TRADICIJA PARASTOSA U SRBIJI: Običaj koji se prenosi sa kolena na koleno

Промо

01. 05. 2026. u 10:00

IMA u našem narodu nekoliko stvari koje smo nasledili od starih, a koje i danas, u doba kada se sve menja, stoje čvrsto na svom mestu.

ТРАДИЦИЈА ПАРАСТОСА У СРБИЈИ: Обичај који се преноси са колена на колено

Foto: unsplash.com/Andres F. Uran

Parastos je jedna od njih. Možda zato što smo svesni da, dok god se za nekog pomolimo i prelomimo hleb u njihovu čast, te osobe neće biti zaista zaboravljene.

Šta je zapravo parastos

U pravoslavnoj tradiciji, parastos je pomen koji se daje za upokojene. Služi se u crkvi – sveti se žito, pali se sveća, čita molitva – a potom se porodica i prijatelji okupljaju oko trpeze i, u tišini ili kroz priču o pokojniku, odaju mu počast. 

Najpoznatiji su pomeni od četrdeset dana, polugodišnji, godišnji, kao i sedmogodišnji parastos. Posle toga porodica obično obeležava godišnjicu po sopstvenoj želji – nekima je važno svake godine, nekima jednom u nekoliko godina. Ne postoji „pravilan“ raspored; postoji samo ono što porodica oseti.

Žito, hleb i sveća - tri stvari koje uvek idu zajedno

Bez žita nema parastosa. Kuvana, zaslađena pšenica sa orasima – svaki kraj Srbije ima svoju malu varijaciju. Negde se dodaje šumla, negde med, negde se ukrašava krstom od oraha. Hleb (kolač ili pogača) se lomi i deli, a sveća se pali za pokoj duše.

Te stvari nisu samo religijski simboli. Žito je seme – znači da iz onoga što se čini mrtvim ipak niče novi život. Hleb je svakodnevica koju delimo, a sveća je svetlost koja dušama obasjava put.

Posna ili mrsna trpeza

Pitanje koje porodice najčešće postavljaju jeste da li trpeza treba da bude posna ili mrsna. Odgovor zavisi od dana u nedelji i od crkvenog kalendara. Sredom i petkom, kao i tokom postova, poslužuje se posno – pasulj prebranac, sarma od kiselog kupusa sa pirinčem, ribane salate, riba, posne pite. Ostalim danima može i mrsno.

Važno je da hrana bude obilna, jer se na parastosu kaže „ko god nailazi, neka uzme“. Tradicija nalaže gostoljubivost; niko ne sme da ode gladan.

U Beogradu se na pomenima često pripremaju jela koja je pokojnik voleo dok je bio živ. Te male, lične stvari su zapravo ono što parastos čini parastosom – obrok prestaje da bude formalnost i postaje sećanje.

Uloga porodice - tu se najviše vidi

Pripremiti parastos nije sitnica. Treba dogovoriti datum sa sveštenikom, naručiti žito, skuvati ili pripremiti hranu, pozvati rodbinu, srediti prostor. Ranije se sve to radilo kući. Žene su danima pre toga mesile, kuvale, slagale. Muškarci su raspoređivali stolove, dolazili su rođaci iz drugih sela, prespavavali, pomagali.

Danas život teče drugačije. U Beogradu su stanovi manji, rodbina je rasuta po gradu, ljudi rade do podne pa žure sa posla pravo na groblje. Pripremiti pomen za pedesetak ljudi u sopstvenom stanu postalo je gotovo nemoguće. Zato se sve češće traži sala za parastose izvan kuće, prostor koji može da primi celu rodbinu, koji ima posebne stolove za zito i sveću, i osoblje koje će u tišini poštovati čitanje molitva.

Kada porodica traži prostor van kuće

Ako se bira gde će se organizovati pomen, treba imati u vidu nekoliko stvari: prostor da bude miran, da osoblje razume specifičnost povoda, da meni može da bude i posan i mrsan, i da se sve sredi bez muke.

Za beogradske porodice koje sahranjuju ili obeležavaju pomen na groblju Lešće, najpraktičnije je naći mesto koje je blizu, na nekoliko minuta od kapije, da gosti ne moraju da kruže gradom posle sahrane. Prostor u neposrednoj blizini groblja, sa ljubaznim osobljem koje zna običaj i posnu i mrsnu trpezu  – to je ono što olakšava ceo dan. Kada se traži restoran za parastose Lešće, kao najveće beogradsko groblje, ima najviše mogućnosti da porodice takve dane provedu dostojanstveno, bez da im organizacija postane dodatni teret povrh tuge.

Šta ostaje posle

Priča se da onaj ko se spominje – ne umire. Možda je to istina. Možda je smisao baš u tome da, dok ga se sećamo, neko još uvek živi u našim glasovima. Tradicija je živa dokle god je činimo. Ne treba je činiti savršeno – treba je činiti iskreno. I dok god se za nečije ime lomi hleb i pali sveća, taj neko je tu, na svoj način, sa nama.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

CILJ - EPS DOMINANTAN I PROIZVOĐAČ I SNABDEVAČ: Dušan Živković, generalni direktor EPS, na Beogradskom energetskom forumu