Kultura

PRAVO NA "RAZLIČITOST": Kako je kulturna rubrika "Večernjih novosti" postala - rubrika "Lica sa poternica"

Вукица СТРУГАР, Културна рубрика "Вечерњих новости"

14. 09. 2022. u 09:30

DA nije bilo izjave upravnika Ateljea 212 Novice Antića date portalu Nova.rs, tekst "Srbiju preziru, pare uzimaju" (objavljen 11. septembra u "Novostima"), verovatno bi prošao ispod radara - bar jednog dela javnosti. Da nije za rubriku "Kultura" rekao da se pretvorila u "Lica sa poternica" (s podnaslovom "Targetiranje sarajevske umetnice je opasno"), bez ikakvog pokrića, ovog odgovora sigurno ne bi ni bilo.

ПРАВО НА РАЗЛИЧИТОСТ: Како је културна рубрика Вечерњих новости постала - рубрика Лица са потерница

Jer, smatramo da je u njemu sve već rečeno i potkrepljeno činjenicama, da svaki čitalac (pa i čelni ljudi teatra i kulture) sami mogu da izvlače zaključke, zauzimaju stavove i odlučuju kakvu će repertoarsku politiku voditi i ubuduće. Uostalom, za takvo poverenje odrešene ruke dali su im osnivači, Grad Beograd i Vlada Srbije.

Svojom "prekomernom upotrebom sile", Novica Antić (inače, pravnik i vrsni prevodilac sa ruskog jezika) prozvao nas je da još jednom podsetimo da u Ateljeu 212 režira Selma Spahić, rediteljka koja je zbog Emira Kusturice bojkotovala najugledniji i najstariji pozorišni festival u zemlji, uz ukazivanje na "etičku dužnost da se svim sredstvima treba boriti protiv nacionalističke truleži i retorike" i konstataciju da "nećemo klimati glavom na pokušaje da se umetnost iskoristi kao sredstvo ideološke propadande". A upravo ovim stavom predstavu "Grebanje ili kako se ubila moja baka" iskoristila je "kao sredstvo ideološke propagande" i "skinula" sa Sterijinog pozorja. Zato u svom tekstu i postavljamo legitimno pitanje šta se u međuvremenu promenilo da je Selma Spahić prihvatila da režira u državnom teatru, koje finansiraju iste "vladajuće strukture", a kojima je svojim gestom nešto htela da "da na znanje".

Upravnik Ateljea 212 u svojoj izjavi ne negira nijedan citat reditelja koje je angažovao, on zapravo samo osporava pravo novinara i novina da ih - citiraju. Čak ni u pokušaju da bilo šta izvuče iz konteksta i učita zlonamernost ne uspeva, a navođenje svima dostupnih izjava mlade rediteljke naziva "javnim targetiranjem, krajnje neprimerenim i opasnim". U odsustvu argumenata ide i korak dalje, pa kaže "pritom, ova rediteljka u Ateljeu režira komad savremene srpske dramske spisateljice Tanje Šljivar", zaboravljajući da je te iste srpske dramske spisateljice bio i komad s kojim je trebalo da učestvuje na Pozorju.
Ni tu se ne zaustavlja, već dodaje kako ga je oduvek zabrinjavalo poistovećivanje neke nacije s jednom ličnošću (?!) mada u tekstu, ni jedna reč ne insinuira na poistovećivanje ličnosti sa bilo kojom i čijom nacijom... U odsustvu pokrića za targetiranje "Novosti", kao i načina da poentira, nabrojao je sve što mu je palo na pamet: i Hitlera i Hegela, i Trampa i Kenedija, i Putina i Navaljnija, i Ibzena i Kvislinga, i Prajd i (patrijarha) Porfirija. Šta je hteo da kaže, verovatno samo on zna.

I na kraju, pitanje etike prebacuje na polje estetike - sa zaključkom da "upravo različitosti čine jedno društvo vitalnim". Ako je za njega "različitost" izjava njegovog drugog saradnika Jetona Neziraja da za "ovih DVADESET godina odavde (Srbije) nije došla neka vredna ideja" - onda je to njegov problem. I, naravno, pravo je Neziraja da govori o kontinuitetu Srbije "kao izvoru najvećih kriza u regionu"...

Da, ono Antićevo nabrajanje završava se tezom da "Srbija nije ni samo Đinđić niti samo Milošević, nije samo Vučić ili samo Đilas". E pa, gospodine Antiću, sa Vama se mi možemo složiti, ali neće Jeton Neziraj: za njega je, ko god i kad god odavde dođe, kako sam kaže, "izvor najvećih kriza u regionu".

Za razliku od Vas, reći ćemo da je Vaše pravo da se sa nama ne slažete, pa i pravo na mišljenje da i takva "različitost" čini jedno društvo - vitalnim.