Razlaz u Pokrajinskom komitetu

Bogoljub Janićević

04. 03. 2018. u 20:52

Na popisu stanovništva 1971. godine, kao žitelji Kosova i Metohije popisivani su i Albanci iz Makedonije i Crne Gore, kao i sa juga Srbije. Istovremeno su popisani i gotovo svi pokojnici

Разлаз у Покрајинском комитету

Priština sedamdesetih godina prošlog veka / Foto arhiv "Borba"

KOMUNISTIČKA vlast je 1954. godine na zahtev albanskog rukovodstva donela uredbu kojom se dozvoljava matičnim službama na KiM da prezimena Goranaca, muslimana, Roma, Turaka, Aškalija i drugih koji nisu Srbi i Crnogorci preprave i iz prezimena izbace prefiks "ić" ili "vić" kako bi se sprečila eventualna asimilacija od strane srpskog naroda. Na taj način Šiptarima je omogućeno da na popisima stanovništva sve ove nacionalne grupe ubace u svoj nacionalni korpus, zbog čega je na popisu 1971. godine došlo do rapidnog povećanja broja Šiptara, sa 646.631 na gotovo milion. Pored toga, kao stanovnici Kosova popisivani su i Šiptari iz Makedonije i Crne Gore, kao i sa juga Srbije. Istovremeno su popisane i umrle osobe tako da su i pokojnici ušli u ukupan zbir Albanaca.

O ovim mahinacijama javno je progovorio Kadri Raufi, član Pokrajinskog komiteta SK Kosova. Zbog toga je ovaj istaknuti revolucionar premešten na rad u Kosovsku Mitrovicu, i nikada više nije pozvan ni na jednu sednicu ovog partijskog tela. Raufi je bio član i CK SKS i na sednici 14. jula 1971. godine, kada je otvorio pitanje zloupotrebe u popisu stanovništva. Posle njega javio se za reč Mahmut Bakali, novoizabrani predsednika Pokrajinskog komiteta SK, i ne biranim rečima napao Raufija. Tražio je da se isključi iz SK, ali je na intervenciju Marka Nikezića odbijen njegov predlog.

O TOME kako je obavljen popis stanovništva na Kosovu među Albancima se nikad nije razgovaralo ni na jednom forumu. U narodu se šaputalo i iznošeni su flagrantni primeri osionog i drskog ponašanja popisivača, koji su prisiljavalji ljude, posebno Turke, Gorance, muslimane, Aškalije i Rome, da se izjašnjavaju kao Albanci. Mnogi od ovih građana su se tome suprostavljali, ali u popisnim listama, mimo njihovog znanja, svrstavani su u Albance. Popisivači će svojim rukama i grafitnim olovkama iscrtati novu nacionalnu sliku Kosova. Bilo je i slučajeva, i to ne malo, da su i Srbi i Crnogorci popisivani kao Albanci.

Svi apeli upućivani najodgovornijim ljudima u Beogradu nailazili su na zid ćutanja. Ali su zato albanski rukovodioci na pomen zloupotrebe popisa odmah reagovali salvama optužbi da je to jačanje srpskog nacionalizma i šovinizma, nabrajajući sve opasnosti koje iza toga vrebaju. Srpsko rukovodstvo je bilo nemoćno da bilo šta promeni.

POLITIČKA situacija je bila veoma teška, a uprkos tome rukovodstvo na Kosovu odbijalo je svaku pomoć iz Beograda. Na 28. sednici Pokrajinskog komiteta na kojoj se raspravljalo o situaciji u zemlji i zadacima SKJ posle održane 17. sednice Predsedništva SKJ, aprila 1971. godine, došlo je do otvorenog neslaganja u pokrajinskom rukovodstvu. Jedan broj članova PK SK Kosova srpske i crnogorske nacionalnosti ukazivao je, opisujući situaciju, na mnoge ekscesne pojave i na sve očiglednije pritiske albanskih nacionalista na srpsko i crnogorsko stanovništvo. Oni su ocenili da je politička situacija na Kosovu nepovoljna. Grupa članova PK SK Kosova albanske narodnosti odgovorila im je kontraudarom, uz posebnu ocenu da je reč o pristrasnim ocenama i procenama i o nacionalnoj opterećenosti, gde je, kako su rekli, svaka objektivnost nemoguća.

PLANIRANO ISELjAVANjE SRBA NA UDARU, na 28. sednici Pokrajinskog komiteta 1971. godine, našli su se neki od komunista iz redova Srba i Crnogoraca, koji su optuživani za šovinizam. Albanci nisu priznavali da ima pritisaka, napada i iseljavanja, jer navodno nisu izneti konkretni primeri. Ilijaz Kurteši je osporio sve tvrdnje Jove Šotre i napao je Miloša Džudovića da neke ekscese na terenu dramatizuje. Izlaganje Fadilja Hodže, u godinama koje su nailazile, pa čak i posle 1981. i devedesetih, bilo je smernica Albancima šta oni treba da rade i kako da nastupaju u ostvarivanju svojih planiranih ciljeva - proterivanja Srba i nealbanskog stanovništva sa Kosova i Metohije.

Uvodničar na ovom sastanku Lazar Vujović rekao je da SK u proteklom periodu nije pokazao doslednost u rešavanju pitanja nacionalne ravnopravnosti. Po njegovom mišljenju, zbog toga je dolazilo do ignorisanja stavova ili težnji da se nacionalna ravnopravnost rešava jednostrano, nedemokratski, da se ne uvažavaju interesi i potrebe druge nacionalnosti.

LAZAR Vujović je pomenuo migraciju srpskog i crnogorskog stanovništva sa Kosova, posebno sa sela, koju su podsticali albanski ekstremni elementi. Kako je rekao, jedan broj tih elemenata nasrće na imovinu, uznemirava, fizički napada, ucenjuje i vređa ljude. Migracije su doduše ekonomskog karaktera, ali one u mešovitim sredinama dobijaju karakter međunacionalnih odnosa. To je izazvalo reakciju srpskog i crnogorskog življa. U tome možda ima preterivanja i dramatizovanja, ali ljude treba razumeti, jer žive u sredinama u kojima su u odnosu na drugu nacionalnost malobrojni.

Prvi put posle toliko godina neki od srpskih kadrova nisu situaciju na Kosovu prikazivali idiličnom i nisu se u svemu slagali sa ocenama albanskog rukovodstva. Tada se govorilo o migracijama, a ne o iseljavanju, i ta reč je bila dominantna u svim razgovorima, raspravama i sukobljavanjima Srba i Albanaca na Kosovu.

NOVICA Stojanović je ukazao na to da je veliko uznemirenje izazvao popis stanovništva, koji je doveo do znatnog smanjivanja broja Crnogoraca i Turaka. Od 1961. do 1971. godine Albanci su imali pozitivan saldo od 350.500 stanovnika, a broj srpskog stanovništva smanjio se za 46.500. Kod Crnogoraca negativan saldo je iznosio 14.400, za koliko se broj stanovnika smanjio. To je značilo da je odlazilo onoliko Srba koliki je bio priraštaj, a kod Crnogoraca je čak duplo ljudi odlazilo nego što je bio prirodni priraštaj.To su ozbiljna pomeranja.

Jovo Šotra je rekao da se slaže da ima "nervoznih nastupa u razgovorima i jedostranog posmatranja stvari".

Jedni više vide svoje probleme, drugi vide nečije druge, a nije tuđ ni šovinizam. Prema tome, i o ravnopravnosti Srba i Crnogoraca i drugih, kao i o svakoj drugoj temi, možemo da razgovaramo slobodno i otvoreno, a ako grešimo negde, da se ispravimo... ali moramo biti osetljivi na neka pitanja koja su prisutna."

On je naveo primer da je nekoliko puta bio u Suvom Dolu sa Mehmedom Hodžom i Pavlom Jovičevićem i rekao da tamo ima dosta teških provokacija i pritisaka na ljude. "Mi smo razgovarali sa ljudima u Opštinskom komitetu, ali niko ništa nije preduzeo."

FADILj Hodža, član najvišeg partijskog rukovodstva Jugoslavije, rekao je da komunisti Kosova mogu da žive sa onim razlikama u sebi koje su objektivno uslovljene nacionalno-istorijskim, ekonomskim i kulturnim specifičnostima nacionalnosti kojoj pripadaju, pa čak i sa nekim psihičkim opterećenjima, ali ne i sa razlikama u strateškom opredeljenju Saveza komunista. Govoreći o migracijama sa Kosova, po njegovom mišljenju je normalno da se ona odvija, da je ona iz nerazvijenih u razvijene krajeve sasvim prirodna. To se dešava svuda u svetu, pa postoji i kod nas.

"I da hoćemo, mi migraciju ne možemo da sprečimo. S obzirom na stepen razvijenosti naše pokrajine i veliki priraštaj stanovnoštva, migracija sa Kosova je velika, i duboko verujem da će ona u budućnosti biti još veća, bez obzira na to kakve zaključke mi budemo doneli. Čak mislim da neko ograničenje u tom pravcu, govorim o narodu Kosova, u sadašnjim uslovima izgradnje socijalizma, ne verujem da bi bilo progresivno."

SUTRA: SRBI SU BILI DEŽURNI KRIVCI

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije