SRBI DOVOLJNO ODVAŽNI DA MENJAJU SEBE, ALI I DRUGE: Intervju - DŽin Sevidž, holivudski glumac

J. LEMAJIĆ

15. 07. 2024. u 13:10

O SRBIJI je godinama slušao od svog prijatelja Lazara (Rajića) Rokvuda, a kada ju je, pre nekoliko godina prvi put posetio, legenda holivudskog filma Džon Sevidž naprečac se zaljubio u našu zemlju. I to ne krije. Naprotiv. Govori na sav glas kako Srbija kako se plasira na američkoj televiziji i Srbija koju osetite kad prošetate njenim ulicama - nije ista zemlja. I zbog toga se uvek rado vraća. Ovoga puta u Sombor, gde je gost šestog Somborskog filmskog festivala na kome je predstavljena knjiga Nemanje Sarača o Lazaru Rokvudu.

СРБИ ДОВОЉНО ОДВАЖНИ ДА МЕЊАЈУ СЕБЕ, АЛИ И ДРУГЕ: Интервју - Џин Севиџ,  холивудски глумац

foto:J.L.

- Lazar, koga poznajem jako dugo, mnogo mi je govorio o Srbiji, a prvi put sam došao pre možda tridesetak godina, kada je trebalo da se preseli. I tada sam primetio neke promene kod ljudi posle rata. Živeo sam na vestima o ratu u Srbiji, borbi na Kosovu... Onda sam je upoznao. Prelepu zemlju i njene ljude. Imam prijatelje na Kosovu, u Vojvodini, Beogradu... Ljude koji se snažno bore sa takvim strašnim stvarima i čije biće je za mene zadivljujuće. Mislim na hrabrost, saosećajnost i druge stvari koje nastaju tokom borbe sa teškim okolnostima. Naročito kod žena, one se moraju mnogo više nositi sa tim. Zato su karakteri i snaga ovdašnjih žena fascinantni. Zato na razne načine pokušavaju da ih zaustave. Ali, to je pogubno. Muškarci ne postoje bez žena. Ako mogu da primetim, žene su i znatno pametnije - kaže u razgovoru za "Novosti" holivudska legenda, zvezda filmskih klasika kao što su "Kosa", "Lovac na jelene", "Marijanini ljubavnici", "Kum 3", "Tanka crvena linija"...

Koje ste promene primetili kod našeg naroda?

- Prvi utisak kad sam došao ovde bila je nervoza, veliki naboj. Buktao je rat u Hrvatskoj, ljudi sa oružjem sa svih strana. To mi je bio kao drugi svet. Zapanjio sam se kakav uticaj je tada imala politika na svakodnevni život. Sada vidim da je drugačije. Te stvari su se promenile. Zato i mislim da samo narod koji doživi tako nešto ima hrabrosti da se promeni. Sada osećam smirenost. Zato volim Srbe jer su odvažni da promene neke stvari. Najpre kod sebe, pa onda i kod drugih. Kažu u Somboru živi 21 nacija. A oseća se spokoj i da je sve to normalno.

Foto: J. Lemajić

Spomenuli ste televiziju, koliko ona ima uticaja na mišljenje o jednom narodu ili situaciji?

- Kada sam ja bio mlad, televizija je imala mnogo manje uticaja nego danas. Reklame su uticale na sve, pa i na viđenje stvari. Čini mi se, iz godine u godinu sve više. Znate, kada se reklama pojavi, obično je posle nečega što se dogodi, a što je nasilno. Tako da je psihologija našeg sveta pogođena tim nasiljem kako bi ljudi zaradili novac. Zvuči prilično jednostavno. Ne moramo to da radimo, već da se obrazujemo, da vidimo šire od onoga šta nam se plasira. Bar da pokušamo.

Često spominjete promene, da li su one uzrok trenutne situacije svuda u svetu?

- Sve ovo što nam se dešava, svuda na planeti, dešava se jer nismo spremni na promene. Stvari se menjaju, a mi hoćemo da budemo isti. Umesto da prihvatimo promene, zahvalimo se na njima, mi se borimo protiv njih. Agresijom. Unutar sebe, pa u kući, u okolini, poslu, na ulici... I tako dođemo do toga da ceo svet bude jedno veliko žarište. Imamo planetu koja se menja već dugo vremena, ali nismo na vreme postali dovoljno svesni toga, nismo slušali nauku. A zaboravljamo koliko je ona bila značajna u 19. veku. Trebalo je da se promenimo pre sto godina, ali nismo.

Gde su američka kinematografija i holivudska produkcija danas?

- Iskreno, nisam siguran šta se dešava u Holivudu, ali se sve vrti oko novca. Imali smo kovid 19, koji je imao najviše uticaja, ali i ostavio najviše posledica na Ameriku. Tako, na primer, moj honorar nije novac, nego zdravstveno osiguranje. Zašto, jer ništa više nije bezbedno. Vozi se prebrzo, ima sve više nesreća. Živim na Beverli Hilsu, a morao sam da se preselim, jer iako su požari daleko, vetar donosi pepeo i moramo zatvarati prozore. To sve utiče i na film, neminovno. Ne dopadaju mi se te promene, koje se vrte oko novca i to za ono najvažnije, a to je životna sigurnost.

Foto: J. Lemajić

Da li vas to plaši?

- Da, bojim se kako će život izgledati u budućnosti. I film i svet uopšte. Imam 74 godine i neću biti tu kada se desi ono što sada već primećujemo. Previše ljudi na jednom mestu. Previše bolesti. Požar neće spaliti celi grad, hoće jednu kuću. A mi ćemo reći - to je samo kuća. Ne dotiče nas ništa što je daleko od nas. A sve pojave se šire, kao požari. Zato ono što je loše, što već sada primećujemo, moramo odmah da zaustavimo, dok nas ne proguta kao vatra celo jedno područje.

Koliko je savremena tehnologija dala, a koliko uzela dobrim filmovima?

- Postoje dve vrste tehnologije. Jednu ne razumem, a drugu moram da koristim. Ne razumem potrebu za toliko zvučnih i vizuelnih efekata. Odvraćaju od stvaranja mišljenja o filmu. A možda je to i poenta. Kao kad odrasli viču na dete, a ono sedi pred televizorom. Ono ne sluša, prisutno je, ali je njegov um negde drugde. Prekidamo ga vikom, skrećemo pažnju, ali on i dalje ne pojmi suštinu. Tako je i sa tim efektima. Oduzimaju maštu i istinsko poimanje filma.

Da li je to uticalo i na ukus publike?

- Da li voli nasilje? Da li voli ljubavne filmove? Da li želimo da se bavimo istorijom ili želimo da gledamo fantastične ratove sa naukom, svemirskim brodovima, bombama? Naravno, u svemu tome samo lep muškarac pobedi. To nije istina. To je lažno. Postoje stvarna bol, patnja i smrt u životu i nisu uvek prikazani. Zašto? Zato što savremeni čovek ne želi da se suoči sa tim. Da gleda o Holokaustu, stradanju domorodačkih plemena, kolonističkim silama... Više voli fikciju. Istina i lepota su jedine vrednosti. Ako treba da biramo između njih, izabraćemo lepotu.

Da li američki film ima kapacitet da odgovori i ukaže na izazove savremenog doba?

- Nekada je mogao. Drugačije je bilo. Komunizam je možda mogao da uspe, ali mi smo u Americi bolje uradili. Prešli smo na državu blagostanja pod Ruzveltom. Drugim Ruzveltom, jer je prvi Ruzvelt morao da se nosi sa velikim biznismenima i stvarima kojima je želeo da pomogne narodu. Morgan je kupio svu energiju, sav ugalj u Americi, dogovorio se sa Džonom Rokfelerom za mnogo novca i tako kontrolisao zemlju i vladu. Drugi Ruzvelt je bio u invalidskim kolicima, star i bolestan, kao Bajden sada. Ali bilo je ideja i slobode na neki način i ljudi su to voleli da gledaju. A sada imamo pretnje i mržnju na TV ekranima od strane jedne stranke. Sećam se republikanskih konzervativaca kada sam bio dečak. Prošli su kroz dva svetska rata, kroz depresije, većina ljudi nije imala mnogo. Ali je bilo dijaloga. Sada toga nema. Bojim se da film ne može da bude mimo toga.

Foto: J. Lemajić

Da li to znači da podržavate deo holivudskih kolega koji je apelovao da se Bajden povuče iz predsedničke trke?

- Opet napominjem, u Holivudu se sve vrti oko novca. Odavno je počelo smanjenje beneficija za glumce i umetnike. Postoji mali broj ljudi u Holivudu koji zarađuje mnogo, to su filmske zvezde, ostali ni približno koliko se misli. A njih je mnogo više, oni su deo produkcije, većina njih je iza kamere, neophodni su za film a jako malo cenjeni i plaćeni. A glumci poput mene, moraju da rade po sindikalnom ugovoru, dobijam poreske olakšice, a to osiguranje pokriva zdravstvene preglede. Vlada može da obezbedi ili ne. Ali, do bilo koje promene zakona moraju da dođu zajedno. Kongres, Senat, demokrate, republikanci, moraju pregovarati i uspostaviti kontakt. Dok je bio sa Obamom, Bajden je pomagao ljudima, ali njegovi ljudi su u vladi na kraju Obaminog mandata zaustavili nove i otkazali mnoge postojeće pozitivne stvari za ljude. Kada je Tramp postao predsednik pokušao je da ih vrati i troškovi poreza i stavki za život su bili manji. Sada imamo samo jedno veliko ne. Šta god da se predloži, odgovor je ne. I to retorikom kao što su nekada nacisti govorili i odmahivali rukom. To me jako plaši.

Mislite li da se takvom retorikom širom sveta nacizam perfidno vraća na scenu?

- Moj unuk ima 30 godina i on je mešovite rase. Njegovi preci su sto godina bili u ropstvu. Postoje stotine nacija. Čak i unutar jedne zemlje. Oduvek sam znao da je istorija važna i bilo mi je drago da je učim. Ona te dovodi do zahvalnosti i uči da postoje različite mogućnosti. Ali i podseća šta se sve dešava kada nema kompromisa. To je dovelo da mnoge nacije nestanu. Taj problem nije nužno očigledan. Primera radi, kada upadnemo u finansijsku krizu koja pogodi celu zemlju, najviše trpe male crne zajednice koje nisu dovoljno razvijene.

Iza vas je pregršt uloga, da li možete da izdvojite neku koja vam je posebno draga ili važna?

- To je sledeća!

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

TELEKOMUNIKACIJE U SLUŽBI ČOVEČANSTVA: Put ka održivoj budućnosti