Sprega masona i komunista

Milorad Ekmečić

21. 12. 2018. u 18:40

Petorica istaknutih partijskih vođa, Broz, Vladimir , Edvard , Kopinič i Velebit pripadali su masonskoj loži "Konkordija", sa sedištem u Londonu. Partijska istorija je prikrivala nacionalistička lutanja Miroslava Krleže

Спрега масона и комуниста

Tito je i kao predsednik SFRJ prisustvovao masonskim obredima / Foto Dokumentacija "Novosti" i foto-arhiv "Borba"

U CELOM vođstvu jugoslovenskih komunista najznačajnije je ime generalnog sekretara. Samo su retki znali da se pseudonim Valter odnosi na Josipa Broza. On se kao zarobljenik iz habzburške vojske priključio ruskom boljševizmu, pri čemu je ženidbu sa suprugom od 14 godina obavio u pravoslavnoj crkvi, što znači da je prešao u pravoslavnu veru. Jedan istoričar je iščeprkao još nekoliko sličnih veza. Kad je postao generalni sekretar 1937, boravio je u Parizu zbog slanja jugoslovenskih dobrovoljaca u Španski građanski rat. Kominterna je odredila da se taj broj drži do tri hiljade. Možda mu je značajniji zadatak da uhodi delatnost trockista, što je tada bilo glavno obeležje ljudi koji su se izdvajali od opšteg kretanja.

Koji je bio pravi razlog da se veliki književnik Miroslav Krleža odmetnuo od jugoslovenskog komunizma, iako je u njemu pre toga bio njegova glavna intelektualna perjanica, politički opredeljena nauka nije izvela na čistac. Preterano se hvalilo i kudilo. Zbog jednog sukoba sa katoličkim klerikalcima u Zagrebu, prebegao je u Beograd, gde je uz neophodnu sovjetsku finansijsku pomoć izdavao časopis "Danas" 1934. i "Pečat" 1939, on se obračunao sa ranijim komunističkim dogmatizmom i tada vrlo uticajnom polemičkom spisu "Dijalektički antibarbarus" (1939). Sam naslov je pozajmljen iz jednog eseja Erazma Roterdamskog iz XVI veka. Kako u "Baladama Petrice Kerempuha", koje izdaje u Ljubljani 1936, on veli da je "samo Stari imao pravo", može se zaključivati da je imao drukčiji stav o rešavanju hrvatskog nacionalnog pitanja. Ispovedao je ideju da komunizam treba da daje podršku Hrvatskoj seljačkoj stranci.

"STARI" je Ante Starčević, koga Krleža naziva "lampašom", svetlonoscem u pomrčini. Nije bio jedini, jer i neki drugi hrvatski komunistički književnici (Cesarec) pišu kao mali balkanski nacionalisti. Oni su jedini koji u Starčeviću nisu videli lučonošu političke reakcije i ranog pretka hrvatskog fašizma. To poverenje dolazi verovatno otuda što sovjetska nauka Starčevića nije smatrala reakcionarnim, sve do današnjih dana.

Verovatno, samo zbog toga što je zajedno sa Eugenom Kvaternikom, u pripremama i pokretanju Rakovičke bune 1872. od ruske diplomatije dobijao finansijsku pomoć, kao i politički podsticaj za delatnost. Posleratna književnost se upinjala da ovaj Krležin spis prikaže kao antidogmatsko, a ne nacionalističko lutanje.

IPAK je glavni trockistički disident bio Živojin Pavlović, jer Krleža nije prekinuo veze sa sovjetskim vođstvom, u isto vreme kad i sa jugoslovenskim. Pavlović je bio izdavač više partijskih izdanja i vlasnik jedne knjižare za distribuciju partijskih izdanja. Živeo je najviše u Parizu. U knjizi "Bilans sovjetskog termidora" 1940. on je naveo hapšenje i likvidaciju tri generalna sekretara KPJ, dva sekretara omladine i "veliki broj" članova Centralnog komiteta i Politbiroa. Uništen je "gotovo sav stari partijski kadar, gotovo svi stvarni šefovi KPJ". Novopostavljenog generalnog sekretara nije poznavao ni po imenu i naziva ga "postavljeni komesar", koji je, kao svoj glavni zadatak, shvatio pokretanje široke hajke "na narodne neprijatelje" i "trockiste". Pavlović je likvidiran u oslobođenom Užicu 1941, a ista je sudbina zadesila mnoge osumnjičene.

Istoričar jugoslovenskog slobodnog zidarstva Zoran Nenezić je 1980. objavio da je u 1939. godini sedam članova jugoslovenskog komunističkog vođstva pripadalo masonskoj loži Concordia, sa sedištem u Londonu. Od njih su petorica najvažnijih Broz, Bakarić, Kardelj, Kopinič i Velebit.

U ISTORIJI obaveštajne delatnosti Bila Donovana, glavnog američkog i predsednika Ruzvelta ličnog obaveštajca, Vilijem Stivenson u knjizi A Man called Interpid 1976. je opisao Donovanove veze sa Josipom Brozom u Beogradu 1941. Bio je poslat od američkog predsednika i britanskog premijera da radi na onemogućavanju pristupanja Jugoslavije nacističkom Trojnom paktu (puč 27. marta 1941). Znali su da predstoji nemački napad na Sovjetski Savez i nastojali da se taj pohod odgodi do padanja snegova.

Josip Broz je tada imao i falsifikovani kanadski pasoš na ime Spiridona Mekasa, Grka, ali "kako je do ovoga došlo još uvek je tajni podatak". Josip Broz se Donovanu predstavio kao samostalan i "bez uputstava od Staljina". Stivenson nije naveo izvor ovih informacija iz arhiva, pa je teško proveriti ovo kazivanje.

KAKO su podaci Zorana Nenezića objavljeni osam godina pre sloma jugoslovenske komunističke države, a nikada nisu demantovani, trebalo bi ih uzeti kao verodostojne, tim pre što je bilo poznato da je Josip Broz, kao predsednik jugoslovenske države, tri decenije potom u obilasku nesvrstanih zemalja zaista prisustvovao, u nekima od njih, masonskim obredima. Novinarima je i bez toga bilo podozrivo njegovo nabavljanje frakova i rukavica. Samo jedan zaključak se nameće - do raskida sa Sovjetskim Savezom, glavne vođe jugoslovenskog komunizma su bili komunistički obaveštajci i delatnici u svetskom masonstvu. Tek posle 1948. uloge se menjaju obratno.

Podatak, zabeležen u osvrtu na istoriju masonskog pokreta u Jugoslaviji "Velikog tajnika" lože "Jugoslavija" Viktora Novaka ("Masonica", ostavština Novaka u Arhivu SANU) da su vlade Stojadinovića i Cvetkovića "bile podsticane i od strane fašističkih kao i nacističkih rukovodilaca, u Italiji i Nemačkoj, da se jugoslovenskim slobodnim zidarima zabrani svaki rad.

KNEZ Pavle, posle otklanjanja da bude primljen u Engleskoj za slobodnog zidara, sasvim se priklonio tezama ministra Korošeca i sugestijama zagrebačkog nadbiskupa Stepnica", praviće više smetnji nego davati podsticaja budućim istraživačima.

Korošec je, neposredno pred izbijanje rata, u proglasu slovenačkom narodu o tri zla koje mora izbegavati - komunizam, "jevrejsko slobodno zidarstvo" i strance - učinio uvod u zatvaranje glavne masonske lože "Jugoslavija" u Beogradu 1. avgusta 1940. Najpre je u njenim prostorijama izvršen pretres, pod sumnjom da čuvaju "komunističke spise". Knez Pavle je, preko velikog majstora škotske lože vojvode od Jorka, s kojim je prijateljevao od dana u Oksfordu, pokušavao i nije uspeo da nađe neko razumevanje sa britanskim uticajnim krugovima. Izuzetno je značajno da u to vreme ta grana britanskih masona ima veze sa vođama jugoslovenskih komunista, a odbija da prihvati člana vladajuće srpske dinastije. Kasnije lomljenje štapa nad četničkim pokretom Draže Mihailovića i prihvatanje komunista, ovde je već bilo istorijski predodređeno.




Pratite nas i putem iOS i android aplikacije