Kad god pomislim na taj zločin, setim se Pante i Ivana. Onda mi u pamćenje dođu plač, kuknjava, sav taj metež, ali i neopisivi bol. Bol koji ne bih poželeo nikome. Čak ni onom ko je pucao u mene. Jer gotovo svakog trena i dalje osećam taj zvuk metaka koji mi probijaju telo.

Komentari (2)