KNJIŽEVNA KRITIKA: Zavičaj kojeg više nema

ROMAN od priča Mirka Demića "Ruža pod ledom", objavljena 2021. u Srpskom kulturnom društvu "Prosvjeta" u Zagrebu, nastavlja niz srpske književnosti koji čine sledeća dela: pripovetke o deci Ive Andrića, "Bašta sljezove boje" Branka Ćopića, "Rani jadi" Danila Kiša, kratke proze Gorana Petrovića "Saveti za lakši život", kao i njegove pripovetke "Trska", "Mesec nad tepsijom", "Matica", "Velika priča", "Pronađi i zaokruži" i druge.

Foto: Privatna arhiva

U "Ruži pod ledom" autorski pripovedač iz perspektive bivšeg dečaka u centar svoje priče stavlja zavičaj koji je, sticajem istorijsko-političkih okolnosti, zauvek izgubio 1995. Reč je o selu Gornji Klasnić kod Gline. Retrospektivno pripovedajući, on se vraća arkadijskim prostorima svog detinjstva. U njega staju najznačajniji događaji, utisci i zapažanja jednog dečaka sve do odlaska u srednju školu, tj. do njegovog prvog odlaska iz zavičaja.

Taj period života, naravno, obeležavaju bližnji na koje je dete primarno upućeno i u čijem krugu stiče prva životna iskustva i gradi složeni i osetljivi svet. U tom katalogu centralne figure su: majka, što će, kako iz pripovedanog zaključujemo, to ostati čitavog života autorskog pripovedača, kao nepobitni oslonac, a čiji će konačni odlazak biti najveći gubitak koji ga iz temelja potresa i kao sasvim odraslu, zrelu osobu. Za njom, junak tog detinjstva bio je deda, stamena figura patrijarhalnog čoveka, koji je, i pored te uloge, imao i veliki značaj za duhovni razvoj visokoosetljivig dečaka koji je svoje postojanje prirodno vezivao za priču i pričanje, najčešće dedino, a koji će s vremenom otkriti da je i sam pisac. Tu su i tetke kojih se bivši dečak s radošću i miloštom seća zaključujući da je najlepši deo njegovog detinjstva trajao dok su one bile deo njegove porodice, dok po prirodnom sledu nisu otišle i osnovale svoje. Tu su i stričevi, među kojima se izdvaja onaj koji mu je poklonio prvi, mali plavi bicikl. Potom je tu baka koja je, u statusu žene koja pripada patrijarhalnom društvu, u poziciji koja joj pripada i koja nikada nije laka, sve što radi i što joj se događa povezivala sa smrću ili pak pod bremenom svakidašnjice često zazivala.

Foto Arhiva

Takođe prisutan, ili relativno prisutan, je i otac čiji lik budi sećanja na porodične svađe, tj. na manje lepe trenutke detinjstva.

Svet autorskog pripovedača čije smo stubove naveli, ispunjen je čarima detinjstva u selu, svakodnevnim igrama, nestašlucima i čežnjama, za kožnom loptom na primer, kao i veličanstvenim događajima, kao što je dolazak na svet ptića ili teleta. No, odrastanje na tom mestu premreženo je i svim onim što to iskustvo upotpunjava i svedoči da svet jednog detinjstva ne čine samo radosne i veličanstvene stvari. Tako se autorski pripovedač suočava i sa smrću vršnjaka, sa činjenicom da su lovci ubili njegovog psa jer im je rasterivao plen, kao i s takođe nerazumljivim činjenicama koje su deo jednog šireg značajnog konteksta, a koje sve vreme njegovog detinjstva tinjaju - na primer kako se postaje Hrvat ako to neko po rođenju nije i zašto ljudi ratuju, zašto susedima koji, da bi spasli goli život, moraju beže, spaljuju kuće.

Odgovore na ta i druga teška pitanja, poneta iz zavičaja kojeg više nema, autorski pripovedač možda je dobio na mestu novog života, a možda i nije. Svakako, njegova perspektiva je sada drugačija - zbog činjenice da je odrastao, kao i zbog sagledavanja konitinuiteta, uzroka i posledica konkretnih istorijskih događaja čiji eho ne prestaje, a koji otvaraju polje zapitanosti o ontološkoj prirodi zla. Autorski pripovedač nastoji da do tih odgovora dođe pričom i pisanjem - koji su njegova sudbina.

U potpunosti lirski intoniranom "Ružom pod ledom", on je zahvatio i autentičan narodni život, folklor i jezik Srba s područja Gline, što je osobit doprinos ove knjige i značajan dokument.

Čitajući "Ružu pod ledom" razmišljamo kojim je čitaocima ona namenjena - izvesno deci i osetljivima, svima koji znaju da se sve bolje, jasnije vidi sa mesta na kom ste bili dete.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije