AUTORSKI TEKST - EPISKOP BAČKI IRINEJ: “Večernje novosti” - hroničar minulih leta i vremena sadašnjega

Piše: EPISKOP BAČKI DR IRINEJ, čestitka o sedamdesetom rođendanu

15. 10. 2023. u 09:47

SVAKE godine obeležavamo neku značajnu godišnjicu, a često i više njih u toku jedne godine. Ove godine, pored drugih godišnjica, obeležavamo - štaviše, proslavljamo - sedamdeseti rođendan popularnog, a piscu ovih redova i omiljenog, dnevnog lista "Večernje novosti".

АУТОРСКИ ТЕКСТ - ЕПИСКОП БАЧКИ ИРИНЕЈ: “Вечерње новости” - хроничар минулих лета и времена садашњега

Foto D. Dozet

To je skroman i nepretenciozan naslov koji ponekom može da deluje i kao poruka: ne raspolažemo mi nekim naročitim novostima kad već naše novosti predviđaju večernje časove za upoznavanje s njima; valjda važne novosti želimo da saznamo već izjutra. Ali ovaj naslov je varka, ne znam da li slučajna ili namerna: tvrdim, naprotiv, da malo koji čitalac čeka veče da bi pročitao - ili, u eventualnom nedostatku vremena, bar prelistao - "Večernje novosti". Zato zdrav duhovni instinkt pokazuju, rekao bih, oni čitaoci koji ove novine nazivaju skraćeno - prosto "Novosti". Pojam novosti, dat već u naslovu, nije, međutim, varka već suštastvena samoidentifikacija lista.

To je poruka da on, pre svega, predstavlja sredstvo javnog izveštavanja, informativno glasilo ili, najkraće rečeno, medij, čiji je zadatak i svrha izlaženja da verno i istinoljubivo, a samim tim i istinito u granicama ljudskih mogućnosti i sposobnosti za svedočenje istine, prati i saopštava zbivanja i procese u našem, srpskom društvu i u svetu uopšte. Pritom ne treba smetnuti s uma da je u savremenom svetu, a naročito u onom njegovom delu koji je bio nosilac i branilac slobode misli i slobode štampe, to jest medijskih sloboda uopšte, u međuvremenu uspostavljen takav medijski režim i sistem kakav je, mutatis mutandis, bio onaj sovjetski ili pak Gebelsov, a u određenom stepenu i izdanju ga je, može biti, i prevazišao.

Foto D. Milovanović

Slobodna misao, slobodna štampa, slobodni mediji uopšte - sve je to ukinuto i zabranjeno, a namesto toga uvedena je sveopšta kontrola i bespoštedna cenzura; državni organi, a još češće razni nadnacionalni, globalni centri moći, kao i medijski moguli među vlasnicima novina, televizija i sajber-prostora, vode, metodom teledirigovanja, po potrebi i direktnog izdavanja naredbi, uređivačku politiku i diktiraju novinske i nemedijske sadržaje. (Kad bih stao navoditi primere, morao bih napisati čitavu knjigu.) Ukratko, stvarnost i činjenice ne igraju više nikakvu ulogu nego se maštovito, najčešće sa demonskom lucidnošću, fabrikuju i plasiraju javnosti.

Informaciju je zasenila - umalo ne rekoh: zamenila - dezinformacija. Umesto iznošenja i odgovornog tumačenja činjenica na delu je propaganda, sve učestalije ogoljena, neprikrivena, ponižavajuća za iole misleće ljudsko biće. Džordž Orvel se pokazuje kao svojevrsni prorok "modernog" i "postmodernog" doba: laž je jedina "istina" koju jednakim i ravnopravnim slovesnim "životinjama" na svečovečanskoj "životinjskoj farmi" nude one "jednakije" i "ravnopravnije" među njima.

Gromoglasno, zaglušujuće, odjekuje nečujni ratni poklič "vrloga novoga sveta": dole istina, živela postistina! A ako je tako u "velikom svetu", šta nam valja očekivati među nama, jadnijem Srbljima, pripadnicima malobrojnog (ne "malog") naroda, izloženog nebivalim pritiscima, pretnjama i ucenama toga "sveta"? Nema se šta kriti, i to "iza rođenih prstiju": naše novinarstvo i naš mali medijski prostor verni su odraz novinarstva i ukupne medijske sfere u svetu. Ali i u mrklom mraku, a još više u "zoni sumraka", da se videti ili makar nazreti svetlost, jača ili slabija. Sve rečeno jeste povod za ovo što ću, bez uvijanja i prenemaganja, ali i bez laskanja i bilo kakve zadnje misli, kazati, isključivo kao lični stav i uvid: naš sedamdesetogodišnji jubilar i svečar, "Novosti", nije žižak koji tinja ni slabašna svećica na vetru nego jarko i jako svetilo u domu našeg novinarstva, gde, to treba časno priznati, pored mračnih i sumračnih uglova, postoje i drugi, više ili manje osvetljeni uglovi. Uredništvo i saradnici "Novosti" ulažu napore da budu svedoci istine, izveštači o činjenicama i događajima, a ne puki izvođači radova, odnosno propagandisti koji slede instrukcije spolja ili iznutra, "odozgo" ili pak "zdesna" i "sleva".

Naravno, bilo je - srećom, već poodavno nema - i promašaja, iskakanja pojedinih novinara (ali individualnih, ne po direktivi glavnog i odgovornog urednika, pogotovu ne otkad "Novosti" uređuje moj dragi i verni prijatelj Milorad Vučelić), a ne treba prećutati ni period detinjstva i puberteta "Novosti", koji je protekao u "vunenim vremenima" titoizma, sa plaćanjem danka tom istorijskom periodu.

Sve u svemu, rukovodno načelo "Novosti" možemo zgusnuti u poklič: živela istina, smrt "postistini"! Kao što znamo, ne postoji samo informativno novinarstvo. Pored njega, postoji i ono interpretativno, kritičko, analitičko, koje se trudi da odgovorno, koliko god je to moguće objektivno, osmisli i predoči sadržinu i smisao date informacije. I na tom ispitu zrelosti naše "Novosti" su položile, po mome mnjenju sa odličnim uspehom, jer činjenice i događaje ne ocenjuju i ne vrednuju sa nekog uvoznog stanovišta - evrounijskog (neko bi rekao evrounijatskog), evroatlantskog, natovskog, "zapadnog", ili, kome takva formulacija bolje "češe uši", takođe "rusko-kineskog" ili "evroazijskog" - nego isključivo sa srpskog stanovišta (da upotrebim termin Mila Lompara, u međuvremenu opšteprihvaćen među Srbima i opšteodbačen među "drugosrbijancima"). Srpsko stanovište, istini za volju, ne znači mnogo - a u odsudnim istorijskim vremenima kakvo je i naše, sada i ovde, ne znači ništa - ukoliko predstavlja puku glazuru, omotač ili ljušturu nacionalne ili nacionalno obojene retorike ispod koje, umesto sadržine, zjapi praznina.

Foto: D. Milovanović

Kad je reč o "Novostima", to, na svu sreću, nije slučaj: nacionalni i rodoljubivi način kazivanja o događanjima u svetu i kod nas i prikazivanja njihovog značenja i značaja za nas ne prikriva idejnu i moralnu prazninu nego, nasuprot tome, otkriva njegovo stvarno duhovno jezgro - tradicionalno hrišćansko viđenje sveta i čoveka, u istorijskoj i egzistencijalnoj svesti Srpstva ovaploćenog u Pravoslavlju i Svetosavlju kao Pravoslavlju srpskog stila i iskustva (po krilatoj reči Svetog Justina Ćelijskog), uz uvažavanje i, sledstveno, uključivanje u naš etnos i njegov etos svih onih duhovnih i kulturnih vrednosti koje su sa njim kompatibilne, a neguju se u tradicijama naroda sa kojima vekovima delimo isti životni prostor. Sve, naime, što je kod naših inoslavnih i inovernih sugrađana i suseda dobro, lepo i istinito - naše je. I obrnuto: sve što je kod nas dobro, lepo i istinito - želimo da bude i njihovo.

Samo takvo uzajamno prožimanje vodi u sabornost našega društva i vascele svečovečanske zajednice, smrtno ugrožene globalističkim svođenjem čoveka na brojku, zajednice na bezličnu masu, a sveukupnog čovečanstva na potrošni materijal za izvođenje čovekoubistvenog "transhumanističkog" eksperimenta. Put Svetoga Save, "put koji vodi u život", jeste put kojim treba da ide srpski narod, a sa njim i njegov omiljeni hronograf, letopisac, u toku poslednjih decenija, "Večernje novosti". Stoga se usuđujem da i sve čitace "Novosti" pozovem da se uvek ogledaju u ogledalu koje ni ljudi, ni nepogode, ni duhovi zlobe u podnebesju, ne mogu razbiti - u liku Svetoga Save, čoveka koji je unapred, i to za večna vremena, učinio sve da njegov rod bude slobodan u Hristu, samim tim i slobodan u svakom smislu, slobodan od Zloga i od zla, slobodan za susret sa Jedinim Dobrim i Njegovim neprolaznim dobrom. Tu odgovornu slobodu - oličenu u junacima vere, ljubavi, duha, poštenja, čojstva i junaštva, zapravo bogoljublja, bratoljublja i čovekoljublja, čije podvige i zasluge, često neoprostivo zaboravljene ili zanemarene, "Novosti" ističu gotovo u svakom svom broju - svi ćemo, zajedno sa našim "Novostima", čuvati, braniti, negovati i širiti i ubuduće.

Tome se nadam i to molitveno želim. Sa tom nadom i tom molitvenom željom od srca čestitam "Novostima" sedamdesetogodišnjicu izlaženja i blagotvornog svedočenja u našem nevelikom, ali ponosnom srpskom svetu. Na još mnoga leta, daj Bože!

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
Dolce Vita na obali Save: Stanovi na ovoj lokaciji su za one koji žive svoje snove

Dolce Vita na obali Save: Stanovi na ovoj lokaciji su za one koji žive svoje snove

Možete li da zamislite lepotu svakodnevice koja počinje na obali Save do koje stižete laganom šetnjom kroz jedinstvenu luksuznu pešačku zonu, a završava se ispijanjem vina na vašoj prostranoj terasi s pogledom na reku ili u vrhunskom restoranu do kog stižete peške? U istom danu ste s lakoćom obavili posao, odradili trening, uživali u kupovini novih komada garderobe najluksuznijih brendova u neposrednom komšiluku, a stigli ste i da sa decom provedete vreme u zelenilu, jer se sve što vam treba nalazi nadohvat ruke.

14. 05. 2024. u 10:00

Komentari (1)

NAJATRAKTIVNIJA HRVATICA BESNA: E, baš idem!