POGLED ISKOSA - Crtež kao saznanje sveta
U SVE cenjenijoj Galeriji Udruženja slikara i ljubitelja slikarstva Kornjača u Beogradu, svoje crteže je predstavila slikarka Dankica Petrovska (Skoplje, 1946).
"Palme", Foto Privatna arhiva
Uočavamo na radovima obrađivanje tematike iz istorije slikarstva, unošenje u kompoziciju replika sa velikih slika iz istorije umetnosti, najpre rane i visoke renesanse, zatim baroka (Karavađo). Nije bez značaja da je ova slikarka specijalizovala slikarstvo na Akademiji lepih umetnosti u Firenci. Te intervencije su zanimljive zato što nisu vid citata, kao likovne prakse najviše razvijene u ranoj postmoderni, osamdesetih godina prošlog veka. Petrovska elemente sa slavnih slika unosi kao detalj, tačnije omaž starim majstorima, ne zadržavajući se na pukom, pasivnom prenošenju, već gradi svoj crtež i lični likovni svet. Kako je već primećeno u nauci o umetnosti, stvaralaštvo je kauzalno, tekst proishodi iz teksta a slika iz slike. Po ko zna koji put se ukazuje u umetnosti da ona sama sebi može biti građa, da se prenosi u pravom značenju reči traditio. Tako se kod ove slikarke pojavljuje u dosluhu sa prošlošću, kao vid istraživanja, najplemenitiji sloj tradicionalne zapadnoevropske i istočnopravoslavne umetnosti. Reč je o angeologiji koja u njenom tumačenju znači ljupkost (a to je prokazana i odbačena kategorija u sadašnjoj estetici šokantnog, ružnog i dosadnog), pojavu dražesnih anđela po meri čoveka.
Istovremeno, njeno crtaštvo obeležavaju pojave klasičnih tema: portreta, ljudske figure, pejzaža, grupnog portreta, enterijera, autoportreta, mrtve prirode, arhitekture, sećanja na Rim i Vizantiju. Njeni crteži su u znaku razvijene, analitičke linije, traga tuša na papiru kao lutanja po svojoj (pod)svesti i spoja, ili ispitivanja odnosa linije, tačke, šrafure i mrlje prema živim kolorističkim vrednostima.
Dankica Petrovska, slikarka koja se izražava i crtežom kao samostalnom discipinom, studijom, a ne pripremom za slike, pripada onoj retkoj a dragocenoj skupini stvaralaca koji su crtali u ozračju prof. Dragana Lubarde sa Likovne akademije, gde su se na njegovom predmetu Večernji akt na drugoj godini inicijatički stvarali crtači. Lubarda je rekao da nikada nije poželeo ženu osim onu sa Matisovih crteža aktova. Dosta od tog iskustva, verovatno i Vijara, Bonara i ranog Pikasa, kao likovne plemenštine sa početka prošlog veka, ima u pozadini ovih vibrantnih i nesputanih studija. Slikarka sama o tome programski kaže:
"Crtež je moj način da saznam ono što vidim. Nisam mogla da zastanem pred onim što bi me zainteresovalo a da to i ne nacrtam. To je moj odnos sa pojavnim svetom. Crtežom sam govorila: "Da, svet oko mene stvarno postoji." Ali sada postoje i ovi crteži. To je ipak nešto čudno". Iz čuđenja nastaje filosofija kako kaže Aristotel, a sada saznajemo da se i crtež, kičma likovnog stvaranja, rađa iz čuda i čuđenja.
HRVATSKA SVOJE KORENE TRAŽI U NAJDUBLjEM MRAKU: Kontroverzni praznik u susedstvu - "Stepinčevo" između verskog kulta i političkog tereta
JOŠ se nije stišala bura oko ustaškog pira na dočeku rukometaša, obeleženog Tompsonovim pesmama koje glorifikuju NDH, a iz Zagreba stižu nove provokacije koje bude aveti prošlosti.
11. 02. 2026. u 20:13
ORBAN OTKRIO ŠOK DETALjE: Odbio sam poziv Klintona da uđem u rat sa Srbijom 1999. godine
MAĐARSKI premijer Viktor Orban izjavio je da je 1999. godine, tokom svog prvog premijerskog mandata, dok su trajali sukobi u AP Kosovu i Metohiji i NATO agresija, dobio poziv od tadašnjeg američkog predsednika Bila Klintona da Mađarska otvori drugi front i napadne Srbiju ili "bar da puca iz Mađarske preko Vojvodine sve do Beograda", ali da je odbio takav poziv, preneo je danas Telex.
09. 02. 2026. u 11:13
JK PRIZNALA: "Sa njim sam izgubila nevinost - prvi put sa Nemanjom bio je grozan, užasan"
"IMALA sam 18 godina. Bilo je grozno iskustvo. Pomislila sam: "Kako nekome ovo može da se dogodi?" Bilo je užasno."
10. 02. 2026. u 07:32
Komentari (0)