Kako su se Nemci borili protiv Rusa
20. 07. 2019. u 20:05
Tvrdnje da se Hitler borio protiv komunizma ne stoje. Poljska je bila buržoaska zemlja, bez komunističke zaraze. A okupacioni režim u Poljskoj bio je neuporedivo žešći nego u Francuskoj i Danskoj

Zvaničan nemački plakat - Foto Iz knjige V. Medinski "Rat i mitovi SSSR"
TOKOM iskopavanja nemačkih grobova iz rata među ličnim stvarima nemačkih vojnika pronalazili su uputstvo Vojna obuka u armiji. "Pamti veličinu i pobedu Nemačke. Radi svoje lične slave dužan si da ubiješ najmanje 100 Rusa. Ti nemaš ni srca, ni nerava - u ratu ti nisu potrebni. Zatri u sebi sažaljenje i saosećanje i ubij svakog Rusa; ne obaziri se da li je pred tobom starac, žena, devojka ili dečak. Ubijaj! Time ćeš spasti sopstveni život, obezbediti budućnost svojoj porodici i steći večnu slavu."
Uputstvo ne poziva vojnika da ubija komesare, nego sve Ruse - žene, devojke, dečake. To nije uputstvo za nekakve esesovske glavoseče, niti za kaznene odrede. Nego za obične redove u sivoj pešadijskoj uniformi.
RUKOVODSTVO Vermahta je planski podsticalo vojsku na kaznene operacije. Od samog početka Nemci su rat na Istoku ustrojili po drugačijim principima nego na Zapadu. Kada bi nemački vojnik ulazio u francuski ili danski grad, takođe je imao jasnu instrukciju - da se korektno ponaša prema mirnom stanovništvu. Na sovjetskoj teritoriji on je bio zvanično oslobođen odgovornosti za bilo kakav zločin protiv stanovništva. Takođe prema instrukciji - o takozvanom posebnom postupku- štampanoj još pre rata. Silovanje sovjetske žene/devojke/devojčice koje bi počinio vojnik Vermahta, uzgred, nije smatrano zločinom. Nikakvim.
NARAVNO! Na Zapadu su živele civilizovanije više rase, skoro pa Germani. Čak ni Jevreje u okupiranoj Evropi iz nekog razloga nisu ubijali na licu mesta, već su ih najpre slali na Istok. Rusi su pak - niža bića.
"Sto osamdeset miliona ljudi, mešavina rasa i naroda, čija imena je nemoguće izgovoriti i čija je fizička priroda takva da jedino što je sa njima moguće učiniti jeste - streljati bez ikakvog sažaljenja i milosrđa."
Tako je govorio Zaratustra. Tačnije, rajhsfirer Henrih Himler.
Ne, cilj nacista nije bilo uništenje komunista. Cilj nacista je bilo uništenje Rusa. Sovjeta. Slovena. Tatara. Baškiraca. Kavkazaca. Uzbeka, Kazaha. Svih tih nižih bića, koja, osim od svih svojih nepoznatih istočnjačkih bolesti, boluju i od zapadnjačke bolesti komunizma. A nacista je bio svaki vojnik - ako ne u duši, ili po uverenju, onda prema zakletvi datoj Fireru.
MIT o tome da je precima bilo korisnije da se pokore Nemcima nije samo moralno nakazan već je jednostavno glup.
Jednom je jedan češki turistički vodič, pokazujući nam lepote Praga - prosto je sijao od ponosa zbog tih lepota - demonstrirao našoj grupi veoma specifičan pogled na period 1938-1945."Vidite kako je lep ovaj naš Zlatni Prag", govorio je."Sve je sačuvano od srednjeg veka, svi dvorci i zamkovi. Kako su ipak bili mudri naši vladari što nisu hteli da uđu u taj svetski rat. Nemci su bez borbe došli, gotovo bez borbe otišli, sve je ostalo netaknuto."
Mene je to podsetilo na argument iz serije: kakav je genije moj tata što se nije upustio u tuču sa zlim čikom koji je provalio u našu kuću. Neka je taj razbojnik opljačkao naš dom i dugo silovao moju majku, ali joj nije odsekao ruku, nije je unakazio. Kako je mudar moj tata: svi smo živi i skoro čitavi.
Možda iz perspektive češkog sitnosopstvenika u tome ima svojevrsne istine, ali mi, istočni varvari, to nismo kadri da razumemo.
U DUBOKIM slojevima istorijskog sećanja ruskog naroda mongolsko-tatarski jaram ostao je upamćen kao neizrecivi košmar.
Borba protiv Horde ušla je u istoriju Rusije kao veliko i slavno delo, ne samo državno nego i versko i opštenarodno.
Ali šta god činila Horda u svojim pohodima na Rusiju, naša zemlja je tokom 200 godina jarma sačuvala deo svog suvereniteta. I veoma bitan momenat: Tatari nisu bili ni rasisti, niti verski fanatici.
Sveti Pafnutije Borovski, koga je kanonizovala Ruska pravoslavna crkva, osnivač Borovskog manastira, po svoj prilici je bio sin tatarskog haračlije, nekakvog poreznika-reketaša, koji se pokrstio, oženio Ruskinjom i ostao u Rusiji. Car Boris Godunov potiče iz asimilovanog plemenitog tatarskog roda.
Mongolsko-tatarski jaram bio je neuporedivo humaniji nego "novi poredak" koji je Vermaht nosio na svojim bajonetima u SSSR.
DEFETISTI kažu da bi nas nacisti, osvojivši Rusiju, spasli komunizma. Tačno, spasli bi nas. Samo zato da bi istog trenutka uspostavili nacizam. A za nas u tom sistemu ne bi bilo mesta. Istorija svih naroda SSSR-a pretvorila bi se u istoriju pripadnika niže vrste, robova, civilizacijskih izgnanika. Uzgred, to ne bi bila sudbina samo stanovnika SSSR-a nego i gotovo cele Evrope.
Da malo objasnim ovaj jednostavan stav.
Evropljanima su u sistemu "novog poretka" bile namenjene različite uloge, u punoj saglasnosti sa rasnom teorijom. Za kategoriju A, "nordijske narode" - bila je predviđena postepena germanizacija i asimilacija u pobednički narod. Teorija nacizma je dosledno smatrala "svojima", što će reći skoro "arijevcima": Norvežane, sve Skandinavce uopšte, Dance i Holanđane.
SA IZVESNOM rezervom nacisti su podnosili osobe kategorije B plus - Anglosaksonce (ipak su oni Saksonci - takođe Germani, samo ostrvski) i kategorije B minus - Francuze (svakako degenerisane drevne Franke - nečiste krvi, naravno, ali su ih ipak prihvatali kao "delimično svoje").
Stvari su stajale mnogo gore sa kategorijom C - onima, koji su se, kako se smatralo, od "Arijevaca" razlikovali - genetski. Imao si nesreću da se rodiš kao Poljak? Pa, tvoja sudbina je već zapečaćena. Položaj kmeta u Rusiji tokom vladavine Nikolaja I - pa to je pesma trijumfalnog humanizma u poređenju sa sudbinom ovoga roba.
Kategorija C - to su oni kojima je u Trećem rajhu apriori bila namenjena sudbina posluge i poljoprivrednika, ljudi bez kvalifikacija i obrazovanja, beslovesne marve. Nešto malo pismenije stoke ukoliko su bili Zapadni Sloveni.
HITLER se borio protiv komunizma? To ne stoji. Uzmimo Poljsku - obična buržoaska zemlja. Nikakve komunističke zaraze. Bez obzira na to okupacioni režim u Poljskoj bio je neuporedivo žešći nego u Francuskoj, i tim pre nego u Danskoj. Poljake je trebalo pretvoriti u tegleću marvu. Česi bi bili ili ponemčeni (oni plavokosi), ili proterani u sela, bez mogućnosti da se školuju (crnomanjasti, tamnosmeđi i, po svemu sudeći, riđi).
O Jevrejima je, pretpostavljam, izlišno i govoriti - sve je jasno. Njima je u Rajhu bila predodređena budućnost isključivo kao sirovine za proizvodnju perika i domaćeg sapuna.
To nije horor film. To je državna strategija, koja je dosledno sprovođena. Ubeđen sam da bi Treći rajh, da je pobedio SSSR i uspeo da iskoristi naše kolosalne resurse, uspeo da pobedi i Britaniju. A onda u savezu sa Japanom i - SAD. Čitav svet je mogao da se nađe pod Hitlerovom čizmom.
Kakva bi tada bila sudbina afričkih crnaca i semitskih naroda Istoka - ostavljam čitaočevoj imaginaciji.
STRAH OD KOMESARA
ZA SOVJETSKE političke aktiviste Vrhovna komanda nemačkih oružanih snaga propisala je posebnu proceduru: "Politički komesari kao predstavnici rukovodstva neprijateljskih vojnih snaga raspoznaju se po posebnom znaku na rukavima - crvenoj zvezdi sa zlatnim srpom i čekićem. Njih treba odmah, odnosno još na bojištu, odvajati od drugih ratnih zarobljenika... Komesarima se ne priznaje status vojnika; na njih se ne odnose odredbe međunarodnog prava o ratnim zarobljenicima. Pošto budu izdvojeni, moraju se likvidirati...