Život posvećen kriminalnoj slavi

19. 07. 2018. u 18:46

Stupila sam u kontakt sa izvikanim srpskim kriminalcem koji je imao iskustva sa policijom i pravosuđem uređenih i ozbiljnih zemalja, u kojima se priznanje i cinkarenje bogato nagrađuju

Живот посвећен криминалној слави

Olivera između sna i jave / Foto Iz arhive Olivere Ćirković

PRVE ozbiljne neprilike, koje će me nekoliko meseci kasnije odvesti u zatvor, počele su novembra 2011. godine hapšenjem izvikanog srpskog kriminalca i nekoliko osoba koje su se, nažalost, našle u njegovoj blizini, a kasnije to veoma skupo platile. Gospodina ću nazvati "čika Kure", a posle opisa događaja biće jasno i zašto.

Prvi put za njega sam čula davne 2001. godine. U to vreme važio je za jednog od najvećih "akteraša" iz naše zemlje, visoko kotirane u ovom zanimanju. Iza njega su zaista ostale neverovatne "šljake": Italija, Švajcarska, Nemačka, mnogo skupocenih radnji, mnogo izlupanih pancirnih izloga. Bio je čovek koji je svojim "delima" u ovom svetu uživao svako poštovanje. Njegov let je, kako to uvek biva, prekinut 2001. godine. Odležao je kaznu od šest godina u razvijenim zemljama Zapadne Evrope.

UPOZNALI smo se uz pomoć posrednika 2009. godine. Znali smo dosta jedno o drugom, jer smo oboje imali karijere. Uspostavili smo kratkotrajnu saradnju čiji su rezultati bili odlični. Kao ljudi, bili smo dve krajnje suprotnosti. Čovek koga sam izuzetno poštovala zbog pomenutih dela nije mi se nimalo svideo. Sve što je radio bilo je u suprotnosti s mojim principima. Što sam ga bolje upoznavala, sve više sam se udaljavala od njega. Nastavila sam svojim putem daleko od njega, sa ljudima koji su mi bili slični i koje sam volela.

Kada smo bili najjači i najorganizovaniji, napravila sam grešku iz silne želje da nešto ne pogrešimo - stupila sam u kontakt sa čika Kuretom. Imala sam posao u rukama i smatrala da bi njegovo iskustvo moglo da bude od velike pomoći. Pogrešila sam. Nije više bio ni bleda senka osobe iz slavne prošlosti. Poročni život, ili ko zna šta već, pretvorio ga je u nesigurnog čoveka koji svakodnevno svoje "šljake" pomera za sledeći dan.

SVOJOM slatkorečivošću uspeo je da obmane mog starog prijatelja Dragana. Brzo sam shvatila da od posla sa njim nema ništa. Ostala sam s njim u hladnom, korektnom odnosu. Nisam mu nimalo verovala, ali tada nisam mogla da pretpostavim da je taj čovek cinkaroš. Iza njega su bile godine života u kriminalu i marketing koji i danas, posle strašnih događaja, teško da neko može da sruši. Reč je o patološkom lažovu koji je ima samo jedan životni cilj - živeti za izmišljenu kriminalnu slavu. Kada bi mu neko ponudio milione i anonimnost, ili siromaštvo i lažnu kriminalnu slavu, bez trunke razmišljanja prihvatio bi ovo drugo.

Čika Kure je novembra 2011. godine, svojim neograničeno glupim i poročnim ponašanjem, uspeo da privuče pažnju neorganizovane grčke policije. Shvatili su da njegovo ponašanje nije uobičajeno. Svi kontakti koje je napravio ticali su se noći i poroka. Njegova pratnja mogla je da počne iz hiljadu i jednog razloga. Te noći ostavio je svoje društvo, devojku i dva momka, i otišao na "šljaku" sa trećim licem, koje takođe poznajem.

GRČKA policija, koja je pratnju otpočela nekoliko dana ranije, odmah ga je ispustila. Nastavili su da uhode one koji ništa nisu radili. Odradio je malu "šljaku" (krađa zlatare u kojoj je uzeto zlato koje se meri u gramima, iako je on to kasnije preokrenuo u kilograme i milione). Razišao se sa svojim partnerom i potražio ponovo svoje prijatelje. Seo je u njihov iznajmljeni auto na mesto vozača. Kesu sa zlatom dodao je devojci, koja mi je nekoliko meseci kasnije bila koleginica u zatvoru "Koridalo". Čika Kure je primetio da ga prate. Izgubio je kontrolu i prisebnost i naglo odlučio da beži. U nastaloj jurnjavi, u jednom trenutku sudario se sa policijskim autom koji ga je pratio. Posle sudara, otvorio je vrata i počeo da beži. Policija se uputila za njim. Za to vreme devojka je prisebno otvorila vrata i bacila zlato, koje nikad nije nađeno, u žbunje. Pet minuta kasnije policija se vratila do auta i uhapsila devojku i momka koji su još uvek bili u njemu. Drugi momak, koji je stigao dan ranije, spavao je u hotelu dok se sve ovo događalo.

ČIKA Kure je pobegao, ali je u tom bekstvu povredio skočni zglob preskačući zid. Morao je da pozove nekog da mu pomogne. Takvi ljudi kao on prave prijatelje nemaju. On je to vrlo dobro znao. Pozvao je Dragana koji, posle višegodišnje robije, nije mogao da ga odbije. Dragan je boravio u mom stanu. Probudio me je i objasnio mi šta se desilo. Kazao je da mora da mu pomogne. Nisam bila nimalo oduševljena ali, nažalost, nisam se ni usprotivila. Sada mi je zbog toga veoma žao.

Čovek koji je bio pod uslovnom reskirao je svoju slobodu kružeći autom najmanje trideset minuta u kraju gde je vrvelo od policije, sa ciljem da izbavi nekoga ko mu je poznanik, a ne prijatelj. Auto kojim se Dragan odvezao iznajmila sam ja u rentakaru na lažne papire. Spasao ga je i doveo u moj stan. Spavala sam. Znao je da mi se ovo neće svideti. Dva sata kasnije, kada se odmorio, odbacio ga je mojim autom do nekog bezbednog hotela. Čika Kure je, kao što to često biva, potcenio policiju.

NA DRAGANOVO pitanje gde da ga odveze, gde je najbezbednije, rekao je ime hotela i deo grada, prećutavši da su u njemu smeštena dvojica momaka koja su prethodno uhapšena. Stotinak metara od hotela zatražio je da izađe iz auta i ode do obližnje trafike. Dragan je ostao u autu tridesetak metara udaljen jer zbog gustog saobraćaja nije našao mesto za parkiranje. Policija je kružila oko hotela, sa čika Kuretovom slikom. Nekoliko minuta kasnije prišli su mu s leđa i uhapsili ga pored trafike.

Dečko koji je uhapšen u autu sa devojkom imao je u džepu vizitkartu hotela. Policija je odmah uhapsila drugog momka koji je spavao u hotelu i postavila zamku tražeći čika Kureta, koji se sam vratio i sam se uhapsio. Kako to obično biva, u zatvor se najčešće ulazi svojom greškom, iz najglupljih mogućih razloga. U zatvor se retko ili nikada ne ulazi zbog "dela" ili velike greške.

DRAGAN, koji je sve video u retrovizoru, polako se uključio u kolonu automobila i nastavio da kruži gradom najmanje dva sata. Hteo je da bude siguran da ga ne prate. Kada se u to uverio, došao je kod mene i sve mi ispričao.

Osetila sam opasnost. Čovek koga ne cenim nimalo znao je rentakar u kom sam iznajmila auto, adresu moga stana i moje najbliže ljude. Ipak, duboko u sebi nikako nisam mogla da poverujem da će nas izdati. Smatrala sam da je iskusan i da zbog sebe neće napraviti grešku širenjem priče na veliki broj ljudi.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije