Srbi - u Drinu ili preko Drine

STAVLjANjEM van zakona svih političkih partija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, njihove vođe bivaju uhapšene i internirane u logore koji se još pripremaju. Ukinuta je sloboda štampe: "informiranje" je dozvoljeno samo ustašama i katolicima. Katolička vera - pravo duhovno lepilo poglavnikove diktature - proglašava se "službenom državnom religijom". U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj postoje samo dve bitnosti: ustaški režim i Katolička crkva.

Dekret - zakon "3a obranu naroda i države" koji je donela poglavnikova vlada 17. aprila 1941, a objavile "Narodne novine" sledećeg dana glasi: "Čl. 1 - Svatko tko na bilo koji način povrijedi čast i životne interese hrvatskog naroda ili na bilo koji način ugrozi postojanje Nezavisne Države Hrvatske ili državne vlasti, čak i kad taj čin ostane samo na pokušaju, čini krivično djelo visoke izdaje; Čl. 2 - Krivac u smislu prethodnog članka osuđuje se na smrt. Čl. 3 - Za vođenje postupaka po predmetu ovog dekreta-zakona Ministarstvo pravde osniva izvanredne narodne sudove koji se sastoje od tri osobe koje moraju suditi po skraćenom postupku na osnovi poništenja Hrvatskog pravilnika u kaznenom postupku za ratne sudove. Čl. 4 - Ministar pravde imenuje članove suda".

OVI prvi zakoni i uredbe predstavljaju premise strašnog etničko-verskog krstaškog rata za koji se sprema poglavnik i koji u svom epicentru ima "srpski problem". Preko dva miliona Srba predstavljaju trećinu ukupnog stanovništva hrvatske države, što znači da nije ni uputno ni moguće istrebiti ih sve: dobar deo njih treba da se ukloni da bi se spasla "čista hrvatska paca", ostatak treba "preobratiti" u katolike. Ovaj etničko-verski Pavelićev program ima za cilj da od Hrvatske napravi domovinu Hrvata i Božji narod.

Tako u prvom trenutku srpskom narodu biva naređeno da napusti teritoriju države u skladu s ustaškim sloganom "Ili u Drinu ili preko Drine"; jedinu mogućnost izbegavanja progona predstavlja odricanje od pravoslavlja i prihvatanje katoličke vere (ali često ni Srbi novoobraćenici u katoličanstvo neće uspeti da izbegnu progon, u skladu s ustaškom izrekom: "Spasili ste dušu, ali vaše tijelo pripada nama." Zatim se Srbi optužuju za istorijske "grozote i zločine protiv hrvatskog naroda", te u ime tobožnje "kolektivne krivice" više desetina hiljada njih osuđuju se na smrt od strane "suda" koji su osnovani u tu svrhu. Ipak, grubi "sudbeni put" predstavlja samo pokriće: glavni put koji ustaše slijede radi istrebljenja jeste vojnički. Počinju da sravnjuju sa zemljom čitava srpska sela, a njihove stanovnike kolju, ne štedeći nikoga.

U aprilu 1941. godine Hrvata katolika ima tri i po miliona, dok je hrišćana Srba pravoslavaca 2.200.000. Tu je još 700.000 muslimana među kojima je raširena istorijska mržnja prema Srbima i u savezu s ustaškom diktaturom biće u većini. Jevreja je bilo 36.000. Ali, na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske živi i oko 70.000 protestanata, koji neće biti progonjeni ni po kakvom osnovu budući da ih štite okupacione nacističke trupe.

Poglavnikov rasni program oglašava se i potvrđuje na svim nivoima od najviših ustaških vlasti, uz apsolutno ćutanje i saučesništvo Hrvatske katoličke crkve. Ministar spoljnih poslova Mladen Lorković, na primer, izjavljuje 27. jula 1941. u Donjem Miholjcu:

"Ustaški pokret inzistira na energičnom rješenju srpskog problema u Hrvatskoj. Oni što se nalaze s druge strane Save i Drine deru se da smo mi netrpeljivi, da nehumano postupamo prema Srbima. Mi odgovaramo svima da je dužnost hrvatske vlade da postupa tako da Hrvatska pripadne samo Hrvatima. Naša je dužnost da zauvijek ušutkamo one elemente koji su najviše doprinjeli da Hrvatska 1918. padne pod srpsku vlast. Jednom riječju, moramo istrijebiti Srbe u Hrvatskoj! To je naša dužnost i to ćemo uraditi. Ići ćemo do kraja, ne obazirući se na ono što govore oni preko Save i Drine u ime osjećanja čovječnosti. Hrvatska Vlada pod vodstvom našeg divnog Poglavnika uzela je u svoje sposobne ruke rješavanje ovog problema i riješiti će ga temeljito.

"Hrvatska vlada je također uzela u svoje ruke rješavanje židovskog problema. Znate vi ko su Židovi. Uvijek su bili i ostali prijatelji i sluge neprijatelja hrvatskog naroda. Židovi koji su najodgovorniji za ovaj rat, zato što su se urotili protiv Velike Njemačke i njenog saveznika Italije, ne mogu očekivati ništa drugo nego da se prema njima postupa u skladu sa zaslugama.

"Hrvatska ima biti očišćena od svih ovih elemenata koji predstavljaju nesreću za naš narod, koji su tuđinci i neprijatelji hrvatskog naroda... Ti elementi koje treba uništiti jesu naši Srbi i naši Židovi."

Etničko-verski pokolj koji je pokrenula ustaška diktatura - "Isusovo društvo hrvatskog nacionalizma" - u aprilu i maju 1941. predstavlja samo početak onoga što će se dešavati sledeće četiri godine. I ma koliko da su grozna zverstva Hitlerovih nacista nad Jevrejima i stanovništvom okupiranih teritorija, genocid koji su izvršile ustaše u Hrvatskoj pokazaće da kod ljudskih izopačenosti stalno postoji i nešto još gore.

Već od aprila 1941. očito je da je apsolutni prioritet Nezavisne Države Hrvatske etničko-verska "čistoća" zemlje. Dok poglavnik u obraćanju oružnicima objašnjava da je "dobar onaj ustaša koji zna da upotrijebi kamu i da iščupa dijete iz majčine utrobe", pragmatični jerarh Viktor Gutić, u jednom govoru ustaškoj miliciji 26. maja 1941. u Banjaluci najavljuje da će "svi nepoželjni elementi biti brzo istrijebljeni i da ni traga od njih neće ostati". Sledećeg dana u Bosanskom Brodu Gutić bolje precizira ovaj koncept:

"Donio sam drastične odluke da Srbi imaju biti uništeni, najprije gospodarstveno a onda u svakom drugom smislu. Nema nikakve milosti prema njima: uništavajte ih gdje god vam se pruži prigoda... Izdao sam drastična naređenja za njihovo potpuno uništenje, a slede i nova naređenja za njihovo potpuno istrebljenje. Niko od vas neka ne bude slab za to, imajte uvek na umu da su oni bili naši grobari, uništavajte ih svuda tamo gde ih sretnete. Neće vam izostati blagoslov našeg šefa države i moj. Pratiti će vas Božiji blagoslov i moje odobrenje."

BOŽJI BLAGOSLOV ZA POKOLj

Da je "Božiji blagoslov" za pokolj srpskog stanovništva javno ozvaničen, potvrđuje i časopis sarajevske nadbiskupije "Katolički tjednik", u broju od 15. juna piše:

"Treba se složiti da dolaze teška vremena za Srbe koji plaćaju cijenu našeg programa i podnose njegov teret. Mi smo humani. Osjetljivi smo na pitanja koja se tiču života, postojanja, obitelji. Jedna takva tragedija nas duboko žalosti. Razdire se živo meso. Ožalošćena srca, suze, tuga, urlici kletve... Ali politika je nešto drugo: ona zahtijeva u ime opće dobrobiti i u ime državnog interesa jednu krutu disciplinu, brutalnu, željeznu. Odgovornost preuzima onaj koji vlada. To se ne tiče pojedinca kao takovog niti naše vjerske savjesti kao katolika! Mi imamo drugu sferu djelovanja, omeđena putanja, za koju odgovaramo pred Bogom i pred našim kršćanskim položajem."

SUTRA: PROPOVEDI UZ POMOĆ ŠMAJSERA I TENKOVA