Enigma iz đakovičke bolnice

Dragana Matović

19. 05. 2020. u 02:22

Ibrahim Hoti, nabeđen da je doneo virus, navodno je zarazio više od desetoro ljudi, a niko od jedanaest članova njegove porodice, koji su živeli u jednoj kući, nije bio inficiran

Енигма из ђаковичке болнице

Dr Radmilo Petrović: Neko je morao da bude optužen Foto dokumentacija "Novosti"

TOKOM epidemije velikih boginja 1972. u bivšoj Jugoslaviji više puteva prenosa virusa ostalo je nejasno. Po zvaničnoj verziji hadžija iz sela Danjane, tridesetšestogodišnji Ibrahim Hoti je bio sa još 24 sunarodnika na hadžiluku u Meki, početkom 1972. godine. U povratku sa hadžiluka on se izdvojio iz grupe i kraće vreme zadržao u Iraku, gde je bilo obolelih osoba od variole. Uz poklone za familiju uneo je i virus variole vere u SFRJ.

Ova priča delovala bi logično da nije bilo nekoliko slučajeva za koje nije utvrđena veza sa "nultim pacijentom". Danima posle zvaničnog završetka epidemije, lekar Instituta "Torlak" dr Radmilo Petrović obilazio je osobe koje su prebolele variolu. Put ga je tako odveo u selo Bresnica kod Mrčajevaca, u posetu prebolelom Miloju. Posle dugog razgovora, pitao je Miloja da mu objasni kako se zarazio prodajući sir na pijaci u Novom Pazaru. To je bilo zapisano u zvaničnom izveštaju. Miloje ga je začuđeno pogledao i rekao da nikad u životu nije bio južnije od Čačka. Njegov slučaj nije bio usamljen.

- ZVANIČNI izveštaji o širenju virusa napravljeni su uz mnogo mašte - uveren je Petković. - Ibrahim Hoti nabeđen je da je doneo virus, a nikoga od svoje mnogobrojne porodice nije inficirao. Njih jedanaestoro je živelo u jednoj kući. Čudno je da je onda Hoti navodno zarazio više od desetoro ljudi. Možda nije bio čak ni inficiran.

Činjenica da nije zarazio nijednog ukućanina, a da je veći deo dana boravio sa njima u kući, navela je Petrovića da pomisli da je bilo mnogo mašte u konstruisanju izvora i toka epidemije.

- Mnogo je nedoumica o "nultom slučaju" - napisao je Petrović. - Krv uzeta od Hotija, u tri navrata, za dokazivanje antitela, pokazala je tek u trećem ispitivanju minimalni titar HI antitela. Takav titar imali smo i mi koji smo radili na ovom zadatku, sveže vakcinisani u Torlaku. Ožiljke nije imao po telu, što govori da to nije bila klinička slika variole koja rasejava viruse. Njegov eventualno blagi oblik, bez ospe, nije bio zarazan.

- SLUŽBENA verzija da je Hoti bio "nulti slučaj" variole nije tačna - uveren je Petrović. - Svim prvoobolelim osobama od variole je zajedničko to što su boravili u čekaonici bolnice u Đakovici, a najviše ih je bilo 21. februara 1972. godine. Tu su se zarazili i pacijenti iz Plava. Znači, virus variole bio je prisutan u čekaonici i hodnicima bolnice u Đakovici, a ne u vazduhu na pijacama na kojima je Hoti bio. Kako i ko je doneo virus variole, ostaje enigma, ali neko je morao za to da bude optužen. To je sugerisao i pukovnik profesor dr Đorđe Heneberg, sa kojim sam razgovarao. Čudno je i da niko od osoblja u bolnici u Đakovici nije oboleo!

Da lekari i drugo medicinsko osoblje nisu mislili da je procenat vakcinisanog stanovništva protiv velikih boginja dobar, odnosno veći od 85 odsto, epidemija bi bila blaža. Bili su u zabludi, pa je nedovoljan kolektivni imunitet omogućio lakše širenje zaraze.

ISTRAŽIVAČI su kasnije konstatovali da su neki lekari koji su vakcinisali građane davali lažne potvrde svojim kolegama, odnosno njihovoj deci, navodno zbog kontraindikacija. Kada je došla epidemija, videlo se da je to bila medveđa usluga. Ipak, zahvaljujući velikom angažovanju i požrtvovanosti zdravstvenih radnika vakcinisano je 90 odsto stanovnika Jugoslavije, a u žarištima čak 99 procenata. To je omogućilo da se epidemija brzo ugasi.

- Broj od 18 miliona vakcinisanih govori koliko su naši zdravstveni rukovodioci bili u panici, jer nismo bili sigurni u izvor i puteve širenja epidemije - smatra Petrović. - Svesno smo žrtvovali veliki broj osoba, koje su imale komplikacije posle vakcinacije, nekolicina je čak umrla od posledica imunizacije. Tako je moralo da bude. Morali smo da žrtvujemo zdrave i nevine da bismo spasli naciju. Ako su lekari grešili, oni su bili i pobednici u ratu protiv variole.

KRAJEM aprila stručnjaci Svetske zdravstvene organizacije preporučili su da se epidemija odjavi. Negde pred Prvi maj objavljeno je u medijima da je epidemija završena.

- Naši političari su to odmah prihvatili, bila im je važna turistička sezona na dalmatinskoj obali i neki ugovoreni izvoz - piše Petrović. - U medijima je objavljeno da je epidemija završena, ali mi smo i dalje dežurali i donosili materijale od pravih i "lažnih" bolesnika. U utorak, 16. maja, potvrđeno je da je pacijent iz Novog Pazara pozitivan, mislim da je to bio poslednji potvrđen slučaj variole i pravi kraj epidemije velikih boginja.

Na simpozijumu u Primoštenu iznet je zvaničan podatak da je obolelo 175, a umrlo 35 osoba. Međutim, u taj broj nije uračunato nekoliko zaraženih na kraju epidemije u maju u Novom Pazaru.

- VEROVATNO je bilo i deset do petnaest slučajeva oboljenja sa atipičnom kliničkom slikom, koji nisu ni evidentirani - navodi Petrović. - Tu pretpostavku zasnivam na tome što je u epidemiji bilo 67 lakih oblika bolesti i tri bez ospe, od njih niko nije umro. Kolege kliničari mnogo vole da objavljuju fotografije i simptome bolesnika sa obilnom ospom ili hemoragijama, a retko spominju da je bilo više pacijenata sa takozvanom blažom kliničkom slikom. Tako obični građani stiču utisak da je bolest uvek veoma teška.

Osobe koje su bile ranije vakcinisane tri puta su manje umirale od nevakcinisanih. Samo dvoje tek vakcinisanih je umrlo usled iscrpljenosti organizma od neposredno preležane neke druge bolesti.

- PO ZAVRŠETKU epidemije, a po programu praćenja dinamike titra antitela kod bolesnika nastavili smo uzimanje krvi od bivših pacijenata. Glavni teret tog posla pao je na mene - piše Petrović. - Ti ljudi koje sam video kao akutno obolele, delovali su mi manji. Prosto, kao da su se smanjili. Verovatno su u osipnoj fazi bolesti, usled otoka kože izgledali krupniji. Veliki broj njih je za godinu-dve posle prebolele variole umro od neke druge bolesti. Dobro uzdrman organizam ovom bolešću nije dugo izdržao.

Iako virusa variole vere već dugo nema u cirkulaciji, zatvoren je samo u dve laboratorije, u Rusiji i SAD. NATO i danas vakciniše svoje vojnike u svim bazama širom planete.

- Virus variole se i danas smatra biološkim oružjem broj jedan - objasnio je Petković. - Teško je i pretpostaviti kakve bi posledice epidemije bile, jer imamo najmanje 45 generacija dece i odraslih bez imuniteta prema tom virusu.


AMERIKA JE ZNALA ZA EPIDEMIJU PRE NAS

KADA je saznao da je virus variole vere potvrđen, i da je to tajna, doktor Petrović je razmišljao da li sme da je otkrije svojoj supruzi, takođe lekaru, kada dođe kući: - Ni sada ne mogu da verujem koliko sam bio naivan. Toga dana je Radio Vašington, odnosno Glas Amerike, uveče u 18 sati objavio da je na Torlaku potvrđen virus variole i da postoji epidemija na Kosovu. Znači, ceo svet zna o tome, a samo mi, naš narod, ne sme da zna. Ko to nije "dihtovao"? Dugo i često sam o tome razmišljao i nisam imao odgovor.


SUTRA: Virus sa Kosova stiže u Hanover


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije