DANAS BI NAPUNILA 29 GODINA: NATO pre 26 godina na noši ubio Milicu Rakić, dok joj je mama spremala krevetac za miran san

Милена Марковић

17. 04. 2025. u 17:50

DA je nisu ubili, Milica Rakić bi, danas, imala dvadesetdevet godina. Da je nisu ubili, bila bi, možda, inženjer. Lekar. Učitelj. Majka, možda, nekog trogodišnjeg dečaka, devojčice. Da je nisu ubili.

ДАНАС БИ НАПУНИЛА 29 ГОДИНА: НАТО пре 26 година на ноши убио Милицу Ракић, док јој је мама спремала креветац за миран сан

Foto Privatna arhiva

Danas je dvadeset šest godina od kada je geler "Milosrdnog anđela" ubio ovog našeg anđela. U beogradskoj Batajnici, u toplini porodičnog doma, dok joj je mama Dušica spremala krevetac u kome je, sa svojom lutkom, ova malena mamina dušica odlazila na počinak.

Zaustavljeno vreme u domu Rakića. Dvadeset peti dan NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju.

Kazaljke sata u domu Rakića zaustavljene su u 21.45. Zaustavljen život trogodišnje Milice. Večni beleg od koga se, ovde, meri vreme. Pulsira živa rana s kojom Rakići istrajavaju sve ove godine. U tišini. U neprebolnom bolu. U užasnoj muci koja im kruni zdravlje. Pod pritiscima. U sudaru sa oneljuđenima koji u njihovoj tragediji love svoje zlatne ribice. U iščekivanju da neko kaže: "Ovo je zločin".

- Od svega što pamtim, to su poslednji otkucaji srca moga deteta - kazao nam je jednom Žarko Rakić, Miličin otac. 

- I tada sam verovao da će preživeti. Verovao sam u sve što živi čovek u najodsudnijim trenucima veruje. Verovao sam da dete rođeno iz velike ljubavi, Dušicine i moje, mora da preživi. Kad sam osetio težinu klonulog tela u svom naručju, i tada sam verovao.

Rukama je prigušivao jauk. I, onda ih pružao. Nekud, prema nebu samome. Tražio odgovor koji nikad nije stigao.

- Da sam mogao, svoj život bih dao da Milica preživi - govorio je za "Novosti". - Nemam ja koga da tužim. Meni je moja rana toliko duboka da samo sebe u njoj vidim.

Foto Privatna arhiva

Ovo su za Rakiće teški dani. Vreme prolazi. A, vreme ne leči, kao što narod u poruci kaže.

- Rana živi u nama, i raste sa nama - ostala je poruka majke Dušice Rakić, u ispovesti koju je dala "Novostima". 

- Patnju potiskujemo. Moramo zbog Alekse, koji je upamtio Milicu i za kojom tuguje. Zbog Anđele koja nam je, posle, pružila utehu, ali je svakom našem naporu da zaceli, rana ostala.

Foto Privatna arhiva

Malena Milica je volela lale. Ovih dana su procvetale. U dvorištu njene mašte, male. Lovila je bumbare, zaklete u cvet i u let, da će na livadi da napravi red i med. Crtala je budućnost.

- Sve njene bojanke čuvamo - kažu Rakići.

Dušica i Žarko ranu za ubijenim detetom u sebi potiskuju. Čuvaju od rana svoje golubove.

Aleksu i Anđelu, čuvaju. Ali, nezarasla rana krvari. Bol je opipljiv. Ima oblik i možeš da ga dotakneš. A, kad ga dotakneš, kulja krv. Krv nedužnog, njihovog trogodišnjeg deteta.

Dom Miličinih roditelja jutro posle njene smrti, Foto Privatna arhiva

I, prolomi se jauk. Njihov jauk koji se zaustavlja pre nego je preko usana potekao. To je bol koji razara.

- Sad, kad vidim sve slike, a mogu da kažem da smo tada umirali za našim detetom, voleo bih da je Aleksa i Anđela ne vide - vraća sećanje Žarko Rakić. 

- Oni imaju pravo da sviju mladost. Bez tereta. Bez gorčine. I, u tome moramo da im pomognemo. Moje i srce moje Dušice je na pola, možda i manje, ali, naša deca ... I niko ne treba da sahranjuje život u ime smrti.

Foto Privatna arhiva

Spomenik na Tašmajdanu

PREMA liku malene Milice, u Tašmajdanskom parku u Beogradu, "Večernje novosti" i naši čitaoci podigli su spomen-obeležje (na slici) deci nastradaloj u NATO agresiji.

Otkriven je na prvu godišnjicu zločinačkog napada Alijanse, 2000. godine. Od tada, nažalost, tri puta je skrnavljen i ponovo rađen. Poslednji put 18. februara 2022. Rakići su uz sve patnje zbog ubistva deteta teško primali i vesti o skrnavljenju spomenika na Tašmajdanu.

Foto V. Danilov

- Kome je smetalo to obeležje - nepomirljiva je bila Dušica Rakić govoreći za "Novosti".

- To obeležje koje je vaša kuća podigla s pijetetom za svu decu žrtve NATO je i poruka i opomena da se nikome, nijednoj majci, nijednom roditelju ne dogodi nesreća koja je pogodila Žarka i mene.

Erićeva pesma

DOBRICA Erić, naš poznati pesnik, napisao je pesmu "Čiko, ja tebe gledam s neba", u znak sećanja na Milicu Rakić i svu decu stradalu u NATO bombardovanju. Poeta je bio i član žirija koji je birao epitaf na spomeniku u Tašmajdanskom parku u Beogradu, dar "Novosti" i naših čitalaca mališanima ubijenim tokom NATO agresije.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

INTERVJU MILAN RAKITA, GENERALNI DIREKTOR DANUBIUSA: Od zlatnih zrna stvaramo zdravu osnovu svake trpeze