TRIDESET GODINA OD ODLASKA VELIKOG SRPSKOG REDITELJA ALEKSANDRA SAŠE PETROVIĆA: Izgnanik u lavirintima seoba

JEDAN od najtemperamentnijih naših stvaralaca, jednako određen tom svojom naravi i karakterom, koliko i uzusima doba u kome je živeo i sistemom koji ga je vazda zauzdavao i postavljao mu prepreke, Aleksandar Saša Petrović (1929-1994) je sve do svog preranog odlaska, pre tačno tri decenije, pokušavao da se izbori za svoje delo.

privatna arhiva

"Veliki borac naše moderne kulture, gonjen i progonjen od mediokriteta i zlobnika, od boljševičkog jednoumlja i od esnafske zlovolje, isto je što i Aleksandar Petrović žestok, nemilosrdan, opsednut, neposredan", zapisao je o svom prijatelju i saradniku Draško Ređep, povodom knjige rediteljevih dnevničkih zapisa "Sve moje ljubavi - slepi periskopi" - Sašine "knjige odanosti" Draganu, prerano preminulom sinu, i Branki, životnoj saputnici i saborcu.

Nije tom prilikom, za dnevnike u izdanju novosadskog "Prometeja", niti menjano, ni brisano ništa u ovim iskazima autora "Skupljača perja" i "Seoba", a kako je zapisao Ređep: "Ne bi se to ni smelo: uvek, znam to dobro, Saša pazi na svaki kadar, na svaku zapetu. Aluzije su u Sašinom govoru posve razgovetne, očajničke, ali svakad pogađaju u metu."

Iako je Pariz mesto njegovog rođenja i smrti, Petrović je bio i Beograđanin i profesor režije na Akademiji (da bi potom bio prinuđen da napusti zemlju), za svoj zavičaj ovdašnji je srcem odabrao Vojvodinu, po suštini i širini bio je Evropljanin a po geografijama u kojima je stvarao - apatrid, svačiji i ničiji. Evropa ga je volela, od dokumentarca "Let nad močvarom" koji je prvi put predstavio jugoslovenski film u Kanu i igranog "Dvoje", prikazanog u Kanu, koji obeležava početak modernog jugoslovenskog filma. Njegov je film "Tri" nominovan za Oskar 1966, a naredne godine i "Skupljači perja", ovenčani u Kanu Velikom specijalnom nagradom i Fipresci. Duboko je verovao u vezu između filma i literature, a literaturu je voleo onu najdublju, najveću. Recimo rusku, te je snimio nagrađivani film "Majstor i Margarita" - u Beogradu proglašen antikomunističkim i "Biće skoro propast sveta" po Dostojevskom. Tokom izbivanja iz zemlje sarađuje sa nemačkim nobelovcem Hajnrihom Belom, što ga opet dovodi u Kan sa "Grupnim portretom sa damom"... A potom po romanu Crnjanskog snima grandiozno zamišljene svoje "Seobe", prikazane sedam godina od početka snimanja, a 37 otkako je počeo da mašta o njima - poslednjeg Sašinog proleća na ovom svetu.

Knjiga "Portret umjetnika kao političkog disidenta: život i djelo Aleksandra Petrovića" (FCS), ujedno i doktorat londonskog profesora Vlastimira Sudara, pokušaj je da se iz perspektive sadašnjosti osvetli doba u kome je Saša stvarao, i mesto u njemu ovog renesansnog umetnika, po svemu osobenog autora, u čijim filmovima lako prepoznajemo mnoge probleme koji neprestano muče ove prostore. Sudar primećuje zanemarenost Petrovićevih ranih dokumentarnih filmova poput onih o Petru Dobroviću ili Savi Šumanoviću, koji bi i danas bili interesantni gledaocima na "Jutjubu", i smatra da je Petrović u nas možda olako reduciran na tvorca "Skupljača perja".

Jer taj ga je film, kao nijedan drugi, učinio velikim, i važnim, i u evropskim okvirima. "Skupljači perja" imaju izuzetno mesto u svim enciklopedijama i istorijama filma sveta, i kao prvi igrani film snimljen na romskom jeziku - zahvaljujući Petroviću, koji je na sarajevskom univerzitetu pronašao Katedru za romski jezik i profesora Radeta Uhlika.

- Više decenija je Petrovićev film "Skupljači perja" (1967) rangiran kao najbolji jugoslovenski film - ističe Saša Radojević, filmski autor i kritičar, koji naglašava i veliki doprinos reditelja srpskom filmu u šezdesetim godinama - u "Dvoje" je kultivisao uspon i pad ljubavne priče mladih urbanih ljudi koji su temelj tadašnjeg socijalisitčkog građanstva, u filmu "Dani" uveo dramaturške inovacije, a eksperimentisanje sa naracijom nastavio u filmu "Tri" prema pripovetkama Antonija Isakovića.

- Sa nestankom te zemlje, "Skupljači" su izgubili vodeću poziciju, ali je taj film i dalje ostao vrhunsko svedočenje o fascinatnom spoju likovnosti baroknog raspadanja, hipnotičke muzike i neutažive potrebe za slobodom - navodi Radojević. - Sličan postupak, uz smanjeni dokumentarni prizvuk, a povećan brehtovski efekat, Petrović je sproveo u filmu "Biće skoro propast sveta" (1969). Od filma "Maestro i Margarita" (1972) počinju veliki problemi Petrovića sa našom sredinom. Ne zna se da li su oni više uzrokovani pomenutim filmom ili aferom "Plastični Isus", tek Petrović je postao figura izgnanika, koji se sporo vraća kući, a u lavirintima tih seoba nestala je i velelepna serija inspirisana literaturom Crnjanskog. Zato je neophodno koristiti svaku priliku za razmišljanje o doprinosu Petrovića srpskom i evropskom filmu, pa makar ono bilo prouzrokovano prigodničarskim povodom.

Omaž u Kinoteci

RETROPEKTIVA povodom 95 godina od rođenja i 30 godina od smrti Aleksandra Saše Petrovića u Jugoslovenskoj kinoteci, među ukupno šest filmova premijerno predstavlja i restaurisanu verziju drame i romanse "Biće skoro propast sveta" (1968), koja je bila u konkurenciji za Zlatnu palmu, a restaurirao ju je Avala Film Way. Na programu su i "Skupljači perja", te ratna drama "Tri" (1965), prema priči Antonija Isakovića, s kojim je Petrović zajedno potpisao i scenario. Retrospektivu 23. i 24. avgusta zaokružuju drama i romansa "Dani" (1963) i Petrovićev debitantski film "Dvoje" (1961).

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije