TEŠKI su nam ovi dani. Prokrvari rana koja, dok živim, neće zarasti. Krijem patnju od Alekse i Anđele. Aleksa je upamtio sve. Imao je šest godina kada je Milica ubijena i on nosi taj strašni teret. Anđela je na svet stigla kasnije. Stigla nam je, kao lek. Kao uteha. Ali, rana živi.
Pocrkali dušmani i njihov milosrdni anđeo što oteše iz zagrljaja porodice Milicu i drugu decu , nedužnu i nevinu . Zato NATO ostaje naš večiti neprijatelj i nikada ne u NATO . Proklet bio svako onaj ko bude Srbiju uvukao u ovu zločinačku organizaciju.
Sećanje na Milicu Rakić
Imala sam samo tri godine
I dva malena oka
Kojima sam posmatrala svet
I dve ruke
Kojima sam grlila mamu i tatu i batu,
Dve noge kojima sam trčkarala razigrano
I niko me nije mogao stići...
Do tog 17 aprila...
Imala sam nežnu kosu poput svile
Koju bi mama dugo milovala
I pevala mi uspavanke
Dok jednog dana nisam zaspala zauvek
Na noši.
Imala sam crvenu haljinicu...
I sad je imam
Na nadgrobnom spomeniku.
Crvena,
Boja krvi nedužno prolivene,
Hristove, dečije...
Bila sam samo devojčica...
Ni devojčurak nisam stigla postati,
Ni devojka,
Niti žena i majka i baka...
A mogla sam sve to biti
Da nije bilo rata...
Imala sam jedno Nebo.
Gledala sam kako avioni preleću po njemu,
Dok me nisu počeli plašiti
Kad je poceo rat.
"Milosrdni anđeo"
Kako su ga neki nazvali,
Nije bio ni milosrdan a kamoli anđeo.
Evo sada,
Zahvaljujući njemu ja postadoh
Pravi Anđeo.
Anđeo na zemlji, anđeo na Nebu.
Jedno od 89,
Toliko nas je stradalo dece
Tokom tog užasnog rata
Koji su vodili odrasli.
Imala sam samo tri godine...
A evo posle 23 godine
Već treći put mi skrnave bistu.
Ko se to usuđuje
Dirati Anđela Hristovog
Dok spava?
Bila sam samo Milica,
Jedna od mnogih malih Milica,
Mila i draga... ,
Milica koja nikad nije porasla,
A ipak postala Velika.
Velika pred očima svakoga čoveka
U našoj maloj Srbiji,
Velika i pred svetom,
Iako me možda neki od njih i ne priznaju
Za novomučenicu.
Imala sam zaštitnika,
Svetoga Stefana prvomučenika...
Na njegov dan sam se rodila.
Evo me sada,
Kraj njega stojim.
Imala sam majku.
Sad mati moja neutešna
Ima samo sećanje
Na mene
I moju crvenu haljinicu i igračke...
Jer nisam stigla da porastem.
Ne brini mama,
Pronašla sam ja na Nebu
Majčicu našu Presvetu Bogorodicu.
Evo sad ona u naručju svome ljulja me
I peva mi pesmice.
Ljubavlju svojom greje me.
Oslušni mama,
Kada mi u molitvi zapališ sveću
I pustiš suzu.
Oslušni mama šapat moj.
Živa sam majko
U tvome srcu.
Telo mi ubili jesu
Al duša moja živi.
I živeće zauvek.
Imala sam oca na zemlji,
No duša moja pohrli ocu mom Nebeskom,
Oprosti tata,
Morala sam otići.
Imala sam i starijeg brata.
Kako me samo moj bata čuvao,
Ali me od smrti nije mogao sačuvati.
Sada imam
Za braću i sestre
Svete mučenike Prebilovačke
I Jasenovačke
I Jadovničke,
I sve svete
Koji su krv svoju nevinu
Prolili za Hrista.
A bila sam samo dete,
Jedno od 89,
Kada sam se preselila
U Večnost
Medju svete mučenike
Hristove.
Imala sam samo tri godine
I dva malena oka
Kojima sam posmatrala svet
I dve ruke
Kojima sam grlila mamu i tatu i batu,
Dve noge kojima sam trčkarala razigrano
I niko me nije mogao stići...
Do tog 17 aprila...
Imala sam nežnu kosu poput svile
Koju bi mama dugo milovala
I pevala mi uspavanke
Dok jednog dana nisam zaspala zauvek
Na noši.
Imala sam crvenu haljinicu...
I sad je imam
Na nadgrobnom spomeniku.
Crvena,
Boja krvi nedužno prolivene,
Hristove, dečije...
Bila sam samo devojčica...
Ni devojčurak nisam stigla postati,
Ni devojka,
Niti žena i majka i baka...
A mogla sam sve to biti
Da nije bilo rata...
Imala sam jedno Nebo.
Gledala sam kako avioni preleću po njemu,
Dok me nisu počeli plašiti
Kad je poceo rat.
"Milosrdni anđeo"
Kako su ga neki nazvali,
Nije bio ni milosrdan a kamoli anđeo.
Evo sada,
Zahvaljujući njemu ja postadoh
Pravi Anđeo.
Anđeo na zemlji, anđeo na Nebu.
Jedno od 89,
Toliko nas je stradalo dece
Tokom tog užasnog rata
Koji su vodili odrasli.
Imala sam samo tri godine...
A evo posle 23 godine
Već treći put mi skrnave bistu.
Ko se to usuđuje
Dirati Anđela Hristovog
Dok spava?
Bila sam samo Milica,
Jedna od mnogih malih Milica,
Mila i draga... ,
Milica koja nikad nije porasla,
A ipak postala Velika.
Velika pred očima svakoga čoveka
U našoj maloj Srbiji,
Velika i pred svetom,
Iako me možda neki od njih i ne priznaju
Za novomučenicu.
Imala sam zaštitnika,
Svetoga Stefana prvomučenika...
Na njegov dan sam se rodila.
Evo me sada,
Kraj njega stojim.
Imala sam majku.
Sad mati moja neutešna
Ima samo sećanje
Na mene
I moju crvenu haljinicu i igračke...
Jer nisam stigla da porastem.
Ne brini mama,
Pronašla sam ja na Nebu
Majčicu našu Presvetu Bogorodicu.
Evo sad ona u naručju svome ljulja me
I peva mi pesmice.
Ljubavlju svojom greje me.
Oslušni mama,
Kada mi u molitvi zapališ sveću
I pustiš suzu.
Oslušni mama šapat moj.
Živa sam majko
U tvome srcu.
Telo mi ubili jesu
Al duša moja živi.
I živeće zauvek.
Imala sam oca na zemlji,
No duša moja pohrli ocu mom Nebeskom,
Oprosti tata,
Morala sam otići.
Imala sam i starijeg brata.
Kako me samo moj bata čuvao,
Ali me od smrti nije mogao sačuvati.
Sada imam
Za braću i sestre
Svete mučenike Prebilovačke
I Jasenovačke
I Jadovničke,
I sve svete
Koji su krv svoju nevinu
Prolili za Hrista.
A bila sam samo dete,
Jedno od 89,
Kada sam se preselila
U Večnost
Medju svete mučenike
Hristove.
Mira Cvetić
U SRBIJI poslodavci sveteže pronalaze radnike, a najviše nedostaju zanatlije, programeri, magacioneri, trgovci i spremačice. Posla ima, a broj nezaposlenih jenajniži u poslednjih nekoliko godina.
VREME u Srbiji danas promenljivo oblačno sa sunčanim intervalima, svežije i nestabilno, mestimično sa kišom, pljuskovima i grmljavinom, češćim posle podne na severu i zapadu Srbije.
DEN Tana, poznati američki biznismen, koji je rođen u Srbiji pod imenom Dobrivoje Tanasijević, umro je u 90. godini života, nakon borbe sa teškom bolešću u privatnoj bolnici.
Komentari (6)