu i tehničara, što je za mnoge bendove čak i decenijama kasnije ostalo nezamislivo. Paralelno su nastupali i kao pratnja poznatim pevačima poput Ive Robića i Karla Metikoša, što u to vreme uopšte nije bilo neuobičajeno.

ZAGREBAČKA paralela beogradskim "Siluetama" bili su "Mladi". Imali su duge kose, imidž "loših momaka" i izazivali zgražavanje establišmenta zbog čega su neretko bili nazivani "urlatorima". Kao i "Siluete" imali su vernu armiju fanova, pa su čak osnovali i "fan-klub". Bili su toliko profesionalni da su čak preko svog fan-kluba organizovali, ne samo svoje koncerte već i manje festivale. To ih je dovelo u sukob sa vladajućim strukturama pa su, kako piše Ivan Ivačković, u omladinskim novinama napadani da organizuju koncerte "zbog dobre zarade". Naznaka ozbiljnog privatnog biznisa tada je smatrana velikim grehom. Raspali su se 1966. posle nekoliko nastupa u Zapadnoj Nemačkoj i, ma kako neobično zvučalo s obzirom na njihovu popularnost i profesionalizam, nisu snimili ploču. Tako da su nam danas ostala samo svedočenja o tome da su tako dobro zvučali da bi svako ko izađe posle njih na binu bio ponižen.

VEOMA popularan zagrebački bend bili su i "Roboti". Kasnije generacije pamte ih, pre svega po hitu "Mramor kamen i željezo" koji će kasnije obraditi i "Bijelo dugme". U drugo polovini šezdesetih "Roboti" su paralelno gradili karijeru u Jugoslaviji i u Italiji gde su nastupali pod imenom The Filve Up. "Džuboks" ih je 1967. proglasio za najbolji jugoslovenski bend sa električnim gitarama. Potrajali su do kraja decenije.

Postojala je u Hrvatskoj jedna grupa za koju su čak i egocentrične "Siluete" govorile da je najbolja u Jugoslaviji. Reč je o splitskim "Delfinima" (u Zagrebu je istovremeno postojao bend istog imena). "Delfini" su, između ostalog, ostali upamćeni po tome što su 1968. dvanaest puta za samo mesec dana svirali u Domu omladine Beograda i tada ih je slušalo ukupno oko petnaest hiljada ljudi.

Vredi, na kraju, pomenuti i bend "Zlatni akordi" koji je prvi snimio strani hit sa originalnim tekstom - reč je o pesmi grupe The Who - My Generation. To je bend u kojem je karijeru započela čuvena Josipa Lisac (zadržala se tu manje od godinu dana) kao i Zlatko Pejaković, koji će se proslaviti kao pevač "Korni grupe".

INDEKSI PRVI SVIRAJU SVOJE PESME

Nema nikakve dileme o tome koji je najznačajniji bend šezdesetih godina iz Sarajeva. Legendarni "Indeksi" osnovani su 1962. godine, a ime su izabrali po tome što su svi u to vreme bili studenti. Kao i gotovo svi ostali bendovi tog vremena, počeli su izvodeći pesme "Šedouza". Svirali su najpre kao instrumentalni sastav u popularnoj "Slozi". Presudni trenutak za bend bio je dolazak Davorina Popovića koji će postati pevač "Indeksa" i ostati to sve do svoje smrti 2001. godine. Nakratko im se pridružio i Kornelije Kovač, zahvaljujući kome su počeli da stvaraju autorski materijal, a na Opatijskom festivalu su 1968. godine pobedili sa pesmom "Jutro će promijeniti sve". Batu Kovača uskoro je zamenio Đorđe Novković, a početkom sedamdesetih godina "Indeksi" su napustili rok i okrenuli se šlagerima i pop muzici.