"ROLERKOSTER" BRATSTVA I JEDINSTVA: Omaž ideji zajedništva na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu
PRVI dan 27. Jugoslovenskog pozorišnog festivala u Užicu bio je omaž surovo prokockanoj ideji o zajedničkoj i srećnoj budućnosti naroda „na ovim prostorima“.
N. Janković
Uz jugoslovenski „Rolerkoster“ beogradskog „Ateljea 212“, tražeći i nalazeći isključivo dobronamernog slušaoca i gledaoca, doprineo je tome i govor predsednika žirija prof. dr Radivoja Dinulovića: sve zajedno, to je nostalgična potreba koja se povremeno u svakom čoveku javi, a koja govori – kako bi dobro bilo da je sada kao što je bilo pre, pre nego što su se zle stvari desile.
- Nekada davno, jako davno, bio sam u jednoj zemlji dalekoj, pozorišno dete. Tu zemlju smo zvali Jugoslavija. Osećanje pripadnosti koje je počivalo jednako na Zagrebu, Sarajevu, Beogradu i Skoplju, gde su reči sloboda, bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost predstavljali sistem vrednosti u koji smo verovali. Bio je to svet u kome smo se radovali i od kojeg smo očekivali bolju budućnost. To osećanje je za mene sasvim pouzdano i trajno i zato volim užički festival – rekao scenograf, arhitekta, predsednik žirija na festivalu „Bez prevoda“ prof. dr Radivoje Dinulović, otvarajući regionalne pozorišne susrete.
Prethodno, u holu Narodnog pozorišta nastupio je Hor „Glas“, najnovije užičko čudo, izvodeći numere grupe „Kvin“, a na istom mestu otvorena je izložba dragocenih pozorišnih fotografija Radovana Baje Vujovića.
Predstava „Rolerkoster“ po tekstu Jelene Kajgo, u režiji Milice Kralj, suprotstavlja stroga moralna načela roditeljskih jugoslovenskih a zatim postjugoslovenskih generacija, sa pragmatizmom evropske i svetske današnje dece. Tragikomično, razume se, jer starije generacije u svom ekstremu vreme sadašnje vide kao izdaju ljudskih vrednosti. One mlađe generacije prinuđene su da prihvate globalnu političku korektnost i nametnute zadatosti kao nepromenjivo Sveto pismo. Ova dva oprečna sveta ipak se, neminovno, jedan drugom približavaju. Život uprkos svojoj tragičnosti traje, jer je u osnovi međuljudskih odnosa nežnost kojoj je, da bi u stvarnom svetu trajala, pridodat i zajednički interes.
Užička publika je ovacijama nagradila glumački ansambl: Daru Džokić, Katarinu Marković, Jelenu Petrović, Vladislava Mihailovića, Milicu Mihajlović, Petra Mihajlovića, Teodora Vinčića i Simonu Beljac.
Pre svih dešavanja, kao i svake godine, na zgradi Narodnog pozorišta zavijorile su se zastave zemalja čiji ansambli igraju „bez prevoda“: Srbije, Crne Gore, BiH, Hrvatske i Slovenije.
Drugog festivalskog dana, u borbi za nagrade „Ardalion“, na repertoaru je drama Ljubomira Simovića „Čudo u Šarganu“, u režiji Jagoša Markovića, sa sjajnim ansamblom Jugoslovenskog dramskog pozorišta.
BONUS - NAJAKTUELNIJI VIDEO SNIMCI
Preporučujemo
AUTO NA KROVU, NEMA POVREĐENIH: Saobraćajna nesreća na magistrali kod Užica (VIDEO)
31. 10. 2022. u 17:00
OTVORENI BORINI POZORIŠNI DANI: Zahvalnice Vučiću i Brnabićevoj (FOTO)
22. 10. 2022. u 13:20
"TA KUĆA JE STVARNO UKLETA" Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku
PRVI rezultati istrage tragedije koja je otkrivena u subotu ujutru u porodičnoj kući u blizini „Slobodine“ raskrsnice u Čačku, govore da je Vladimir Čarapić (47) nožem preklao vrat svojoj majci Mili (72), a potom i svom ocu Neđu (79). Zatim je sebi istim sečivom naneo više uboda po grudima i stomaku, a na kraju je prerezao vene leve ruke i tako na smrt iskrvario.
07. 12. 2025. u 13:36
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)