Crveni Bitlsi iz Jugoslavije
09. 02. 2016. u 19:32
Veliki broj jugoslovenskih rok grupa iz šezdesetih godina je u nekom trenutku dobio šansu u inostranstvu, ali je niko nije iskoristio. Uglavnom su reklamirani kao komunistički "Bitlsi"

Zagrebački "Roboti" su uspeli da se nametnu u Italiji
POSLE nastupa na Gitarijadi i drugim festivalima "električara", snimanja prvih ploča i prvih jugoslovenskih turneja, rokeri su počeli da sanjaju o internacionalnim karijerama. Gotovo da nema benda koji nije pokušao da izgradi karijeru na Zapadu.
Među prvima koji su prešli granicu su "Zlatni dečaci", a zahvalnost što su imali priliku da to učine duguju, naravno, Nikoli Karaklajiću. Najpre je Karaklajić, putujući na jedan šahovski turnir u Holandiji sa sobom poneo i snimak "Zlatnih dečaka" na kojem su bile njihove obrade klasičnih kompozicija - "Labudovo jezero" Čajkovskog i "Humoreska" Dvoržaka - i koji je uspeo da emituje na tamošnjem radiju. Time je uspeo da zainteresuje poznatog izdavača "Fontanu" koji je 1965. godine izdao singl pod nazivom Golden boys.
DRUGI izlet "Dečaci" su imali u domovinu "Bitlsa" naredne godine. Karaklajić je sa šahovskim savezom putovao na turnir u Engleskoj, a predlog organizatora bio je da se napravi zabava za učesnike koji su bili studenti. Ideja je bila da iz svake zemlje nastupi po jedan bend, a Karaklajić je izabrao svoje miljenike "Zlatne dečake". Jedini problem bio je to što je u Velikoj Britaniji Muzička unija bila tako jaka da je praktično zabranjivala bendovima iz inostranstva, pa čak i iz Amerike, da tamo sviraju. Karaklajić je tada pribegao sitnoj prevari i prijavio je "Dečake" kao članove šahovske reprezentacije, pa su uspeli da otputuju u Banger Ridžis i nastupe pred oko 1.500 ljudi.
DALEKO ozbiljniju priliku, koju je ipak propuštena, imale su već pominjane "Iskre". Oni su, kako piše Ivan Ivačković, imali sjajnu šansu da snime šou-program za Bi-Bi-Si. Trebalo je da 1965. otputuju u London za Novu godinu, da sviraju sa "Animalsima" i potom snime singl sa četiri pesme. Zvučalo je nestvarno, jednako kao i razlog zašto se to nikada nije desilo - svega pet dana pred put dva člana su otkazala i čitava ideja je propala. Uskoro su propale i "Iskre".
NESLAVNO je prošao i pokušaj "Silueta" da svoju energiju izvezu u inostranstvo. U dva navrata su odlazili u Zapadnu Evropu i pokušavali da se probiju svirkama, najviše po Nemačkoj i Austriji. Svirali su uglavnom po noćnim klubovima i pokušavali da dođu do ugovora za snimanje ploče, ali bez uspeha. Ovdašnje novine prenele su i vest o "skandalu" - nastupu "Silueta" na groblju u Nirnbergu. Kao i za mnoge druge priče o "Siluetama" i za ovu se ispostavilo da je neistinita. Posle drugog pokušaja inostrane karijere, članovi benda su jedan po jedan počeli da se vraćaju u Jugoslaviju, a grupa se raspala. Miščević je još godinu dana nastupao u Nemačkoj sa jednim italijanskim bendom da bi na kraju i on odustao.
HRVATSKI bend "Mladi", poznat po imidžu loših momaka kakav su imale i "Siluete", postigao je nešto više uspeha u inostranoj karijeri. Oni su potpisali šestomesečni ugovor za nastupe u Zapadnom Berlinu gde su se predstavili pod imenom The Mladis, a reklamirani su kao "crveni Bitlsi iz Jugoslavije". Ivačković piše da su svirali u istim klubovima u kojima su nastupali The Rolling Stones, The Kniks i The Searchers. Bilo je to 1964. a dve godine kasnije ponovo su otišli u Nemačku i u Hamburgu svirali sa Fets Dominom. Nažalost, svega tri meseca nakon toga bend je prestao da postoji.
ZAGREBAČKA grupa "Roboti" može se pohvaliti uspešnim nastupima u Austriji gde su 1965. godine ušli u finale na jednom "bit" festivalu na kojem su učestvovala 152 benda. Oni su bili jedini strani bend koji je ušao u finale i osvojili su nagradu "Zlatne činele". Sledeći korak bio je osvajanje Italije. Tamo su svirali pod imenom The Five Up, a 1968. godine nastupali su na festivalu u Rimu među čijim učesnicima su bili i Pink Floyd. Najzanimljivija priča o njihovoj inostranoj karijeri jeste ona koja tvrdi da su u Nemačkoj upoznali Džimija Hendriksa i čak svirali sa njim u jednom klubu.
ČOVEK koji je najviše energije uložio u pokušaj građenja karijere u inostranstvu krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih verovatno je Kornelije Bata Kovač. Prvi izlet u inostranstvo bio je uspešan nastup na festivalu u Holandiji gde im je konkurenciija između ostalih bila i zvezda filma "Briljantin" Olivija Njutn Džon. Sa tog nastupa doneli za nagradu za najoriginalniju grupu.
Možda najveći internacionalni uspeh "Korni grupe" bila je pesma "Trla baba lan" koje je doživela dvadesetak obrada širom sveta, a između ostalih otpevala je i čuvena francuska pevačica Dalida.
BEND će 1972. nastupati na "Montrej džez festivalu" u Švajcarskoj, a sledeće godine snimili su ploču u Italiji. Bio je to simfo rok album Not An Ordinary Life koji su izdali pod imenom The Cornelians. Ploča je prodata u desetak hiljada primeraka što je bio veoma mali tiraž za evropske uslove. Učestvovali su i na "Pesmi Evrovizije", gde su, iste godine kada je ABBA pobedila osvojili dvanaesto mesto. Razočaran neuspesima na "Evroviziji" i u Italiji, Kornelije Kovač je raspustio bend.
VELIKI broj jugoslovenskih rok grupa iz šezdesetih godina je, u nekom trenutku dobio šansu u inostranstvu, ali gotovo niko je nije iskoristio. Objašnjenje i za jedno i za drugo nije teško naći.
Sa jedne strane, sama činjenica da je reč o rokenrol bendu koji dolazi iz jedne socijalističke zemlje za mnoge menadžere sa Zapada delovala je dovoljno egzotično da bi probali da na tu "caku" privuku tamošnju publiku. Naši bendovi svirali su često u Nemačkoj, Austriji, Italiji, neki su imali turneje na Kipru, Malti, pa čak i u afričkim zemljama. Obično su predstavljani i reklamirani kao "crveni Bitlsi iz Jugoslavije", "komunistički Bitlsi" ili pod nekom sličnom "firmom".
Ako to objašnjava zašto je većina bendova dobila šansu, odgovor na pitanje zašto je nisu iskoristili verovatno leži u činjenici da su, u većini slučajeva, oni ipak samo kopirali muziku svetskih bendova. A teško je prodati nešto što kupac već ima, često i bolje. Egzotika "crvenih Bitlsa" bila je dovoljna za poneku svirku ili čak turneju, ali za ozbiljnu internacionalnu karijeru bio je potreban izraženiji autorski pečat što većina bendova prve generacije u Jugoslaviji nije imala.