POZORIŠNA KRITIKA: Igramo (se) "Mizantropa"
"IZ ŽENSKOG ugla" je motiv da Jug Đorđević i dramaturškinja Tijana Grumić glavnu ulogu povere Ljubinki Klarić, koja Alsesta, mizantropa, igra u muškom rodu, glumeći muškarca.
Novosti
Do kraja ovog eksperimenta, koji, najpre, nije napisao Žan-Batist Poklen Molijer u 17. veku (samo prvu scenu), nikakva naročita ženska prava, ugrožena dvoličnošću i licemerjem se ne zastupaju, niti brane. Ovaj komad, uostalom, ne pruža pravu podršku za nameru autora da ga upotrebe u žensku korist. Alsest prezire ljudski rod, ne samo žene, i one su, i ovde, zloupotrebljene ništa više nego muškarci, naročito posle prve scene, kada se radnja prebacuje u pozorište, gde se rekonstruišu (najmanje dekonstruišu) odnosi "iza scene", što publika (naj)voli.
Dramaturg u duši vašeg pozorišnog kritičara se, kratko, ponadao da će skok u današnju pozorišnu realnost doneti istinite ispovesti, koje bi glumci na sceni (Ljubinka Klarić, Isidora Simijonović, Marija Pikić, Ljubomir Bulajić, Amar Ćorović, Stojan Đorđević, Miloš Lazarov) prezentirali "na zadatu temu" - mizantropije prema pojavama, strastima i ljudima sa kojima živimo. Tada bi bilo zanimljivo da čujemo šta Klarić, kao prvakinja teatra, ima da kaže u trenucima iskrenosti o mladim kolegama. Ovako, čitava se igrarija (ne mnogo više od tog) svodi na mladalačku, studentsku vežbu, u kojoj se klasika "dekonstruiše" sadašnjicom, pa još u tako intrigantskoj sredini, kao što je pozorište.
"Ćaos", upućeno publici, kako glumica, u ulozi Alsesta, prelazi iz klasike u modernu, dekostimirajući se uzalud, jer ostaje muškarac, jeftin je i naivan način da se prirodno, motivisano i opravdano pretopi francusko buržoasko društvo, niske strasti i mrz prema nepodopštinama u današnjicu, koja je oličenje svega toga. Dva duga sata trajanja ove igre deluje nemotivisano, oneobičeno po svaku cenu, smešno na trenutke, ali nimalo analitično, niti opominjuće.
Svi glumci, kao likovi i sami sobom su spretni, počesto karikaturalni, prilično spontani i predani ideji reditelja da se igra igra u igri, da se "Mizantrop" predstavi samo kao povod, ali nam je promakao cilj - čemu?
Za koja to ugrožena ženska prava se borila (i izborila) gospođa Alsest, ako je već to glavni alat ove zamisli?
Zanimljiva muzika (Demolijer song, aranžman, bubnjevi, bas) delo je Nikole Mijuškovića i Emilije Đorđević. Kompozitor je bila Julija Kasteluči.
"TA KUĆA JE STVARNO UKLETA" Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku
PRVI rezultati istrage tragedije koja je otkrivena u subotu ujutru u porodičnoj kući u blizini „Slobodine“ raskrsnice u Čačku, govore da je Vladimir Čarapić (47) nožem preklao vrat svojoj majci Mili (72), a potom i svom ocu Neđu (79). Zatim je sebi istim sečivom naneo više uboda po grudima i stomaku, a na kraju je prerezao vene leve ruke i tako na smrt iskrvario.
07. 12. 2025. u 13:36
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (1)