SRAMNE STRANICE HRVATSKE POVJESTI: Šta povezuje Kosovo i Metohiju i Istru i kakve veze sa tim ima i Musolini

NAJSRAMNIJE STRANICE ITALIJE I SAVEZNIKA NI JEDAN ITALIJANSKI RATNI ZLOČINAC NIJE OSUĐEN, U NIRNBERGU, NITI U ITALIJI ! Iako su se tražene osobe nalazile u logorima Fermo i Ebola, Saveznička komisija ponovila je isti naputak da se Jugoslavija mora izravno obratiti Vladi Italije. Međutim, njezini zahtjevi za izručenjem ne samo talijanskih nego i ostalih ratnih zločinaca nisu bili prihvaćeni jer “Savezničke vojne vlasti ne samo da nisu izručile italijanske ratne zločince već su dozvolile i to, da italijanske vlasti primaju izjave od italijanskih ratnih zločinaca, koji su bili uhapšeni na zahtev savezničkih vojnih vlasti. Te ,,izjave o nevinosti” italijanske vlasti dostavile su savezničkim vojnim vlastima.... Opstrukcije saveznika oko zahtjeva Jugoslavije za izručenjem osumnjičenih za ratne zločine iz savezničkih izbjegličkih logora u Italiji 1945. - 1947. BERISLAV JANDRIĆ Hrvatski institut za povijest, Zagreb Znajući da se približava završetak Drugoga svjetskog rata u kojem su počinjena mnoga zlodjela, masovne likvidacije, ubojstva, mučenja i progoni kako od okupatorske, neprijateljske vojske i njihovih institucija tako i od domaćih vojnih i civilnih osoba, problem ratnih zločinaca odnosno njihovo kažnjavanje došlo je u prvi plan i postalo prvorazredno političko pitanje među Saveznicima. U deklaraciji s konferencije u Moskvi (1. studeni 1943.) koju su potpisali Roosevelt, Churchill i Staljin, utvrđeno je: “Neka oni koji dosad nisu uprljali ruke krvlju pripaze da ne stupe u redove krivaca, jer će Tri Savezničke Sile sasvim sigurno progoniti do na kraj sveta i izručiti ih njihovim tužiocima da bi se pravda izvršila.” Stoga je na Drugom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), (Jajce, (BiH) 29. studenog 1943.) osnovana pri Predsjedništvu Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (Državna komisija za utvrđivanje zločina) u “cilju utvrđivanja odgovornosti, pronalaženja i privođenja kazni svih lica odgovornih za počinjene zločine koje su u Jugoslaviji počinili i čine u toku rata okupatori i njihovi pomagači”. ... Vrhunac nesklonosti Saveznika prema Jugoslaviji bila je upućena obavijest potpredsjednika Sekcije za civilne poslove AFHQa (brigadira Carra), koji 16. rujna 1946. (nota br. 4/29.8/CA) obavještava Smodlaku da “njegova pisma koja su upućena Savezničkoj komisiji radi hapšenja i izručenja izdajnika ‘ne služe korisnoj svrsi’ i da bi se cenilo kada bi on ‘prestao da podnosi ovakve molbe Savezničkoj komisiji’”. Iako su se tražene osobe nalazile u logorima Fermo i Ebola, Saveznička komisija ponovila je isti naputak da se Jugoslavija mora izravno obratiti Vladi Italije. Međutim, njezini zahtjevi za izručenjem ne samo talijanskih nego i ostalih ratnih zločinaca nisu bili prihvaćeni jer “Savezničke vojne vlasti ne samo da nisu izručile italijanske ratne zločince već su dozvolile i to, da italijanske vlasti primaju izjave od italijanskih ratnih zločinaca, koji su bili uhapšeni na zahtev savezničkih vojnih vlasti. Te ,,izjave o nevinosti” italijanske vlasti dostavile su savezničkim vojnim vlastima.... Dosljedni nesuradnji s Jugoslavijom u vezi sa zahtjevima za izručenjem osumnjičenih zločinaca, Savezničke vojne vlasti u američkim, britanskim i francuskim okupacijskim zonama u Austriji, Italiji i Njemačkoj “činile su (….) smetnje i teškoće u pogledu pronalaženja, hapšenja i izručenja ratnih zločinaca i izdajnika. Nisu naišli na potreban odziv ni naše diplomatske intervencije i protesti kod samih savezničkih vlada”. Saveznička vojna vlast i talijanska vlada oglušile su se na većinu prethodnih zahtjeva ne izručivši ni jednog od traženih ratni zločinaca, pa tako ni iz posljednjeg zahtjeva upućenog 17. prosinca 1946. Iako je u Komisiji UN-a za ratne zločine u Londonu bilo registrirano 2.104 ratnih zločinaca (1123 Nijemaca i Austrijanaca, 759 Talijana i 222 ostalih) potkraj 1946., iz savezničkih okupacijskih zona “izručeno je ukupno 121 ratni zločinac, od toga 115 Nijemaca i Austrijanaca, a nijedan jedini italijanski ratni zločinac. Iz zapadnih okupacionih zona Njemačke i Austrije, zatim Italije, traženo je da se izruči 947 jugoslavenskih ratnih zločinaca i izdajnika. Od toga broja nama su do sada izručena samo 43 takva lica”. Zbog povlačenja savezničkih vojnih snaga iz Italije započelo je i preseljenje “raseljenih lica”, izbjeglica i ratnih zločinaca (oko 20.000 iz Jugoslavije) iz britanskih savezničkih logora iz Italije u Njemačku... Početkom 1948. interes za ratne zločince Jugoslavije bitno je smanjen. Polovinom iste godine Saveznici su objavili da se više ne može podnijeti nikakav zahtjev za izručenjem ratnih zločinaca. Kažnjavanje ratnih zločinaca bilo je posve zanemareno. Odluke konferencija u Moskvi, Jalti i Potsdamu, kao i obećanja Velike trojice ostale su mrtvo slovo na papiru. Veliki broj ratnih zločinaca, zbog političkih interesa, izbjegao je ruci pravde- Iustitije.

Hrvati drze najbolji deo Mediterana. Drze teritoriju koja pripada drugim narodima (Srbima, Italijanima), drze teritoriju koju neki drugi hoce (Nemci, Madjari) Nije dobro imati ono sto svako hoce. Pa ga odbrani.

Jednostavno......strašno!!

Nazalost, nasi mediji daju ovoliki prostor za širenje propagande protiv narodno oslobodilačke borbe i tako ucestvuju u reviziji istorije u kojoj je jugoslovenski narod oslobodio svoju zemlju od okupatora i iz redova bivših susjednih zemalja. Gubitnici imaju pravo da se ljute na oslobodioce koji su porazili sledbenike fašizma koji ponovo diže glavu. Zato je Jugoslavija rasturena da se zivi dokaz pobede nad fasizmom uništi. Jugoslavije i Tita kao i mnogih svjedoka slavne istorije i tih dogadjaja vise nema, ali ima kolektivnog pamćenja koje se prenosi u pričama potomcima herojskih jugoslovenskih partizana, radnika, seljaka i naroda. Cuvacemo ih od zaborava i pamtiti ljude i dogadjaje koji su izneli teret narodno oslobodilačke borbe svih nasih naroda i narodnosti za slobodu od fašizma i porobljavanja. Slava im i hvala sto su svojim žrtvovanjem omogućili da nekoliko generacija njihovih potomaka zivi u miru i slozi i prosperitetu kako se živjelo u SFRJ . U kakvom svetu ce ziveti oni koji pristaju da se hrane revizionizmom istorije nasih naroda? Ako sveta uopste bude. Neka im je Svevišnji u pomoći da opstanu a ostanu ljudi.

E Srbi Srbi. Nikad sluha nikad pameti. Italijani sretno dabogda sve dobili sto ste izgubili. Sretno.

Imaju li,ustase,jednu svetlu stranicu u istoriji?Nemaju,naravno,jer su uvek bili podguzne muve,raznim osvajacima.

Pa tek sada postaje jasno da je širenje komunizma ideja britanaca i bila je usmerena protiv carske Rusije a kasnije i Srbije. Dakle, jasno je da je Tito bio ne komunista, vidi se oo njegovom stilu živita, već britanski agent, koji je trebalo da slomi Kraljevinu Jugoslavije. Dakle, taj fašista je odgovoran za sve što nam se danas dešava. Podmuko i pokvaren radio je sve na štetu srpskih inetresa i u korist ustaša. Bedni srpski političari nisu znali kako da mu se suprostave i ponizno su ga služili do njegove smrti. Koliki podlac je bio, da bi se sačuvao pred smrt je otišao u Sliveniju da se leči. Strah da će srbi otkriti njegova zlodela prema srpskom narodu je bila osnovni razlog odlaska u Sloveniju. Da ironija bude veća taj nitkov je po sopstvenoj želji sahranjen u Beogradu.

Italijanska vojska je rizikujući vlastite živote spašavala srpski narod iz jama u koje su ih bacili naša braća rvati na tromeđi Hercegovine, Dalmacije i Bosne po svedočenju preživelih i zbog toga dolazili u sukob sa rvatima(ustašama).

Jedini prijateljski narod Hrvatima su Šiptari, jer su identični. Red je da ih braća podrže.