MILE RAZNESEN BEZ GLAVE, SVEKRVI SE ŽIVO MESO VIDI: Potresno svedočenje Vide Galogaže o zločinu na Prijedorskoj cesti

Slađana Matić

15. 01. 2026. u 20:41

SAMO sam pogledala i vidim maslinaste vojne avione. Kažem deveru, "Dušane avioni", a on veže najlon između prikolice i traktora i kaže, "pa šta, naši su". Oni su napravili polukrug i vratili se. Kada je počelo pucati i goriti, ja i jetrva Zorka smo čučnule ispod prikolice. Videla sam mog muža Rada kako je pao i krv mu teče preko lica. Svekrva Marta leži na leđima, desni kuk joj isečen kao satarom, živo meso se vidi. Iznad traktora Mile Malobabić sav raznešen, nema glave.

МИЛЕ РАЗНЕСЕН БЕЗ ГЛАВЕ, СВЕКРВИ СЕ ЖИВО МЕСО ВИДИ: Потресно сведочење Виде Галогаже о злочину на Приједорској цести

Foto: Printskrin RTRS/N. Lajšić

Ovo je svedočeći o ratnom zločinu na Prijedorskoj cesti kod Svodne u BiH, 8. avgusta 1995. godine juče u Sudu za ratne zločine u Beogradu ispričala Vida Galogaža, kojoj su tada ubijeni suprug i svekrva, a ona ranjena. Ona se pričajući o toj porodičnoj tragediji i

rasplakala u sudnici i kazala da 30 godina to preživljava i da ne voli da se vraća na
to i seća, jer su scene koje pamti i koje je videla isuviše strašne.
Zbog ovog zločina kod Svodne, ali i na Petrovačkoj cesti 7. i 8. Avgusta 1995 . godine
nad srpskim civilima, koji su u koloni bežali iz svojih kuća pred hrvatskom
vojskom, sudi se u odsustvu hrvatskim vazduhoplovnim oficirima Vladimiru Mikcu,
Zdenku Radulju, Željku Jeleniću i Danijelu Boroviću, koji su optuženi da su u
komandnom lancu naredili te napade.
Vida Galogaža je ispričala da su 6. avgusta krenuli od kuće iz Slavskog polja kod
Vrgin mosta, misleći da će se za tri dana vratiti.
- Bili smo kod svekrve na ručku, bila je nedelja, kada je naišla naša vojska i kažu:
"Šta vi čekate tu, što ne idete". Pokupili smo osnovne stvari, popalili traktore i
krenuli, moj suprug Rade, svekrva Marta, dever Dušan, njegova žena Zorka i dva
njihova mala sina. U Žirovcu nas je uhvatio mrak i tu smo zanoćili na njivi. Nije nas
niko dirao, mada smo čuli da je bilo napada na kolonu sa jedne strane Hrvata, a sa
druge Muslimana. Naša vojska je štitila kolonu i govorili su: "Samo da uđete u
Bosnu, tu ste sigurni" - kazala je Vida Galogaža.

Ugljenisana tela u mercedesu

NA ovom suđenju svedočio je i pilot helikoptera tada Vojske Republike Srpske Janko Kecman, koji je rekao da je 7. avgusta 1995. godine leteo ka Gradišci i u letu čuo da se desio napad na kolonu izbeglica kod Bosanskog Petrovca.

- Oko 15.30 sam sleteo tamo kod pumpe u Petrovcu, gde je naša vojska preuzimala naoružanje i odvezli su me na mesto napada. Zatekao sam kamion koji je još goreo i beli mercedes u kojem su bila dva ugljenisana tela. Ljudi su mi tu ispričali da ih je nadleteo avion, da se okrenuo i dejstvovao. Posle mi je moj otac pričao da je video taj
avion kako se okreće. Svi su mislili da ako dođu do teritorije Republike Srpske da su na sigurnom. Logično je i vojno bilo da su gađali tu silnu vojnu tehniku odlaganu
na livadi pre Petrovca, a ne kolonu civila, koja beži.

Ona je navela da su došli do Svodne u BiH i da su tu stali na cesti da se odmore i
okrepe.
- Sručila se kiša, pa smo razapeli nailone preko prikolica. Tu je bilo kuća sa naše
leve strane, naseljeno mesto, pa smo ja i Zorka otišle do jedne da skuvamo kafu i
doneli smo je do ceste i popili. Kiša je i stala i tada su se pojavili avioni, oko 1
ili 2 sata popodne i gađali nas. Gorio je naš traktor, prikolica i sve oko nas je
gorelo. Odjednom se za nekih pet minuta tu stvorila naša vojska i BOV i oni su nas
gurali u to vozilo. Strpali su unutra Soku Malobabić, njenu decu i mene, valjda su
videli da smo krvavi. Ja sam bila ranjena u ruku, nogu i plećku, ali to ništa nisam
osećala, a Soka u ruku, krv joj se slivala. I njena deca su bila ranjena. Odvezli su nas
u bolnicu u Prijedor. Tamo je došla naša doktorica iz Vojnića i rekla vaši su
mrtvi, treba da idemo da uzmemo stvari. Ja sam rekla da neću ništa, da sam sve
izgubila. Onda su rekli da moramo da idemo iz bolnice, da će tući i Prijedor i
pitali da li koga imamo u koloni. Meni je ćerka bila negde u koloni, a sin je ostao na
položaju. On je bio zarobljen i posle je došao u Srbiju preko Hrvatske - ispričala je
Vida.
Ona je kazala da su na radiju javili da je kod Svodne izginula porodica Galogaža, što
je čuo njen zet i došao u bolnicu i tu nju našao i preuzeo. Na parkingu u Prijedoru je
našao i Dušana Galogažu, koji nije znao gde su mu žena i deca, ali ih je posle našao.
I oni su bili ranjeni.
- Na autu su mu bile otišle gume i stakla, ali ga je Dušan nekako uspeo da soposobi i
krene ka Srbiji. Ja sam sa ćerkom i zetom nastavila put i došli smo kod muževe
sestre u Temerin. Tu smo bili 20 dana i onda smo našli neku kuću da živimo i tako
se završilo. Muža i svekrvu su sahranili u Prijedoru. Rekli su nam da mi ne možemo
da prisustvujemo sahrani, već kada se sve smiri da dođemo i dobićemo broj i znaćemo

gde su sahranjeni. I tako je i bilo kada smo došli posle godinu dana - navela je
svedok Vida Galogaža.
Odgovarajući na pitanja ona je rekla da su pored civilne kolone prolazili tenkovi,
topovi i vojni kamioni i da ih je videla parkirane na livadi sa desne strane nekih
najmanje 500 metara od njih kada su stali kod Svodne. Kako to u istrazi nije rekla, ali
ni drugi svedoci iz te kolone nisu pominjali vojna vozila tužilac Dušana
Kneževića je imao primedbu na taj deo njenog iskaza. On je predložio da se Vidi
Galogaži pokaže snimak posle raketiranja civila i da se ona izjasni oko vojne
tehnike, jer se na njemu ne vidi nijedno vojno vozilo, ali sud za sada nije o tome doneo
odluku. Vidi Galogaži je inače jako teško i potresno da gleda te snimke. Kako je
rekla svakog avgusta se oni puštaju i ona to nikada nije mogla da pogleda, jer joj se
odmah mrtva tela njenih bližnjih i te strahote pojave pred očima, koje ona više ne
može da podnese.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

PUTIN POSLAO JASNU PORUKU O GRENANLDU