Ateistički atak na dečje duše

dr Jovan Janjić

02. 11. 2018. u 19:27

Školskoj deci je bilo zabranjeno da posećuju bogosluženja u crkvama. Decu koja su odlazila saslušavali su pojedini nastavnici i u komitetima. Mnogi su zbog toga kažnjavani ukorom

Атеистички атак на дечје душе

Patrijarh Pavle iz vremena kada je bio raško-prizrenski vladika

PRISTALICE ateističke ideologije posebno su nastojale da decu odvrate od vere. Osim ometanja i zabrane verske nastave - kako episkopi sa različitih strana izveštaju Sveti arhijerejski sinod Srpske prvoslavne crkve, a ovaj tim povodom upućuje pritužbe Državnoj verskoj komisiji - deci je zabranjivano da odlaze u crkvu i da žive po veri pravoslavnoj. Svedoče o tome i sledeći dokumentovani slučajevi.

Sreski školski poverenik u Šidu pred Božić 1952. godine došao je u školu u selu Mala Vašica da bi đacima zabranio da na Božić u crkvi čitaju apostol. Isti poverenik došao je, 5. januara 1952. godine i u selo Ilince i u tamošnjoj školi ispitivao decu ko će od njih na Božić u crkvi čitati apostol i antifone. Potom je roditelje te dece pozvao u Mesni narodni odbor i saopštio im da nije trebalo svojoj deci da dozvole da u crkvi uzimaju učešća u bogosluženjima.

ZA PRAZNIK Svetog Save 1953. godine, u arhijerejskom namesništvu takovskom, školskoj deci je bilo zabranjeno da posećuju bogosluženja u crkvama. Decu koja su, ipak, bila u crkvi na Savindan salušavali su u Komitetu i pojedini nastavnici tamošnje gimnazije, a neki su zbog toga i ukorom kažnjeni.

Požeško-ariljsko arhijerejsko namesništvo u martu 1953. godine izveštava: "U namesništvu požeškom u poslednje vreme počeo je talas gonjenja vere kakav se do sada nije osećao. Ovaj talas naročito je bio žestok pred Nedelju čistu. Na poklade održan je sastanak roditeljski, na kome su direktor gimnazije, profesori i učitelji najžešćim rečima vređali veru. Oni su naređivali đacima da ne smeju se pričešćivati, a sveštenicima pretili da će ih zatvarati. Upravitelj osnovne škole u Požezi Stanica Aćimović u petak Čiste nedelje isterala je iz svih razreda đake koji su se pričestili, sa rečima: 'Knjige u šake, pa iz škole. Ne mogu ja, član Partije, dozvoliti da se moji đaci pričešćuju'. Đake je ponovo primila samo na žestoko reagovanje roditelja."

UČITELj u selu Ljubiniću, u Eparhiji šabačko-valjevskoj, zabranio je deci da uče pesme koje je trebalo da deklamuju za praznik Svetog Save.

Učiteljica osnovne škole u Trnovu, kod Sarajeva, prve nedelje vaskršnjeg posta, u Čistu nedelju, odvraćala je decu da poste i da se pričešćuju. Zapretila je da će đak koji ode u crkvu na pričest biti isključen iz škole, a da će njegovi roditelji platiti globu od 5.000 dinara. Zatim je nagonila decu da jedu mrsnu hranu koju je donela u školu. Mlađa, preplašena deca uzimala su hranu, a oni stariji i jači razbežali su se i pobegli kućama.

Parohijani zaboračke parohije, takođe u Eparhiji dabrobosanskoj, izvestili su nadležnog mitropolita Nektarija da su za vreme časnog posta spremali svoju decu da prime svetu tajnu pričešća. Ali, ta njihova želja ostala je neostvarena. Učitelj iz sela Šahdan kod Višegrada Radisav Mišković na dan kada je trebalo da se pričeste, pozvao je svu decu u školu, a jednom dečaku je naredio da u nekom sudu donese kiselog mleka. Kad su se deca okupila, rekao je da je on pop i da će ih on pričestiti. Zahtevao je da svako dete priđe, pa je svakom dao po kašiku mleka!

NA VELIKI petak 1953. godine u selu Sipiću, u Eparhiji šumadijskoj, meštanin ovog sela Aleksandar Golubović dva puta je s kapom na glavi i s cigaretom u ustima ulazio u hram. Oblačio je sveštenički felon, ismejavao Hrista i najodvratnije psovao pred "stražarima groba Hristovog". Crkvena opština podnela je prijavu javnom tužiocu zbog dela raspirivanja verske mržnje i netrpeljivosti, međutim, kako episkop šumadijski Valerijan izveštava Sinod, pomenuti meštanin je "oslobođen optužbe, pošto mu ovaj ispad nije pripisan kao krivično delo".

Učitelj sela Tulova Đura, u Eparhiji niškoj, na Veliku subotu 1955. godine doneo je u učionicu komad slanine, isekao je na komadiće, a onda po prozivu svako dete prisilio da pojede uručeno mu parče slanine, preteći da će ga tući ukoliko to ne učini. Glasno i jasno je obrazložio da to čini da se ona, deca, ne bi za Vaskrs pričestila u crkvi.

Učitelji škola u Voćinu kod Daruvara, u Hrvatskoj, zabranili su đacima da odlaze na bogosluženja. Zapretili su batinama i slabom ocenom onima koji se usude da odu. Takođe i učitelj u obližnjem selu Lisičinama zabranjivao je deci da odlaze u crkvu na bogosluženja. Kad sazna da je neko dete bilo na službi božjoj, on ga istuče i ponovo zapreti da više ne ide u crkvu.

SINOD je izvešten da je Jovan Oroslamoški, razredni starešina VII razreda osmogodišnje škole u Silbašu (Bačka), ceo jedna čas, pred pričešćivanje vernih uz božićni post 1956. godine, proveo u odvraćanju i pretnji učenicima da se ne smeju pričestiti. Na kraju je rekao: "Da vidimo ko je sada junak iz VII razreda da se pričesti!" I direktor ove škole Todor Mikić pozvao je na odgovornost svu decu koja su nosila vertep pred Božić.

Ovakva praksa se nastavljala, pa Sveti arhijerejski sabor na svom redovnom godišnjem zasedanju 1962. godine razmatra izveštaje i potom izveštava Državnu versku komisiju da i dalje u nekim mestima postoje zastrašivanje i ometanje školske dece da učestvuju na svetosavskim i drugim crkvenim proslavama.

Ni tu se nije stalo. Episkop raško-prizrenski Pavle 1966. godine izveštava Sveti arhijerejski sinod da je od manastira Sopoćani dobio izveštaj da je za proslavu Svetog Save te godine došlo samo jedno dete da recituje, a da ih je proteklih godina bilo 10-20, u šta se i sam uverio 1964. godine, kada je za ovaj praznik služio u manastiru.

VLADIKA Pavle kaže da je to zato što su prethodne godine, po prazniku Sv. Save, "decu koja su recitovala učitelji tukli, pretili im slabim ocenama, isterivanjem iz škole, nisu im duže vremena davali zadatke, niti ih ispitivali itd". Istovremeno, izveštava se da učitelji zabranjuju deci, i u drugim prilikama, da idu u crkvu, da se pričešćuju, silom ih nagone da se prve nedelje Časnog posta omrse...

Ovim povodom Sinod od Savezne verske komisije traži da se ovakvi postupci otklone, napominjući da oni dovode do "rđavih odnosa" između vlasti, s jedne strane, i roditelja i predstavnika Crkve, s druge strane.

Te 1966. godine Sveti arhijerejski sabor na svom redovnom godišnjem zasedanju, razmotrivši izveštaje eparhijskih arhijereja, ponovo konstatuje da se u pojedinim mestima "vrši pritisak na školsku decu i roditelje zbog posećivanja bogosluženja i verske nastave".


SUTRA: U zatvor zbog krštavanja dece

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Nada

03.11.2018. 01:57

Koliko mene pamćenje sluzi, odmah posle rata je bilo veronauke u školi pa su nasi roditelji kao Đaci išli i u crkvu i slavili slavu. Sta je bilo 50tih i 60tih ne znam.Išla sam sedamdesetih i ja a moje Drugarice su išle na veronauku izvan škole. Nikome to nije smetalo, a nama deci bilo je vazno da smo zajedno. Posle smo radije išli na sport i u disko, ali se kod kuce praktikovala vera kao deo porodicne tradicije. Išli smo jedni kod drugih za verske praznike i poštovali tudju veru bez predrasuda.

Mikailo

03.11.2018. 15:43

Da su komunisti banditi I štetočine to stoji. Ali pope ni ti ni tvoje svetosavlje - pravoslavlje ništa niste bolji, a i stvorili ste komunjare isto kao vas turci: sve sam robovlasnik, fukara i lopina