Ratni ruski i nemački gubici
27. 07. 2019. u 19:29
Danas se smatra da je na svim svetskim ratnim poprištima izginulo 26,6 miliona Rusa, odnosno u širem smislu, Sovjeta, Nemaca - 7,3 miliona, Poljaka - šest miliona, Amerikanaca - 418.000

Krvavi bilans Drugog svetskog rata / Foto Iz knjige V. Medinski "Rat i mitovi SSSR"
KRAJEM pedesetih godina, nemački intelektualci: vojni stručnjaci, državni činovnici i istoričari, smatrali su da je vreme da i Nemačka prikaže svoje rezultate Drugog svetskog rata. I objavili su knjigu koja se upravo tako i zvala (kod nas je štampana s podnaslovom "Zaključci poraženih").
Nemci su s pravom smatrali da naši i njihovi gubici jednostavno nisu za poređenje s onim što su visoke peći rata progutale kada su u pitanju druge evropske zemlje.
Najviše su stradale Poljska i Jugoslavija. A što se tiče Danske, Luksemburga i Norveške, može se smatrati da uopšte i nisu postradale u Drugom svetskom ratu. Ostali - relativno malo. Oružane snage SAD izgubile su 174.000 ljudi na evropskom i severnoafričkom ratnom poprištu, ukupno na svim ratištima - 229.000.
NEMCI su izašli sa sledećim podacima: gubici nemačkog naroda u Drugom svetskom ratu, tokom neposrednih borbenih dejstava,iznose oko 6,5 miliona ljudi. Oružane snage Nemačke (u granicama iz 1937. godine) izgubile su 3,05 miliona ljudi. Ubijeno je 20 miliona ljudi - to je cifra koja je najbliža istini što se tiče ukupnih gubitaka Sovjetskog Saveza u Drugom svetskom ratu. U principu, što se gubitaka nemačkog i ruskog naroda tiče (u širem smislu), oni iznose oko 10% ukupnog stanovništva Nemačke i Rusije (Rezultati Drugog svetskog rata. Zaključci poraženih).
Potom su pristizali novi podaci, brojke su bile preciznije, i veće. Danas smatramo da je Rusa (u širem smislu, odnosno Sovjeta) izginulo 26,6 miliona, Nemaca - 7,3 miliona, Poljaka - šest miliona, Amerikanaca - 418.000 (opet na svim ratnim poprištima).
ZEMLjA koja je među državama-saveznicama SSSR-a najviše stradala jeste Velika Britanija, koja je ratovala dve godine duže od nas, a njeni ukupni gubici za šest godina rata iznose oko 400.000 ljudi. To je užasno, jer to nije samo 400.000, već mnogo više ako se uzme da su ti ljudi imali porodice, to je onda neuporedivo više ljudskih tragedija. Ali dobro zapamtite tu brojku. Zbog toga što ću vas zamoliti da svaki put kada budem govorio o doprinosu pobedi SSSR-a, Engleske, SAD ili Francuske, uporedite tu cifru s našom. 27 miliona. 27.000.000 tragedija. Ta proporcija izgleda ovako: 400.000/27.000.000 = 1/67, što je, svakako, najtačnija matematička formula cene koju su saveznici platili za zajedničku pobedu.
Zaključci pobednika, ili pobeđenih - potpuno je svejedno! Prema mom mišljenju, nameću sledeće pitanje. Kakvo moralno pravo imaju ostale zemlje, osim naše, imajući u vidu ove cifre, da odlučuju o posleratnoj sudbini Evrope? Da, upravo tako.
Pobedu nad nemačkim nacizmom, onim što je najvrednije i najskuplje - ljudskim životima - platili smo upravo mi.
Na istorijskom tasu - naši su tegovi od više miliona pudova. I sitni tegići drugih zemalja.
TOKOM posleratnog perioda su utvrđivani, a onda su i rasli i ratni gubici nemačke armije. Pominju se, kao po pravilu, cifre od pet do sedam miliona. Istraživanje američke vojne agencije German Manpower - najsolidnije što se statističkog potencijala tiče - utvrdilo je da je ukupno poginulo ili nestalo bez traga 5.100.728 nemačkih vojnika.
Prema podacima međuresorne komisije koja se bavila prikupljanjem podataka o našim gubicima tokom rata, definitivni ratni ili demografski gubici u ljudstvu prema evidenciji sovjetske armije jesu sledeći (ukupno ubijenih, umrlih usled ranjavanja i onih koji se nisu vratili iz zarobljeništva), računajući i borbe na Dalekom istoku - 8.668.400 ljudi.
Od te monstruozne cifre moglo bi se odmah oduzeti dva i po miliona naših vojnika koji su pomrli u nemačkom zarobljeništvu. Oni nisu umrli zbog toga što su bili slabići, ili zato jer nisu imali sreće. Umrli su jednostavno zato što su bili Rusi. Iz bilo kog drugog zarobljeništva, osim iz genocidnog zatočeništva za "nižu vrstu", oni bi se vratili. Od ukupnog broja Amerikanaca i Engleza koji su dospeli u nemačko zarobljeništvo umrlo je njih 4%. sovjetskih zarobljenika je umrlo 57,8%. Jeste li napravili poređenje? Jeste li se zamislili?
Ostaje nešto više od šest miliona naših izginulih vojnika. Uporedite to s gubicima Vermahta. I šta smo dobili? Ispada da su nam gubici približno jednaki?
NA KRAJU krajeva, smatram da moramo da napravimo takav sistem ratnih arhiva koji će omogućiti svakom građaninu Rusije ili svakom zainteresovanom stranom državljaninu da praktično potpuno slobodno dođe do bilo kojeg dokumenta s kojeg je skinuta oznaka tajnosti, a sada je vreme da to bude urađeno s praktično svim dokumentima (D. Medvedev).
Budući da ne baratamo konačnim podacima, u situaciji smo da poredimo samo ono čime pouzdano raspolažemo. Okupacija Norveške koštala je Nemačku 1.317 poginulih vojnika. Osvajanje Grčke - 1.484 poginula vojnika. Poljske - 10.572 poginula vojnika.
Samo na jednom delu Istočnog fronta, na potezu od Karelije do Crnog mora, za samo tri nedelje kod Moskve, od 6. do 27. decembra 1941. godine - nemačka armija je imala 120.000 poginulih.
TRAJNI gubici Crvene armije pod Moskvom za četiri nedelje - od 5. decembra 1941. do 7. januara 1942. godine, tokom Moskovske strateške ofanzive, iznosili su 140.000 ljudi. Praktično isto toliko - računajući i loše obučene ustanike. To nije bio izuzetak: paritet gubitaka, kao što sam i ranije napomenuo, postojao je još odranije - od bitke kod Smolenska.
U monstruoznoj mašini za mlevenje mesa Staljingradske bitke, naši gubici su bili 480.000 poginulih, ranjenih i nestalih bez traga, a kod Nemaca i njihovih saveznika - 800.000. I to samo tokom ofanzive naših snaga - ako bi se posmatrala velika bitka generalno, onda bi nacistički gubici dostigli milion i po ljudi.
A sada - samo trenutak. S naše strane se borila samo jedna snaga - Crvena armija. A Nemci su na Istočnom frontu imali i saveznike. Koliko njih tačno? Mogli bismo to preračunati prema procentu zarobljenika. U sovjetskom zarobljeništvu se krajem rata zateklo 514.000 Mađara, 187.000 Rumuna, 49.000 Italijana, oko 350.000 Austrijanaca, Finaca, Slovaka, Čeha, Španaca, Belgijanaca, Francuza i ostalih. Ukupno je svih tih "raznobojnih" vojnika bilo 1,1 milion. Dodajte to na minimalan broj od pet miliona Nemaca. Šta ispada? Da ih je već bilo više nego nas?
Prema podacima Velike sovjetske enciklopedije, na Istočnom frontu je uništeno 607 divizija hitlerovske koalicije. Uništeno! A prema savremenim podacima, uništene su čak 674 divizije (508 Vermahtovih, 166 savezničkih).
U međuvremenu se protiv angloameričkih snaga u Severnoj Africi od 1941. do 1943. godine borilo 9-20 divizija, u Italiji od 1943. do 1945. godine - 7-26 divizija, u Zapadnoj Evropi posle otvaranja Drugog fronta - 56-75 divizija.
Tokom čitavog perioda rata, odnos naših i nemačkih gubitaka bio je 1,3:1 u korist Nemaca. Na 13 ubijenih, nestalih bez traga i ranjenih ili zarobljenih sovjetskih vojnika - 10 nemačkih. Ali, takođe, prema njegovim procenama, ako se izuzmu bespoštedne 1941. i 1942. godina, u drugoj etapi rata, 1943-1945, na 10 poginulih crvenoarmejaca dolazi 13 poginulih vojnika Vermahta.Odnosno, upravo potpuno obrnuta proporcija!