HRANU SMO SAKUPLJALI NA ĐUBRIŠTU: Nada Pešut Vidović ne zaboravlja strahote iz mađarskog logora Šarvar
JESTE da je prošlo ravno 80 godina. Tačno je i da sam bila dete. Ali verujte, nema dana da ne pomislim na jesen i zimu 1941. godine i mesece u mađarskom logoru Šarvar.
Svega se sećam, a najviše strašnog osećaja gladi i prljavštine kojom smo bili okruženi.
I straha. To se ne da rečima opisati, niti se može zaboraviti.
Možda ne postoje reči, ali način na koji nam svoja sećanja na vreme internacije kazuje Nada Vidović, rođena Pešut, (86) iz Alekse Šantića kod Sombora, glas pun teskobe i duboki uzdasi koji uporno prekidaju reči, mnogo i nedvosmisleno govore o svemu onome što su ona i njeni zemljaci, naši sunarodnici preživeli. I, dok govori, sve još jednom nanovo preživljava: odvođenje iz kuće, vagone, interniranje, odvajanje od oca, nehigijenske barake koje nisu ni za stoku a kamoli za čoveka...
Kao i druge porodice solunskih dobrovoljaca iz Like i Hercegovine, koje su posle Prvog svetskog rata novo gnezdo svile u bačkoj ravnici, Nadina porodica Pešut iz Gornje Rogatice kod Bačke Topole, prošla je u Šarvaru pravu golgotu.
- Tatu su tukli i izboli bajonetima još u Rogatici, pre nego što smo krenuli. Kiša je padala kad smo ulazili u vagone, majka nam je sašila ruksake u kojima smo nosili najnužnije stvari, a čak nam nisu dali ni hleb iz peći da izvadimo - priča nam Nada.
- Bili smo u baraci broj 9, nije imala krov nego staklo, ležali smo na palačama i slami.
Ne znam koliko nas je bilo unutra, ali svi smo bili jedni na drugima. Najviše se sećam prljavštine i gladi, a najgore je svima bilo kad je trebalo da idemo na nuždu, to je bio jedan jarak i daske. Majke su nas sve vodile, da ne bismo svaki čas išli.
Za ceo dan su, priča nam, dobijali malo parče hleba, koje su majke potom, malo, pomalo, davale deci.
- Trčali smo kada su ribali kazan da mi sa njega ogrebemo šta je ostalo. Vojnici su hranu bacali na đubrište i mi deca smo i po to trčali - dalje će naša sagovornica. - Dobijali smo pomoć u hrani i odeći, čak i slami, ali šta je to na onolike ljude.
Zahvaljujući naporima vladike bačkog Irineja Ćirića i Eparhije bačke, početkom 1942. iz logora je izbavljeno 2.800 dece. Među njima je bila i Nada koja je bila smeštena u porodicu somborskog sveštenika Marka Pavlovića.
- Jako sam dobro prošla. Čak sedam godina sam bila tamo, završila sam malu maturu, kada je otac Marko umro i ja sam se vratila u Rogaticu. Otac i mati su imali devetoro dece, jedna sestra mi je umrla u logoru, a ostali smo se svi vratili - nastavlja Nada.
- Otac je kraj rata dočekao u Nemačkoj, bio je tamo do 10. maja. Sa malim bratom majka ga je sve vreme čekala u Mađarskoj. Svi su mislili da se neće vratiti. Imali smo salaš i kuću, ništa nije sačuvano, sve je bilo poharano. Kuća je bila puna slame i metaka, izgleda da je vojska tu bila.
Obećavali su, kaže Nada, pomoć i odštetu. Neki su dobili, a mnogi nisu.
- Nek je prosto.
Ništa lakše nam nije ni posle bilo, mučili smo se ceo život.
Ali ja sam bogata žena: imam tri sina, šestoro unučadi i devetoro praunučadi, a deseto je na putu - ponosno će baka Nada.
"PUKNI ZORO" POSVETIO DEDI DUŠANU
NADA Vidović, rođena Pešut, je tetka muzičara Roberta Pešuta Manjifika (na slici). On je sin Nadinog rođenog brata Svetislava koji živi u Ljubljani.
- Čuvenu pesmu "Pukni zoro", Manjifiko je posvetio mom ocu, a svom dedi Dušanu Pešutu - s ponosom nam je otkrila naša sagovornica.
GOLGOTA
SUDBINU oko 10.000 solunskih dobrovoljaca i njihovih potomaka interniranih u Šarvar odredila je odluka mađarskog regenta i naciste Mikloša Hortija da sa teritorije Bačke protera sve koji tu nisu živeli do 31. oktobra 1918. Deo njih je, pre nego što su Nemci zabranili dalji ulazak u Bačku, spas uspeo da nađe u Nedićevoj Srbiji. Preostali su zatočeni u Šarvaru, gde su doživeli pravu golgotu.
Zapratite Nportal na Fejsbuk stranici
ŠOK SAZNANjA NA SUĐENjU: Zaposleni u "Ribnikaru" nisu pružili pomoć deci nakon što ih je Kosta upucao?
IZ SNIMAKA se vidi da su tetkica, kojoj još ne znamo ime, razredna Dragana Tomić i domar Rade Simić, nakon što je Kosta pucao, a pre dolaska nastavnika geografije Zorana Niševića i policije, bili na vratima učionice istorije u kojoj je bilo "VII/2" i niko od njih nije ušao unutra i pružio pomoć deci.
30. 09. 2024. u 14:56
MLADIĆI ROĐENI OVE GODINE ĆE PRVI U VOJSKU: General Mojsilović otkrio sve detalje o služenju vojnog roka
NAČELNIK Generalštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović rekao je u emisiji "Takovska 10" da Srbija kasni sa uvođenjem obavezne vojne obaveze. Suština je da se izgradi odbrambeni kapacitet Srbije, svaki dan i svaku godinu koju čekamo, gubimo generacije mladih vojnika, rekao je general Mojsilović. U jednoj klasi računamo do 20.000 vojnika-regruta, na godišnjem nivou, dva i po meseca po pet hiljada njih u jednoj klasi, odnosno ciklusu, rekao je Mojsilović uz napomenu da će prvo biti regrutovani mlađi vojnici, počev od 2006. godišta.
25. 09. 2024. u 22:01
SRBIN OBJAVIO KOLIKO GA KOŠTA ŽIVOT NA SELU: Dao detaljan spisak na šta troši - ima pitanje za sunarodnike
SRBIN koji živi sa suprugom i detetom na selu napisao je na društvenim mrežama da mesečno troši između 2.000 i 2.500 evra. Objavu je postavio jer je, kako kaže, primetio da mnogi troše manje od njega, i to u gradu, i zanimalo ga je da li u nečemu preteruje.
04. 10. 2024. u 18:13
Komentari (1)