Maradona i DŽoni Dep među Srbima
16. 12. 2016. u 17:57
Beograd su poslednjih godina posetili fudbalski antiglobalista Dijego Maradona, mnoge svetske zvezde kao Rob Stjuart, Stiven Sigal, Džoni Dep, Žerar Depardje i književnik Peter Handke

Slavni Maradona i Vojislav Koštunica
U KOLEKTIVNOM pamćenju Srba još je sveže sećanje na "filozofa i humanistu" Danijela Šifera, koji je devedesetih godina prošlog veka ovde slavljen kao "vitez istine".
Jugoslovenska javnost je za Šifera prvi put čula kada je dopratio nobelovca Elija Vizela, a potom se predstavljao kao borac za "srpsku stvar" i menjanje lošeg imidža o Srbima u svetu.
Mediji su izveštavali da se sretao sa Slobodanom Miloševićem, kome je prvo bezgranično verovao i laskao, potom mu mnogo šta zamerao, ali i sa Radovanom Karadićem, kojeg je ubedio, kako kaže, da oslobodi zarobljene muslimane iz logora Manjača, zatim tražio od njega da prekine opsadu Sarajeva, uz komentar: "Užas, to što radite je strašno!"
- Miloševića sam često viđao. Ponekad bih i nenajavljen ulazio u njegovu kancelariju. Impresionirao me je. Bio je uspravan. Čist. Dosta toga možemo da mu zamerimo, ali je mnogo voleo svoj narod. Mladića sam sreo samo jednom u hotelu "Interkontinental" u Beogradu. Bio je u civilu. S Karadžićem sam se najčešće sretao. Imali smo odnos poverenja i prijateljstva - ispričao je Šifer pre tri godine za "Novosti".
ŠIFER tvrdi da je Miloševića upoznao preko Dobrice Ćosića, a beogradska čaršija da je francuskom intelektualcu tadašnja srpska vlada plaćala apartman u "Interkontinentalu". Opština Kraljevo dodelila mu je 1993. povelju protiv nasilja i rata za mir u svetu, protivkandidat mu je bio patrijarh Pavle. Primajući povelju, Šifer je rekao da će dogodine učiniti sve da je i patrijarh dobije.
Zaljubio se u Čačanku Danijelu Nešović, udatu za jednog oficira, ali su mu Miloševićevi činovnici omogućili da s njom sklopi brak iako nije bila razvedena. Danijela mu je rodila sina Aleksandra, a od Šifera se razvela početkom 1999. godine. Ona je otišla u Italiju, a on je ostao u Srbiji tokom bombardovanja NATO. Ranjen je u ruku tokom posete Kosovu, a na gips mu se potpisao načelnik Generalštaba Dragoljub Ojdanić. U to vreme bio je strasno zaljubljen u Gocu Božinovsku, ali se 2000. godine oženio groficom Nadin Pol Mišel Duit.
Iz Srbije je ispraćen posle petooktobarskih promena 2000, pod optužbom da je ukrao haljinu iz jednog butika, za šta je Šifer tvrdio da je nameštaljka.
MEĐU kontroverznim likovima koji su u vreme Miloševića paradirali Srbijom izdvaja se još jedno ime - Đovani di Stefano. U Beogradu se pojavio u drugoj polovini 1992. godine nedugo pošto su Jugoslaviji zavedene ekonomske sankcije. Pikanterija iz biografije je da mu je odmah po dolasku izdat jugoslovenski pasoš sa adresom Tolstojeva 32, odmah do tadašnje Miloševićeve adrese, iako tamo nikada nije živeo.
Njegov dolazak je pratio bombastičan pi-ar: predstavio se kao milioner i suvlasnik holivudske filmske kompanije "Metro Goldvin Majer" (MGM) i objavio da namerava da preseli ovu firmu u Beograd, jer je ogorčen neprincipijelnom politikom Vašingtona prema Jugoslaviji.
Di Stefano nije krio oduševljenje Srbijom:
- Nema poreza, nema završnog računa. Ovo je zemlja neslućenih mogućnosti - govorio je s ushićenjem.
Kasnije se predstavljao kao Miloševićev advokat, ali i zastupnik Sadama Huseina, Manuela Norijege... Bio je veliki prijatelja Željka Ražnatovića Arkana.
Bi-Bi-Si je o Di Stefanu snimio dokumentarac pod naslovom "Đavolov advokat" u kome ga je opisao kao profesionalnog prevaranta koji za sobom vuče niz sudskih osuda, od Amerike do Novog Zelanda. Di Stefano se pojavio u tom filmu, mada je tvrdio da je sve što je o njemu rečeno laž i da su svi predočeni dokumenti falsifikati.
LjUBAV između Srbije i Di Stefana vremenom je počela da slabi. Poslednji put "pojavio" se među Srbima 2011. kada je preko medija poručivao da će "kad-tad biti predsednik Srbije".
Posle 5. oktobra i otvaranja zemlje, u Srbiju su dolazili svetski državnici ali i rokenrol zvezde, umetnici.
Vojislava Koštunicu je, dok je bio premijer Srbije, 14. juna 2005. posetio nekada najbolji svetski fudbaler Dijego Armando Maradona. Njega je, posle dve decenije u Beograd doveo režiser Emir Kusturica, koji je snimao film o životu slavnog gauča.
Doček je bio organizovan u Vladi Srbije bez velike pompe i glamura. Koštunica i Maradona razmenili su pred novinarima fudbalske dresove dveju zemalja, a fudbalski antiglobalista tada je podržao borbu Srbije za očuvanje nezavisnosti i suvereniteta.
U VREME dok je Boris Tadić bio na Andrićevom vencu u Srbiju je došao čuveni glumac Džoni Dep, u januaru 2010. Tadić se tada našao na meti kritika jer je na susret doveo i svoje dve kćerke koje su se slikale sa holivudskom zvezdom, čiji lik Džeka Speroa obožavaju.

Od svetskih glumaca premijera Aleksandra Vučića posetila je francuska zvezda Žerar Depardje. On je bio u jednodnevnoj poseti srpskoj prestonici i sreo se sa predsednikom Vlade u Nemanjinoj 11. Depardje je priznao da je u našu zemlju došao najviše zbog dobre hrane, ali je pohvalio Vučića i zato što je Srbija pokazala vidovitost, odlučnost i humnost i nije uvela sankcije Rusiji.
Od egzotičnih likova svetskog džet-seta, u Beogradu su poslednjih godina bili i kanadski glumac Rob Stjuart, poznatiji kao Nik Sloter iz serije "Tropska vrelina", koja je bila popularna u Srbiji, kao i Stiven Sigal, glumac i roker koji je sa svojim bendom održao i novogodišnji koncert u Beogradu. I oni su dočekani srdačno na Vučićevom kanabetu.
Sigal je u srpsku prestonicu, pored supruge, poveo čak i svoju taštu.
HANDKE I U SHEVENINGENU
NA stranu Srba u vreme Miloševića stao je i austrijski književnik i aktivista Peter Handke. U žestoko osporavanom eseju "Pravda za Srbiju" zalagao se za diferencirani pristup zapadnih zemalja i protiv svaljivanja krivice samo na srpsku stranu. Za inostranog člana SANU izabran je 2012. Sastao se s Miloševićem i u Sheveningenu, a o tom susretu ovako je pričao:
- Tamo me je odveo njegov tadašnji pravni savetnik Zdenko Tomanović. Mislim da me Milošević nije tamo pozvao da bih mu bio od koristi u bilo kom smislu. On je pričao, a ja gotovo nisam progovorio. Mislim da je hteo da mi objasni šta je hteo da uradi kada je došao na Kosovo. Njegova priča trajala je, čini mi se, puna tri sata i bila je potpuno politička.