Trijumf katoličkog separatizma
24. 12. 2018. u 19:04
Bez nemačkog vojnog udara i nasilnog rasparčavanja, jugoslovenska država sama od sebe ne bi nestala. U traženju rešenja za opstanak, unitarna država bi postala federativna

Zagrepčani pozdravljaju ulazak Nemaca Foto Dokumentacija "Novosti" i foto-arhiv "Borba"
U MUNjEVITOM ratu od 11 dana, otpor je davan prema napadu iz Bugarske i u vazduhu nad Beogradom. Prema 10 nemačkih, jugoslovenske snage su izgubile 15 aviona u prvom danu od dva dana ratovanja. Ban Dravske banovine Marko Natlečen je 6. aprila proglasio "Slovenski svet", vladu nezavisne države, a četiri dana potom, kad je proglašena hrvatska državna nezavisnost, naredio povlačenje jugoslovenske vojske sa slovenačke teritorije.
U naučnoj literaturi je postojala alternativna teorija o hrvatskoj izdaji. Ne treba sumnjati u to da je ona postojala, i to više u narodu nego u zvaničnom vođstvu seljačke stranke. Dokumenti tu težinu više prenose na vođstvo Katoličke crkve. U literaturi je navedeno da su 53 katolička sveštenika, navedena po imenu, prezimenu i mestu boravka, predvodila napade na jugoslovensku vojsku u ovom ratu. Splitski biskup je 6. aprila Musoliniju poslao poruku da će podržati okupaciju Dalmacije.
HRVATSKI fašisti su se hvalisali, a jugoslovenska nauka nastojala da to opovrgne, da je u ratu došlo do "hrvatske narodne revolucije". Mora se priznati da je pobuna zaista postojala, ali više pod vođstvom crkve i Čiste katoličke akcije. Hrvatski ban je otišao sa vladom u britanski egzil, ali je šef njegovog kabineta otišao 20 kilometara od Zagreba u susret nemačkoj vojsci.
Prvi pozivi za formiranje nove hrvatske vojske, dezertiranje iz kraljevskih vojnih jedinica, slali su Nemci preko ustaške radio-stanice Velebit na dan objave rata 6. aprila. Hrvatsko dezertiranje iz vojske postalo je opšte, čak se i jedan pilot sa avionom priključio nemačkoj eskadrili da bombarduje položaje svoga kralja u Podgorici. Mačekova jedinica Seljačke zaštite u Bjelovaru se 9. aprila pobunila.
U KNjIZI o "sjećanjima i zapažanjima" ustaškog funkcionera Eugena Dida Kvaternika, Jere Jareb (1995), navodi se da je njegov otac Slavko Kvaternik zahtevao od Mačeka da proglasi nezavisnu državu 10. aprila. Pod opravdanjem da su Nemci protiv njega, on je to odbio, a kad mu je Kvaternik doveo nemačkog izaslanika Vezenmajera, koji je u Zagrebu tajno koordinirao stvaranje nove države, kao uverenje da to upravo Nemci žele, on je odgovorio: "Moja politička koncepcija je doživjela slom, pukovniče. Vi proglasite Hrvatsku." Posle toga su sva trojica sastavila proglas članovima Hrvatske seljačke stranke da novu državu prihvate i prilagode joj se. Formalno, ta stranka se raspala i pre raspada države, 6. aprila, a obnavljaće se tajno, tek nakon što su 1942. pojavili prvi znaci da Nemci mogu izgubiti rat. Nikada se više neće dići iz mrtvih. Ustaše su je progutale.
FRANCUSKI konzul u izveštaju od 17. aprila upućenom generala Petenu, koji je bio na čelu satelitske Francuske, navodi da je od tri lista (ustaški "Hrvatski narod"), još i katolički "Hrvatski glas" uzdizao revoluciju i pozivao na pobunu. Prvu vojsku i vladu su formirali Kvaternik i Budak, a konzul navodi da je vlada 13. aprila bila kompletirana. Prvi ustaški vojni odred je Kvaternik, tada najmoćniji čovek nadbiskupa Stepinca, formirao u Zagrebu 11. aprila, a tek šest dana posle toga sa Pavelićem dolazi više od dve hiljade ustaša sa 50 kamiona. U to vreme se sa srpskim stanovništvom već prepucava. Na Kupi i Uni je vidljiv otpor, a konzul kaže da je naročito Bosna pozorište krvoprolića između Srba i Hrvata. "U samom Zagrebu je sve pravoslavno osumnjičeno i pod pretnjom proterivanja. Govori se da su Srbi u Bosni zatražili zaštitu čak i od Nemaca."
Jevreji su osumnjičeni da su prosipali vodu po nemačkim jedinicama, proglašeno je da se oduzimaju imanja 30.000 porodica Srba (i nekih katolika) koji su u agrarnoj reformi i kolonizaciji dobili posede u Slavoniji, Sremu, Bačkoj, Baranji i Banatu.
VEĆINA hrvatskog naroda je išla za svojom crkvom. Vernici su videli da se u "hrvatskoj revoluciji" ubija. Većina je ipak prihvatala crkvene pozive. Jedan od zapovednika jedinica Seljačke i Građanske zaštite Krunoslav Batušić je, prema knjizi fra Otona Knezovića, tvrdio da je ta vojska sve od 1939. pripremala pobunu, bez znanja šefa Hrvatske seljačke stranke Mačeka. Do kraja 1940. to je bila golema formacija od 142.000 ljudi. Ban Šubašić je pretvara u rezervnu snagu policije, a tajno su je naoružavale i hrvatske starešine kraljevske vojske. Imali su pripremljen plan za rušenje Jugoslavije i stvaranje hrvatske države, i taj plan su tajili od predsednika stranke, jer nisu u njega imali poverenja.
NADBISKUP Stepinac je bio neformalni zapovednik te goleme armije u rušenju jugoslovenske države. U svojim uspomenama na prolazak kroz Zagreb 10. aprila 1941. jedan slovenački sveštenik beleži da se u času ulaska nemačkih trupa našao u američkom konzulatu. Video je da su Jevreji iz gornjeg grada odmah iseljeni i da je počelo ubijanje Srba.
Slom jugoslovenske države je bio istorijski trijumf katoličkog separatizma. U Sloveniji su seljaci noću prenosili granične kočeve između italijanske i nemačke okupacione zone, dalje na italijansku štetu. U Skoplje je bugarski car došao kao mašinovođa na lokomotivi u uzavreli grad. Muslimani Bosne su preovlađujućom većinom odćutali da su preko noći od Jugoslovena postali etnički Hrvati.
SRPSKI narod je izgubio ne samo svoju državu nego i svoju istoriju. Konačno je trijumfovao princip religije kao vododelnice nacije. Nekoliko desetina hiljada Srba katolika u Dalmaciji je prestalo da postoji 1945. Ipak se mora reći, bez nemačkog vojnog udara, ta se država sama od sebe ne bi raspala. U agoniji propadanja unitarne Jugoslavije država bi postala federativna. I jedan bi narod postao etnički federativan, kao Bavarci i Austrijanci među Nemcima.
Naknadnim naučnim istraživanjem ustanovljeno je da namera zapadnih saveznika o odlagađanju planiranog pohoda na Sovjetski Savez do velikih snegova, vojnom intervencijom na Jugoslaviju, nije uspela. Šest divizija se vratilo na ranija odredišta uz sovjetsku granicu. Tako se namera da vojni puč 27. marta odložio pohod na Moskvu izjalovila, barem formalno.
SUTRA: Diktatura proleterijata
Conte
25.12.2018. 10:07
Sjajan tekst iz koga se lepo vidi da je 1991. bila nista drugo nego repriza 1941. Jedino su ovaj put na stranu srpskih neprijatelja stali i nasi nekadasnji saveznici: Francuzi, Britanci i Amerikanci.
Eh braco Srbi, Sv. Sava se triumfalno separatisao od Vaseljenskog patrijarha, Stefan Prvovjencani od Pape, Car Dusan od Vizantije ka Trucima i sl. Pa tako i Hrvati od Srba. N.i.s.t.a. sporno u tome ;) Al pamcenje kratko, ne seze dalje od snicle u 3 sesira ...
Komentari (2)