Fatalan ishod ptičjeg gripa
22. 05. 2020. u 20:32
Kada se pojavio ptičji grip, upozorenja Svetske zdravstvene organizacije bila su ozbiljnijanego ikad ranije. Čovečanstvo se spremalo za pandemiju iako mutiranog virusa još nije bilo

Virus ptičjeg gripa nije iščezao Foto dokumentacija "Novosti"
Iako opis oslikava svakodnevicu u mnogim državama u vreme pandemije kovida 19, ovako su naučnici pre dve decenije predviđali šta bi se dogodilo ako bi došlo do mutacije virusa ptičijeg gripa. Pretpostavljali su da bi posledice bile katastrofalne, a razmere epidemije nezapamćene u novijoj istoriji. Na sreću, govorili su, ove slike su još dovoljno daleko.
KADA su 1997. u Hongkongu zaraženi pojedini uzgajivači ptica novim tipom virusa ptičijeg gripa, stručnjaci su upozoravali da ništa u ljudskoj istoriji, nijedan svetski rat, niti uragan, ne bi mogao da se poredi sa katastrofom koju bi mogla da izazove pandemija, ukoliko opasni virus zadrži smrtonosnu formu, a počne da se prenosi sa čoveka na čoveka, a ne samo sa ptica na ljude. Upozoravali su da bi broj smrtnih slučajeva mogao znatno da nadmaši onaj iz vremena španske groznice. Virus u međuvremenu nije iščezao, već se, naprotiv, 2003. adaptirao na ptice selice i došlo je do pojave infekcije i u drugim azijskim, ali i evropskim zemljama.
Da bi se zaustavila zaraza uništene su desetine miliona pernatih životinja, ali virus nije iščezao. Ptičiji grip se nije širio brzo, ali je imao fatalan ishod. - Ptičiji grip je mnogo smrtonosniji sada, nego 1997. godine, kada je prvi put registrovan kod ljudi - upozoravao je epidemiolog dr Radmilo Petrović. - Pre deset godina u Hongkongu, kada je obolelo 18, a umrlo šestoro ljudi, smrtnost je bila 30 odsto, a poslednjih pet godina je čak 62 odsto. Niko još ne može čak ni da pretpostavi kada će virus H5N1, koji je u poslednjoj deceniji mutirao četiri puta, nekom novom mutacijom steći sposobnost širenja sa čoveka na čoveka.
POŠTO je registrovano čak 11.000 zaraženih ptica u Sibiru, u Briselu se sastala Evropska komisija koja je razmatrala opasnost od širenja zaraze iz Azije u Evropu. Uzgajivačima ptica u Holandiji bilo je strogo zabranjeno da ptice puštaju izvan zatvorenih prostorija, slične mere su primenjivane u Nemačkoj, a Francuska je uvela kontrole na aerodromima.
Dok su svetski mediji tih dana bombardovali javnost mračnim vestima o galopirajućem ptičjem gripu koji se "epidemijski ukotvio u azijskim zemljama i uveliko ubire ljudske žrtve", u našoj zemlji opasnost nije shvaćena ozbiljno, jer to je bilo "tamo daleko, do nas ne može da stigne". Uzgajivačima domaće živine i drugih vrsta ptica u Srbiji i Crnoj Gori nisu određene nikakve posebne mere. Situacija se donekle promenila tek kad je otkriven virus u mestu Bački Monoštor, gde je pronađeno devet zaraženih mrtvih labudova. Meštani su odmah zatvorili živinu, dok su veterinarske ekipe danonoćno dežurale na prilazima selu.
DRUGO žarište u okolini Bajine Bašte otkriveno je samo nekoliko dana kasnije. Za razliku od Vojvodine, tamošnje stanovništvo baš i nije bilo preokupirano niti informisano u vezi sa smrtonosnim virusom, smatrali su da je to neka ujdurma. Ali, samo dva dana po dobijanju laboratorijskih nalaza kojima je potvrđeno da je uginuli labud zaražen ptičjim gripom, otkriven je uginuli petao sa simptomima istog virusa. Zaražena životinja bila je zamajac da država, osim na graničnim prelazima, i u unutrašnjosti Srbije pokrene sve mehanizme za suzbijanje širenja bolesti. U selu je likvidirana ostala živina. Država je obećala da će vlasnicima nadoknaditi štetu i čak je utvrdila i cenu: 900 dinara po kokoški.
Ali, meštane sela oko Priboja tih dana su više mučile dezinfekcione takse, nego opasan virus. Naime, kada se ptičji grip pojavio u Bosni i Hercegovini uveden je namet za odbranu od ove bolesti, a oni su na putu od kuće do posla i obrnuto nekoliko puta morali da prelaze granicu i toliko puta da plaćaju taksu.
ZABELEŽENO je da su, čak, organizovali proteste, tražili su ukidanje taksa "po cenu dobijanja ptičijeg gripa". Ni upozorenja tadašnjeg republičkog ministra zdravlja dr Tomice Milosavljevića da je predostrožnost više nego opravdana pošto svaki drugi oboleli od ove bolesti neće preživeti, nisu imala značajnog efekta. Ipak, najviše se strahovalo da se ptičiji grip ne pojavi na Kosovu i Metohiji, jer država ni u to vreme nije mogla da kontroliše trgovinu egzotičnim pticama i pernatom živinom.
Upozorenja Svetske zdravstvene organizacije nikada nisu bila ozbiljnija, ali stručnjaci su govorili da je katastrofalni scenario moguć jedino ako virus bude mutirao tako da može da se prenosi sa čoveka. Prvi put u istoriji čovečanstvo se spremalo za veliku pandemiju iako mutiranog virusa nije bilo ni na vidiku. Ozbiljno se radilo da se pandemija zaustavi i pre nego što je počela. Razvijani su prototipovi vakcine, SZO je preporučivala da države nabave lekove koji delimično mogu da zaustave bolest. U velikim količinima proizvodio se lek "tamiflu", a neke države su ga u strahu nabavljale u milionskim količinama.
JEDAN od načina zaštite od zaraze koje je SZO preporučivala bile su zaštitne maske sa nanofilterima. Kao svetao primer, u našoj štampi navođena je Francuska, koja je zalihu ovakvih maski povećala sa 50 na 200 miliona, dok je u našu zemlju uvezeno "samo 50.000". Dok se pojedine države uopšte nisu obazirale na upozorenja SZO, Srbija je, ipak, pravila značajne korake u pripremama za pandemiju. Nacionalna komisija za zarazne bolesti u skladu sa preporukama SZO napravila je plan za borbu protiv pandemije ptičijeg gripa, a u julu 2004. prvi put je u našoj zemlji proizvedena epidemiološka maska, po ideji dr Radmila Petrovića.
Ptičiji grip se prvi put pojavio u Italiji 1878. kao smrtonosna bolest koja se brzo širila među pticama. Od tada se mnogo puta pojavio, ali retko je napadao ljude. Azijski, hongkonški grip i špansku groznicu izazvali su mutirani virusi ptičjeg gripa.
SUTRA: Svinjski grip punio džepove moćnika