Tito između realizma i apstrakcije

OVO je bilješka o jednom razgovoru, vođenom na Brionima prije više od pola vijeka (21. decembra 1961). Povod - razmjena mišljenja o unutrašnjoj dekoraciji tek završene zgrade za potrebe Saveznog izvršnog vijeća (Palate Federacije) na Novom Beogradu. Razgovor je zanimljiv najprije sa gledišta koliko je rukovodstvo bilo zaokupljeno, ne samo spoljnim nego i unutrašnjim izgledom administrativnog centra bivše jugoslovenske države. A to je tada podrazumijevalo i vjerovanje u njenu sigurnu budućnost. Ujedno je i mali dokument o tome kako su političari u tom vremenu gledali na umjetnost. U ovom slučaju, na slikarstvo u prvom redu.

U holu hotela "Neptun" na Brionima izložena su djela, koja bi mogla doći u obzir za pomenutu svrhu, nekoliko istaknutih slikara: Marija Pregelja, Mladena Srbinovića, Petra Lubarde, Krste Hegedušića...

A članovi "žirija"? Josip Broz Tito, Rodoljub Čolaković Roćko (potpredsjednik Saveznog izvršnog vijeća), Svetozar Vukmanović Tempo (predsjednik Centralnog vijeća Saveza sindikata Jugoslavije), Oto Bihalji Merin (književnik, pisac likovnih i književnih kritika, esejist).

PRISUSTVO, pored Tita, dvojice političara, Čolakovića i Vukmanovića nije bilo slučajno. Preporučilo ih je njihovo zapaženo interesovanje za umjetnost, posebno za slikarstvo. O tom afinitetu svjedoče i njihovi legati.

Milica Zorić i Rodoljub Čolaković poklonili su Beogradu svoju kuću, koja je danas u sastavu Muzeja savremene umetnosti, sa svim dragocenostima u njoj, uključujući i zbirku sa više od od devedeset djela najpoznatijih jugoslovenskih stvaralaca.

Darodavci su, takođe, bili Milica Sarić i Svetozar Vukmanović Tempo. Oni su već šezdesetih godina poklonili Narodnom muzeju Crne Gore na Cetinju zbirku sa više od dve stotine vrijednih umjetničkih djela.

Prisutni su, takođe, bili projektant pomenutog zdanja Mihailo Janković i sekretar Saveznog izvršnog vijeća Veljko Zeković.

U razgovoru uz Tita najaktivniji je bio književnik Bihalji. Tumač savremenog, a u prikladnoj mjeri i branitelj apstraktnog izraza u slikarstvu.

Tok razmjene utisaka i ocjena:

Tito: - Pregeljeva "Sutjeska" je velika slika naše borbe. Odražava kolektivnu dramu - i patnje i pobjedu.

Bihalji: - Svakako, jedna velika slika. To je već savremeni izraz, a nije apstrakcija.

Tito: - I mene impresionira.

Bihalji: - Ova druga, do nje, rad je Mladena Srbinovića. Na njoj se iskazuju polet i radost u docnijem stvaranju.

Tito: - Ona djeluje dekorativnije već samim tim što je u boji. Ali, prva je sadržajnija.

Zeković: - Imali smo u vidu i Lubardu; evo, tu su izložena i njegova platna.

Tito: - E, to je već ekstramodernizam (Lubarda je od početka pedesetih viđen i ocijenjen kao glavni začetnik nove figuracije u slikarstvu, apstraktnog smjera u toj umjetnosti - prim. aut.).

Bihalji: - Ovde imamo najpre Lubardinu sliku sa Helijevim motivom. To je onaj bog kod antičkih Grka koji, prema mitu, svako jutro iz zlatne palate na istoku Okeana izvodi sunčeva kola, sa četiri upregnuta krilata konja. Putuje potom nebeskim svodom i Zemlju obliva svetlošću, toplinom i životom...

Tito: - Na slici vidim samo boju. Ali, od nekih kola i konja - ni blijedu naznaku.

Roćko: - Boja je lijepa, žarkocrvena. Ima tu dinamike, ali...

Tito: - Lubarda je dobar umjetnik. Ali morao bi polaziti od toga da i oni koji će to u budućnosti gledati razumiju nešto od toga. Trebalo bi, nadam se da nije tvrdoglav, da se malo oslobodi prevelike apstrakcije.

Bihalji: - Srbinovićevo delo, koje smo nazvali "Stvaranje nove Jugoslavije" dočarava trijumf stvaralaštva... (Srbinović će ubrzo potom napraviti svoj prvi veliki mozaik u zgradi SIV-a - prim. aut.).

Roćko: - Dobra je i ova Hegedušićeva slika, sa asocijacijom na staru Jugoslaviju; dotrajali kredenac, sa starinskom peglom na njemu, sa strane tamo neka stupa i ralica, i kao kapa svemu - generalska čizma.

Tito: - Slika, ovako, u malom formatu nije loša. Ali, ako bi se uvećala, mnogo bi izgubila. Hegedušić, inače, ima vrlo izraženo osjećanje za socijalne motive.

Bihalji: - Dobra je slika, ali nije za uvećavanje... Pregeljeva slika je veliko delo. Humano i umetničkim izrazom snažno. Isključuje utisak o bilo čijem uticaju - ni Istoka ni Zapada. Lišeno i apstrakcije i tzv. socrealizma. U našoj umetnosti ona označava ono što Tito čini na političkom planu.

Tito: - Slika je dobra. Pri dnu kosti; podsjećanje na žrtve, na veliko stradanje. Iznad - prepoznatljivi simboli pobjede...

Roćko: - Djelo nesumnjive vrijednosti; gledano i u svjetskim razmjerama. Na impresivan način kazuje kako je nastala ova zemlja: kroz tu "Sutjesku", kroz borbu, sazdana na temeljima velikih ljudskih žrtava. A tu je onda i ova druga (Srbinovićeva) koja simbolično predstavlja novu Jugoslaviju. A kakav se ima utisak kad se gledaju ove Lubardine slike? Prva je sva u pokretu, u plamenu, sugeriše prodor u vasionu, odražava stremljenja u onom uzvišenom smislu: "stići i prestići". Druga simbolizira snagu, ljepotu i širinu naše zemlje.

Tempo: - Na ovoj drugoj slici, sa istim motivom, ali u plavoj boji dobro se raspoznaje konj.

Tito: - Da, tu se ocrtava silueta, a osjeća se i dinamika. Dobro, razgovarajte sa Lubardom da tu nešto doradi. Ja bih htio da vidim ta stremljenja. Konj, sam po sebi, oličava stremljenje... Ne mislim ja da se markira svaki detalj. Daleko od toga. Ali, trebalo bi da to gledaocu bude nešto jasnije. Dobra mu je slika "Kosovski boj". Neka napravi nešto i sa inspiracijom na ono što je bilo nedavno.

Bihalji: - Ako bi ove dve slike došle sa strana, jedna u plavoj, druga u crvenoj boji - to bi lepo izgledalo.

Tempo: - U ovoj slici sa crvenom bojom ima strašne dinamike. A to i jeste Jugoslavija. Ja sam, možda, i subjektivan, ali tako mislim i osjećam. (Ta će slika, očigledno, biti osnovica Lubardine najveće zidne kompozicije "Put u kosmos" u ceremonijalnom prostoru Palate Federacije. Po nekima inspirisane, već tih godina, aktuelnim, istraživačkim iskoracima u vasionu - prim. aut.).

Tito: - Nije baš naše more (nakon što je ponovo pomenuta Lubardina slika sa motivom mora) tako mirno i miroljubivo kao što na slici izgleda. Naprotiv, spada među opasnija. Bude često na njemu i leda i jakog vjetra kada talasi snažno udaraju u stijene i hridine.

Roćko: - More niko ne slika bolje od Mila Milunovića.