NISAM PRIMADONA, VOLIM DA RADIM: Aleksandar Denić, scenograf, za „Novosti“ (FOTO)
DA jedno veče, gotovo nevoljno, posle veteranskog hokeja nije došao na žurku u Narodno pozorište - ko zna kako bi danas izgledala karijera našeg proslavljenog scenografa Aleksandra Denića.

Foto N. Skenderija
Put mu se možda nikad ne bi ukrstio s jednim od najvećih reditelja današnjice Frankom Kastorfom, niti bi za poslednjih deset godina uradili četrdeset predstava, pa ni izložbe "Dekada" u Bioskopu "Balkan" (koja se večeras otvara), izvesno, ne bi bilo.
Ovenčan mnogobrojnim priznanjima (između ostalih i za scenografa godine u Nemačkoj 2014. godine), s Kastorfom je u Cirihu uradio "Ameriku", opersku teatralogiju "Prsten Nibelunga" na Festivalu u Bajrojtu, "Dvoboj" u Berlinu, "Putovanje na kraj noći" u Minhenu... Izložba "Dekada" postavljena je na pet nivoa, a eksponati su makete, skice, fotografije, crteži, čak jedna cela struktura (Brehtov "Galilej"), a na vrhu je pravi bioskop - u kome će se održati projekcije Denićevih dramskih predstava i opera. Ova impresivna postavka o radu sa Kastorfom i stvaralaštvu u Nemačkoj biće otvorena do kraja novembra.
- Želeo sam da ljudi vide šta ja tamo radim, jer lepo je kod kuće to pokazati - kaže na početku razgovora za naš list Aleksandar Denić. - Posle decenije saradnje pozvao sam Kastorfa da režira u Beogradu. Premijera "Božanstvene komedije" biće u BDP, nedelju dana posle otvaranja izložbe. Kada smo počeli da sarađujemo, "pomerio" sam se malo iz sveta filma i srpskog pozorišta. U Franku sam našao, na neki način, srodnu dušu. On je odrastao u istočnom Berlinu, ja u istočnom Beogradu i vezuje nas taj postsocijalistički duh.
* I delili ste slična životna iskustva?
- Dok smo radili "Prsten Nibelunga" povodom 200. godine od Vagnerovog rođenja, pričali smo kako će Zigfrid da ubije aždaju. I on kaže: "Bilo bi dobro, kad se pojave krijumčari sa kalašnjikovima, da Zigfrid pevajući sklapa pušku i ubija aždaju"... Tokom proba ja rasklopim kalašnjikov, a mene ekipa pita kako znam da to radim, jesam li bio u ratu. Odgovorim da sam naučio u vojsci, Frank takođe, a njima ništa nije jasno... Sada je jedna, ujedinjena Nemačka, ali naše iskustvo je slično. I bliži smo po takvim iskustvima nas dvojica, nego on i neki zapadni Nemac. Vezuju nas razne stvari, kultura i slično obrazovanje.
* Po čemu je posebno inovativan?
- Uveo je video u pozorište. Za mene je veliko zadovoljstvo da pravim scenografije koje nisu ni pozorišne ni filmske. U Kastorfovim predstavama koristimo i kameru i glumca uživo. Nemamo nikakav limit. Poslednjih nekoliko godina, u akademskoj Nemačkoj, postoji narativ da su moje scenografije dela koja funkcionišu sama za sebe. A pogotovo kad se spoje sa Kastorfovom fantazijom, daju poseban kvalitet. Uvek imaju socijalno-politički bekgraund, sve su to amblemi spakovani u velike strukture koje, na kraju krajeva, daju neke metafore.
* Kažete da se bavite kontraarheologijom?
- Moje strukture su takve da me je jedan, takođe, sjajan nemački reditelj Armin Petras pitao da li sam završio istoriju. Odgovorio sam da nisam, ali da ja odatle krećem, s tim da ne otkopavam nego - zatrpavam. I pravim kontrast između nespojivih elemenata: vremenskih, estetskih i povezujem ih u ovakvu strukturu.
* Kako se to dvojica umetnika prepoznaju na prvi pogled, bez ikakvog probnog ili viđenog rada?
- Kastorf je doputovao u Srbiju, jer je postojala ideja da režira u nacionalnom teatru. Mislim da je bila reč o nekom tekstu Milene Marković. Stigao sam na parti u Narodno pozorište, na koji se sjatio ceo Beograd. Kao i uvek kad dođe neko od stranaca - neko da ga gnjavi, nešto da pita, neko da se preporuči. Ja sam se našao na ovom žuru zbog - žeđi. Prethodno sam bio na veteranskom hokeju i hteo da popijem pivo, a i Tanja Mandić (tadašnja direktorka Drame) bi mi zamerila da nisam došao. U tom momentu nisam znao nijedan njegov rad, niti je on znao bilo šta o meni. Počeli smo da pričamo i na kraju, u dva ujutru, svi su otišli, a mi smo i dalje pričali. O životu, sportu i stvarima koje nemaju nikakve veze sa umetnošću. Posle dva-tri dana Frankov dramaturg zatražio je da pošaljem CD sa radovima. Odmah me je pozvao da u Parizu postavimo "Damu s kamelijama" u Teatru Odeon. Od tada nismo stali.
* Da vam se nije desio susret sa Frankom, šta bi vam sve bilo "uskraćeno" u karijeri?
- To je samo pitanje perspektive. Ljudi ponekad kažu da kad imaš velike produkcijske uslove možeš da radiš. Pa svi u Nemačkoj imaju takve uslove, pa što ne rade kao ja? I ovde bih u umetničkom okviru ostvario mnogo toga. Nije pitanje dimenzija, da li nešto ima dvadeset ili dva metra. Ja sam to, na primer, realizovao sa onim gvozdenim orlom u predstavi "Hitler i Hitler" Ateljea 212.
* Kako se u praksi ostvaruje tako kreativna umetnička simbioza?
- To je pitanje odnosa. S Kastorfom funkcionišem na intuitivnom nivou. Ništa jedan drugom ne objašnjavamo. Doduše, i sa Ivicom Buljanom je slično. Ali, Frank koristi video-radove, imam još veću perspektivu... U "Dami s kamelijama" postojala je ogromna brazilska favela na rotaciji, a kad se okrene s druge strane ukazivala se scena puna sjaja, poput francuskih TV studija. Neki Sarkozijev svet, jer on je tada bio predsednik. Imao sam i ogroman bilbord na kome je bila gola Karla Bruni (prva dama) sa reklamom za nameštaj. Pošto je saznala za bilbord pre premijere, od fotografa je otkupila fotografiju. Onda sam u Beogradu našao devojku koja liči na nju i fotografiju stavio u predstavu. A kada se bilbord okrene, vidimo zagrljenog Franka i Hitlera! Stavio sam ih u ljubičastu pozadinu, sa žutim zvezdama u krugu i napisom "Evropa bez granica". Reč je, dakle, o njihovoj ideji, samo sa tenkovima... Jasno je da Kastorf i ja funkcionišemo višeslojno, bez ikakvih kompromisa. Predstave su veoma politične po pitanju sloboda, solidarnosti, revolucija, potlačenih. U "Dami s kamelijama" govorimo o sukobljenom svetu: svetu Sarkozija i svetu favele. Inače, na bilbordu u istoj predstavi su se našli Berluskoni, Gadafi i Toni Bler - kao reklama za vijagru.

Foto N. Skenderija
* Da li je vaša scenografija uvek polazište za Kastorfovu režiju?
- Da, ja dajem impuls. I svet u kome on kao reditelj pokušava da "preživi" i da ga oživi. Doduše, ima i kod nas reditelja koji prvo traže scensko rešenje, kao i onih koji to ne čine. Ali, ja sam odavno prestao da radim tako. Nisam samoposluga.
* Posle ove dekade, vaš rad se u Nemačkoj nastavlja?
- Prošle godine postavili smo "Zeneka Adameca", najnoviji Handkeov tekst u Burg teatru. U Beogradu mi predstoji premijera "Božanstvena komedija" sa Kastorfom, kasnije i "Idiot" sa Ivicom Buljanom. Nominovan sam za "Nestroja", najveću austrijsku nagradu. A kad me odavde pozovu, ja dolazim. Nisam primadona, volim da radim.
VERDI I PAVELIĆ
- PRE dve godine na premijeri "Moći sudbine" u Berlinu, celu priču sam transponovao u Španski građanski rat, priču o fašizmu i Franku, potom u Drugi svetski sa Dučeom, a onda dolaze američki oslobodioci u džipovima... To je naša "Moć sudbine". U jednom momentu zaustavlja se muzika i čuje se monolog iz Malaparteovog "Kaputa". Pevač govori deo teksta u kome pisac svedoči o susretu sa Antom Pavelićem, kako prolazi kroz silne hodnike i u jednom trenutku vidi korpu od pruća. Kaže poglavniku: "Video sam punu korpu dalmatinskih ostriga". A on odgovara: "Nisu to ostrige već oči Srba, Cigana i Jevreja". Publika se u tom trenutku komeša, prekida se premijera. Počinje svađa, pola gledališta viče "hoćemo Verdija", a druga polovina "vi ste bogati skorojevići, umetnost vam ništa ne znači". Eto, kakve stvari izaziva Kastorf... - svedoči Denić.
VAN TEATRA - KAO U NjEMU
- "BOŽANSTVENA komedija" u BDP biće naša četrdeseta saradnja! Iz svake naše predstave na izložbi ima ponešto: fotografije moje scenografije, skice, makete... Brehtov "Galilej" samo je jedan segment, da se vidi kako te strukture funkcionišu kad ste u njima, van pozorišta. Uostalom, nemačka kritika ističe da moji radovi podjednako funkcionišu van teatra, kao i u njemu.
BONUS VIDEO - SEĆANjE: Pavle Vujisić nije završio glumu, ali mnogima je mogao da bude profesor
Preporučujemo

PROJEKAT "TEATAR OTVORENI BALKAN":"Boemi" sa gostima iz Severne Makedonije i Albanije
19. 10. 2022. u 18:30

"PREMIJERNA "UDOVICA": Prvo izvođenje komedije u režiji Milena Pavlova u Akademiji 28
19. 10. 2022. u 14:55

ŠOJGU UPOZORAVA: Taj potez bi mogao dovesti do trećeg svetskog rata
SEKRETAR Saveta bezbednosti Rusije Sergej Šojgu upozorio je da bi uvođenje mirovnjaka na istorijske teritorije Rusije moglo dovesti do trećeg svetskog rata.
24. 04. 2025. u 19:46

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

TRAMP ZASPAO I ZAHRKAO NA SAHRANI PAPE? U njega je ušao duh "Uspavanog Džoa" ili to baš i nije tako?
"USPAVANI Donald" na delu ili baš i ne?
27. 04. 2025. u 14:11
Komentari (0)