NJIH VEŠTAČKA INTELIGENCIJA NE MOŽE DA ZAMENI: Zašto mladi "zaobilaze" Rudarsko-geološki fakultet

KADA se pomene Rudarsko-geološki fakultet, većina prvo pomisli na jame pod zemljom ili u najboljem slučaju na kristale.

ЊИХ ВЕШТАЧКА ИНТЕЛИГЕНЦИЈА НЕ МОЖЕ ДА ЗАМЕНИ: Зашто млади заобилазе Рударско-геолошки факултет

Foto: D. Milovanović

Malo ko zna da se na RGF školuju stručnjaci bez kojih se ne mogu graditi auto-putevi, mostovi i tuneli, obezbediti izvori pijaće vode, proceniti rizik od klizišta, napraviti laptop ili neki kozmetički proizvod... Istovremeno, broj studenata opada, pa je posle prvog upisnog roka ovde ostalo 214 nepodeljenih indeksa.

To je trend gotovo u celom svetu, kažu na fakultetu, uz ocenu da su prirodne nauke svuda pod pritiskom promene interesovanja mladih, kao i pogrešnih predstava o profesijama bez kojih savremeni život nije moguć.

- Rudarstvo i geologija su svuda oko nas, u svemu čega se dohvatimo - u mobilnom telefonu, laptopu, automobilu, šoljici za kafu, farmaceutskim proizvodima, hrani - kaže prof. dr Kristina Šarić, prodekan za nauku i marketing. - Geolozi moraju da pronađu mineralne sirovine, rudarski inženjeri da ih bezbedno eksploatišu, a onda se od eksploatisanih i prerađenih sirovina pravi gotovo svaki proizvod koji svakodnevno koristimo.

Na ovom fakultetu podsećaju da se njihovi stručnjaci ne nalaze samo u rudnicima.

- Na primer, geolog prvi izlazi na teren, pre nego što se izgradi bilo koji most, zgrada ili auto-put - ističe Šarićeva. - Njegov zadatak je da proceni stabilnost terena za gradnju. Nema nijedne kapi vode dok hidrogeolog ne pronađe izvore i ne potvrdi njen kvalitet.

Inženjeri analiziraju i sastav uro-kamena iz bubrega pacijenata kako bi lekari mogli da propišu odgovarajuću terapiju, bave se proučavanjem i zaštitom kulturnog nasleđa, deo su multidisciplinarnih timova sa inženjerima građevinarstva, mašinstva, elektronike, biologije, tehnologije i tako dalje, a stručnjaci za zaštitu životne sredine prate i kontrolišu procese koji utiču na kvalitet sredine i u isto vreme nadziru poštovanje regulativa kojima je precizirano očuvanje prirode. Ipak, u javnosti je poslednjih godina stvorena sasvim drugačija slika.

Dekan Rudarsko-geološkog fakulteta prof. dr Aleksandar Cvijetić smatra da je antirudarska kampanja oko litijuma svakako ostavila posledice na interesovanje mladih, iako je teško precizno izmeriti koliki je njen uticaj.

- Ako to posmatramo iz ugla kampanje oko litijuma, onda bismo mogli reći da jeste jedan od razloga za manje interesovanje studenata za naš fakultet - navodi profesor Cvijetić. - Iz Loznice i okoline nam je 2016. i 2017. godine dolazilo više od 10 studenata, s idejom da se posle studija zaposle u rudniku čije je otvaranje planirano u njihovom kraju. Kada je 2018. godine rudarstvo postalo političko pitanje i izašlo iz oblasti struke, fakultet se našao u nemilosti javnosti. Najveći problem je što je stručna tema postala politička. Da li postoji direktna veza nove situacije u našem društvu i broja studenata koji upisuju naš fakultet pitanje je koje zahteva dublju analizu.

Cvijetić naglašava da trend opadanja broja studenata rudarstva i geologije postoji svuda u svetu, osim u Kini i Australiji. Svi imaju isti problem.

- Sve vreme smo bili u poziciji da moramo da se branimo, ali bez mogućnosti da ostvarimo dijalog. Ljudi nikako nisu mogli da shvate da iskopavanje litijuma nije isto što i Rudarsko-geološki fakultet - ističe dekan. - Mi na RGF nismo ti koji odlučuju da li će se nešto eksploatisati, ko će to da radi i kolika će biti rudna renta. Naše je da svoj posao radimo profesionalno i da obrazujemo stručnjake koji će biti spremni da odgovore na profesionlane izazove koje nameće ne samo povećana potreba za mineralnim sirovinama (posebno kritičnim i strateškim mineralima), već i globalna nestabilna geopolitička situacija kada je reč o rudarstvu.

Njih AI ne može da zameni

Profesorka Kristina Šarić kaže da je važno imati u vidu da rudarska i geološka struka imaju veoma stabilnu poziciju na tržištu rada, što se pre svega odnosi na činjenicu da se već godinama broj zaposlenih ne smanjuje, a u izvesnim oblastima broj zaposlenih ima blago rastući trend.

 - Podaci međunarodnih biroa za statistiku pokazuju da su rudarstvo i geologija profesije koje veštačka inteligencija (VI) može da zameni u izuzetno malom procentu u odnosu na neke druge struke - otkriva Šarićeva. - Automatizacija može da preuzme tek 14 odsto našeg posla, možda u budućnosti još nekoliko procenata. Za sve ostalo potreban je čovek.

Rudarstvo, kaže dekan, svakako ima uticaj na životnu sredinu i to niko ne spori.

- Svako ko kaže da će tamo gde se otvori rudnik sve ostati isto, nije u pravu - kaže profesor Cvijetić. - No, naši inženjeri zaštite životne sredine osposobljeni su da u potpunosti upravljaju životnom sredinom. Oni ne poznaju samo propise, već umeju da prate čitave procese u oblastima povećane rudarske aktivnosti i procene šta se dešava u životnoj sredini. Ne postoji posao bez rizika, rudarstvo i geologija nisu izuzetak, ali je suština naše struke da rizike ume da prepozna, proceni, svede na razumnu meru, predvidi ih i da zna rešenja za eventualne akcidente.

Uz to, ne treba zaboraviti da ima i mnogo prljavijih industrija, poput petrohemije ili industrije gume, poljoprivrede, tekstilne industrije i drugih. No, rudarstvo je postalo glavna meta u ekološkoj histeriji koja vlada Evropom.

Prodekan za nastavu prof. dr Branko Gliščević kaže da se fakultetu godinama pripisuje odgovornost za poslove koji uopšte nisu u njegovoj nadležnosti.

- Poistovećuju nas sa stvarima koje nisu naše. Mi se bavimo geološkim istraživanjima i rudarstvom - kaže Gliščević. - Cela priča oko litijuma bila je upakovana oko tehnologije prerade i deponija, što nema veze sa našim poslom.

Na fakultetu ističu da je pad broja studenata posledica i demografskih promena. Međutim, taj trend opadanja broja studenata rudarstva i geologije postoji svuda u svetu.

- Imamo lošu demografsku sliku. Manje je dece, pa je manje studenata na gotovo svim fakultetima - navodi profesorka Šarić. - No, problem bi trebalo rešaviti suštinski. Najpre bi bilo korisno i važno da se zapitamo: Kolike su realne potrebe Srbije za inženjerima rudarstva i geologije?

Na fakultetu podsećaju i da njihovi diplomci ne rade samo u Srbiji. Zaposleni su u najvećim svetskim naftnim kompanijama, geološkim službama, građevinarstvu, hidrogeologiji, ekologiji, proizvodnji novih materijala i brojnim istraživačkim centrima.

Dekan Cvijetić smatra da mladi danas često biraju lakši put:

- Naš posao je terenski. Ide se po kiši, snegu, kamenju, trnju. Naravno da je lakše upisati neki menadžment. Ali ja se onda pitam - čime će ti menadžeri upravljati ako nemamo industriju?

Jedan od problema za decu je i to što su rudnici daleko od velikih gradova.

- Niko neće da ide iz Beograda. A rudnici nisu na Terazijama - kaže dekan Cvijetić.

Možda je upravo u toj rečenici najbolje opisan položaj ovih profesija. Njihov rad najčešće počinje daleko od očiju javnosti - na planini, pored bušotine, na gradilištu, pored izvora vode ili duboko ispod zemlje. Ali rezultat tog rada svakodnevno koristimo svi. Od temelja kuće u kojoj živimo do telefona koji držimo u ruci. Upravo zato, kažu na RGF, njihovi diplomci ne obrazuju se samo za rudnik. Oni obrazuju ljude bez kojih savremeni svet, praktično, ne može da funkcioniše.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

NAPRAVIO SAM GREŠKU Oglasio se Islamović nakon otkazanog koncerta u BiH - Izvinjavam se svim majkama Srebrenice i svima onima koji tuguju