SVETOSAVLJE KAO SREDNJI PUT IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA: Zavet koji nam je dao nacionalni identitet - Živa vera u srcu svakog Srbina

Драган Радојчин

27. 01. 2026. u 21:00

DOK su se velike imperije i kulture sudarale na brdovitom Balaknu, Sveti Sava je za Srbe izgradio „treći put“ – ni potpuno istočni, ni isključivo zapadni, već srpski – svetosavski.

СВЕТОСАВЉЕ КАО СРЕДЊИ ПУТ ИЗМЕЂУ ИСТОКА И ЗАПАДА: Завет који нам је дао национални идентитет - Жива вера у срцу сваког Србина

Foto: Vikipedija, ATA images, Profimedia

Taj put nije samo geografska odrednica, već temelj naše duhovnosti, kulture i nacionalnog identiteta, razlog zbog koga jesmo i nazivamo se Srbi.

Srbija vekovima živi na „ivici mača“, na duhovnom i geografskom poprištu dva međusobno suprotstavljena sveta. U tom rascepu, gde su mnogi narodi nestajali ili gubili svoje lice, Sveti Sava je postavio temelj koji nas je definisao kao narod sa identitetom. Kako je govorio Sveti vladika, ohridski i žički, Nikolaj Velimirović u svom delu „Iznad Istoka i Zapada“ - svetosavlje nije puki kompromis, već uzvišena sinteza koja uzima najbolje od oba sveta, ostajući verno Hristu.

Duhovna vododelnica i Savin izbor

U vreme kada je Rastko Nemanjić krenuo ka Svetoj Gori, hrišćanski svet se već duboko podelio na Istočni – pravoslavni i Zapadni – latinski ili rimokatolički. Sveti Sava nije birao stranu radi političkog preživljavanja, već je tražio istinu koja će preživeti vekove. Sticanjem autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve 1219. godine, on nije samo utemeljio versku instituciju, već je udario temelje srpskoj državnosti i kulturi – rečju „srpskom svetu“.

Svetosavlje je postalo naša „filosofija života“, kako ga je nazivao Sveti avva Justin Ćelijski (Justin Popović) koja nam je omogućila da ostanemo pravoslavni na Istoku i slobodni pred Zapadom. To je put koji nas uči da budemo „na Istoku zapad, a na Zapadu istok“, ali uvek iznad prizemnih političkih podela.

Čuvar kulturnog i nacionalnog bića

Značaj svetosavlja za srpsku kulturu je nemerljiv. Dovoljno je pomenuti Nomokanon ili Zakonopravilo, koji je bio prvi srpski ustav i pravni akt koji  je uredio život naroda i crkve u srpskoj državi. Sveti Sava je bio prvi istinski prosvetitelj koji je shvatio da bez prosvete i škole nema ni budućnosti.

Kroz vekove turskog ropstva, kada su državne institucije nestale, svetosavlje je bilo jedini čuvar narodnog jedinstva. U manastirima i crkvama, kroz svetu Liturgiju i  narodne običaje, Savin zavet je sačuvao srpski jezik, moral i veru. To je nit koja spaja Nemanjiće, kosovske junake, ustanike i modernu Srbiju.

Kako za "Novosti" ističe istoričar i filolog Vidan Bogdanović, dobitnik nagrade za svetosavsku besedu 2006. godine „svetosavlje predstavlja posebnost kada je u pitanju srpski narod i njegovo ispovedanje istočne hrišćanske, pravoslavne vere". Ono predstavlja posebnost u verskom ispovedanju (ne zadirući u dogmatsko učenje Pravoslavne crkve), ali i svojevrstan kulturni obrazac koji su Srbi gradili kroz više stoleća.

- U 19. veku posle obnove srpske državnosti, Sveti Sava je postao čovek za koga se vezuje školska slava, kulturno i prosvetno buđenje.

Bogdanović naglašava da je značaj Svetog Save uspeo da se održi i u vreme komunističke ideologije, kroz nazive ulica i škola, navodeći kao primer centar Beograda.

Na sajtu hrama Svetog Save u Beogradu navodi se da je Sveti Sava nastavnik pravoslavlja,  učitelj pobožnosti i čistote, “svetilnik” vaseljene, koji je “učenjem svojim prosvetio Otadžbinu, preporodivši je Duhom Svetim”.

Foto: Zoran Jovanovic

Svetosavlje u 21. veku – jedini srpski put  

Danas, u eri globalizacije, svetosavlje se suočava sa novim iskušenjima. Ono više nije samo stvar istorije, već odgovor na pitanje: ko smo mi u savremenom svetu? Između pritisaka da se svrstamo na jednu ili drugu stranu, svetosavski „srednji put“ ponovo nudi rešenje.

To je put koji slavi znanje, ali ne zaboravlja veru; koji poštuje druge, ali ne da na svoje. Put koji Srbiju stavlja na prvo i jedino mesto. Svetosavlje je naš „genetski kod“ koji nas čini delom evropske civilizacije, ali sa sopstvenim, duboko urezanim pečatom. Kao što je patrijarh srpski Porfirije više puta naglašavao, Sveti Sava nas sabira oko izvora smisla, koji je Hristos, podsećajući nas da je put spasenja uvek put radosti i zajedništva, a ne put mržnje, razdora i podela.

Svetosavlje je živa vera koja se ne čuva samo u muzejima i knjigama, već u srcu svakog Srbina bilo gde da se nalazi na ovom svetu.

Školska slava – Sveti Sava

U kneževini Srbiji 14. januara 1840. godine za školsku slavu je proglašen Savindan, praznik u spomen na velikog srpskog prosvetitelja i zaštitnika školstva Svetog Savu, oca srpske državotvornosti, prvog srpskog arhiepiskopa i osnivača autokefalne Srpske pravoslavne crkve, utemeljivača srpske diplomatije, književnosti, zakonodavstva i zdravstva.

Predlog za ustanovljenje školske slave Sovjetu Knjaževstva Serbskog dao je rektor Liceja u Kragujevcu, Atanasije Nikolić, 2. januara 1840.godine.

Prva proslava Svetog Save kao školskog patrona održana je 1812.godine u Zemunu, odakle se brzo proširila po svim teritorijama gde su živeli Srbi, a himna Svetom Savi je prvi put izvedena 1839.godine u Segedinu.

Srpska pravoslavna crkva 27. januara po novom odnosno 14. januara po starom kalendaru, slavi dan svog utemeljivača, države i školstva – Svetog Save. Savindan se proslavlja u svim školama u Srbiji i Republici Srpskoj kao radni, ali nenastavni dan – školska slava. Đaci i prosvetni radnici proslavljaju Savindan svečano, uz priredbe, akademije i rezanje slavskog kolača.

To je naš večni zavet – srpski i jedini put, koji nas sigurno vodi kroz iskušenja istorije.

BONUS VIDEO: 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ČISTA ENERGIJA ZA SVE: Od vizije do održive budućnosti