Tenis
SINER PREJAK ZA ZVEREVA: Italijan obezbedio polufinale završnog mastersa
12. 11. 2025. u 22:31
Fudbal
"SRBIJA JE OSRAMOĆENA"! Albanci likuju nakon eliminacije naše reprezentacije
14. 11. 2025. u 11:16
ŠTA URADI ČOVEK!? Kristijano Ronaldo zbog gluposti propušta početak Svetskog prvenstva
14. 11. 2025. u 10:59
I NJEGA SU REŠILI! "Večiti privremeni trener" Partizana ima novi posao
14. 11. 2025. u 10:28
KATASTROFA! Evo koliko je Srbija izgubila novca što neće igrati na Mundijalu
14. 11. 2025. u 09:33
Marko Radišić
24.06.2021. 18:05
Posebno stravično u tom zločinu je činjenica da su Prebilovčani saznali za dolazak ustaša, pa se većina odraslih muškaraca sklonila u obližnjim močvrama, a žene i djeca su ostali jer im nije ni padalo na pamet da postoje ljudi koji ubijaju žene i djecu. Neposredni izvršioci ovog zločina braća Jovanović uhapšeni su i osuđeni tek sredinom pedesetih godina iako se nisu posebno ni skrivali. Jama u Šurmancima kod Međugorja bila je samo jedna od mnogih u Hercegovini. Te zločine nisu činili "fašistički okupatori", kao što je do devedesetih pisalo na spomen pločama iznad zabetoniranih jama, nego lokalne ustaše organizovano i pod direktnim vođstvom vladinih povjerenika poslatih iz Zagreba, kao što je bio po zlu čuveni Henrik Tonogal. Ne treba prikrivati ni činjenicu da su skoro 30 posto ustaša u dijelu NDH koji danas čini BiH bili muslimani koji su se pisebno"isticali" po zločinima i okrutnosti u Istočnoj Bosni i istočnoj Hercegovini gdje su predstavljali većinu. Pomenuti Tonogal se "žalio" Paveliću da nema dovoljno uniformi ni oružja da bi opremio sve muslimanske ustaške dobrovoljce iz Istočne Hercegovine, posebno iz Gacka i okoline. Optužbe Srba od strane Hrvata i Bošnjaka za genocid jednako su strašne kao kad bi Nijemci optužili Jevreje za holokaust i genocid. Naravno u prikrivanju istine veliku ulogu su odigrali i "srpski kadrovi" iz prošlog sistema.
Hercegovac
24.06.2021. 19:42
Ko se Srbinom zove i ima zrno duše u grudima treba da ode u Prebilovce, pokloni se sjenama mučenika. Je idem i plačem svaki put. Dok je vladika Amfilohije bio živ u Cetinjskom manastiru su tokom svake službe pominjani prebilovački mučenici. To šta su nam radili i rade još uvijek, niko normalan ne može pojmiti. Ja se svaki put pitam kako to da još uvijek postojimo. Nikada ni zaboraviti ni oprostiti.