NIKOZIJA nas je dočekala otvorenog srca. Srdačnim osmesima Kiprana, obasjana toplim zracima oktobarskog mediteranskog sunca, ovenčana šarmantnom patinom minulih vekova u koju se polako "ubacuju" savremeni stakleni neboderi, puna uskih uličica poput nekih starovremenskih očaravajućih razglednica, sa tradicionalnim, kolonijalnim kućama, zanatskim radnjama, galerijama, kafićima, tavernama... I, bila je nekako čudesno bela, baš kako joj grčko ime Lefkozija kaže - "beli grad".

Komentari (0)