POSLEDNjI put čuo sam se sa Žarkom Lauševićem pre petnaestak dana. Bilo mu je veoma važno da bude siguran da je rešio neke imovinske i porodične stvari. Borio se, iščekivao, verovao da će sve biti dobro, ali je hteo da sve što pre pravno sredi. U maju sam poslednji put bio kod njega. Hteo je da reguliše porodičnu imovinu u selu Tepca ispod Durmitora. Žarko je tvrdio da je vojvoda Živojin Mišić, koga je glumio, iz sela u kom je kuća i veliko imanje Lauševića. Nisam mu verovao, sve dok mi nije poslao odlomak iz Mišićeve autobiografije u kojoj piše da je iz sela Tepca. Uspeli smo da uknjižimo tu imovinu na njegovo ime. Učinio je to zbog svoje porodice. Mnogo je voleo svoju sestru, suprugu, decu. Neke stvari jeste predodredio pre smrti.
VALjKASTA galerija uzdigla se nad samom Trebišnjicom i postala jedan od zaštitnih znakova grada pod Leotarom. Od ovog, poslednjeg rata u njoj radoznalim pogledima izlaže neobične skulpture vajar Milivoje Bokić (92), a u svakoj od njih nešto je životnog iskustva ovog ljutog i žilavog Hercegovca.
U SAVREMENOJ evropskoj književnosti retko se pojavljuju dela tako ambiciozna i umetnički beskompromisna kao što je trilogija "Zaslepljenost" rumunskog pisca Mirče Kartareskua.
NOVI roman Bojana Savića Ostojića "Lusi" ("Laguna", Beograd 2025) draga je i dinamična, fragmentarna knjiga koja se zasniva na sećanjima junaka pripovedača Zorana.
Komentari (1)