POGLED ISKOSA - Etos i etnos Stoiljkovića

Дејан Ђорић

13. 12. 2022. u 10:45

OVE godine prilika je da se podsetimo jednog značajnog a danas zaboravljenog umetnika.

ПОГЛЕД ИСКОСА - Етос и етнос Стоиљковића

Milivoje Mića Stoiljković, Trifun Pilipović - Kosovo, 1989, ulje na platnu

Mala Srbija ima ogromno bogatstvo u umetnicima, od kojih mnogi padaju u zaborav dok stalno pristižu novi. Milivoje Mića Stoiljković je rođen u Kruševcu 1947. i sada je sedamdeset pet godina od njegovog rođenja. Preminuo je 2000. godine. Završio je Višu pedagošku školu - likovnu grupu i istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bio je član ULUS-a od 1974. godine, dobitnik više nagrada u Jugoslaviji i svetu, a bavio se slikarstvom, crtežom, grafikom i akvarelom. Autor je naše prve knjige o poetici savremenog srpskog figurativnog crteža. Bio je duhovit i oštar u sudovima, među prvima je tvrdio da je Mihail Gorbačov zlotvor koji je srušio jednu imperiju, u vreme kada su se svi radovali propasti komunizma. Osoben i originalan u ponašanju i stvaralaštvu, privlačio je iste takve kolekcionare, najveći broj njegovih dela se nalazi u kolekciji Vuka Babića u Beogradu. Sramno je da se više ne zna za Miću Stoiljkovića niti za još većeg slikara, grafičara i vajara Zorana Miladinovića, kao što je i Vladislav Lalicki pao u zaborav. Mnogi drugi su za savremenu istoriju umetnosti možda zauvek izgubljeni.

Od prvih svojih profesionalnih ostvarenja iz 1974. godine Stoiljković je istrajavao na samosvojnom, negovanom i predanom odnosu prema srpskom nasleđu. Školovan na katedri na kojoj je najjača medievalistika, jedan je od prvih učesnika novog preporoda etnoloških, mitskih i religioznih tema sagledanih u savremenoj likovnoj optici. Zato je i učestvovao na najvažnijoj izložbi te vrste, "Balkanskim istočnicima srpskog slikarstva 20. veka" u Muzeju savremene umetnosti 1994. u Beogradu. Za razliku od nekih naprednih umetnika koji su se od Decembarske grupe do sadašnjih apstraktnih slikara bavili našim nasleđem Stoiljković (ili Mića S. kako se potpisivao) dao je rešenja u domenu figuracije. Na sasvim drugoj strani od nacionalnog kiča, realizma i hiperrealizma svih vrsta, pa i od zavičajnog i intimnog realizma, duhovito, iz pomerene perspektive, sagledavao je iracionalizam u srpskoj tradiciji. Bavio se Vizantijom na fantastičan način, unoseći u radove i draž narodne ekspresije, neke urbane naive, kao što je u gradske prizore uvodio pop-art sa humorom, uvek svestan začaranosti života u balkanskom miljeu.

Osnova njegovog delovanja je crtež. Posle Dragana Lubarde, Stoiljković se uz Branislava Markovića i Stanka Zečevića javlja kao jedini crtač u našoj sredini koji tako visoko vlada tehnikama grebanja, struganja, šmirglanja, ispiranja i nabojavanja, onog finog napadanja podloge, koja se tretira kao epiderm. Nasuprot prisnog stoji svet njegovih heroja, podvižnika, vladara, svetih ratnika, shimnika i bojovnika, ratnički, indoevropski panteon oličen najbolje u Svetom Đorđu, koga je rado prikazivao. Tako Mićina estetika i lično ulazi u etos i etnos.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

VIDELI STE OVE REKLAME? Otkriveno da li stvarno pomažu za brzi gubitak težine, drastično bolju kondiciju, čudo od tela za 28 dana!