KNJIŽEVNA KRITIKA - Vera u poeziju

Književna kritika Slađane Ilić

Foto: Privatna arhiva

1. Tomislav Marinković, "Šta o nama misle anđeli", Arhipelag, Beograd

2. Duško Babić "Pasja zima",

3. Miroslav Aleksić "Bdenje pingvina",
Koraci, Kragujevac

4. Nenad Šaponja, "Srećna voda", Prometej, Novi Sad

5. Dragan Marković "Vrste ljudi"

6. Slobodan Jović "Brza pošta",
SKZ, Beograd: Narodna biblioteka "Stevan Raičković" Kučevo

7. Mato Uljarević, "Prsti", "Sumatra izdavaštvo", Šabac

Zbirka poezije Duška Babića "Pasja zima" (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Novo Sarajevo) izraz je egzistencijalne teskobe, zebnje čoveka bačenog u disharmoničnu i antihumanu savremenost. Njegov pogled je, iz aktuelnog svetskog nevremena, usmeren na utemeljujuću prošlost.

Lirski subjekt u zbirci Miroslava Aleksića "Bdenje pingvina" ("Koraci", Kragujevac) utočište nalazi samo u povlašćenosti detinjstva u kojem "još ne postoji misao o svetu" koja će jednom neminovno proisteći iz onoga što se vidi i čuje. To je, dakle, moguće u iskonskoj, detinjoj, povezanosti s prirodom, u razumevanju nevinosti biljnog i životinjskog sveta čija empatija je veća od ljudske, i u večitom traganju za lepotom.

Da se ta potreba uvećava s protokom vremena, nasuprot prikupljenom, uzaludnom iskustvu, sa kristalisanjem posve jasnih misli koje se mogu transformisati iz strašnog u lepo - od konstantne misli o različitim pojavima smrti, čiji posao nikada ne ostaje nedovršen, pa sve do cvetanja ruže, ljubavi i značaja sanjarenja, koje je poput "seruma protiv nasilja pesimizma", svedoči zbirka poezije Tomislava Marinkovića "Šta o nama misle anđeli" ("Arhipelag", Beorad).

I dok je ta zbirka pesnička studija o smrti, zbirka Nenada Šaponje "Srećna voda" ("Prometej", Novi Sad 2024) pesnička je studija o ljubavi. U njoj uočavamo značaj razlike na kojoj opstojavaju svetovi i relacije između ženskog i muškog. Lirski subjekt upravo u tom prostoru - radosti i pripadanja - ostvaruje svoje bivanje i smisao. Tu je mesto susreta vode i vatre. U harmoničnosti takvog susreta lirski subjekt uspostavlja kontinuitet, povezuje se s precima, živi i njihove živote.

I dalje svojevoljno distanciran od modernosti i urbanosti, sasvim saživljen s prirodom, posvećujući se stvaralački i hrišćanski malim stvarima, prizorima, bićima, ljudima margine i majci kao centralnom biću svog univerzuma, i univerzuma uopšte, lirski subjekt Slobodana Jovića i u zbirci "Brza pošta" (SKZ, Beograd: Narodna biblioteka "Stevan Raičković" Kučevo) nastoji da smisao i utehu uvek pronađe u jeziku. U njemu se uspostavlja, i održava, Božji poredak, u njemu se potvrđuje koordinata svake jedinke.

Foto Promo

Foto Promo

Foto Promo

Samo on je u stanju da nam kroz pesmu saopštava stalnost stvaralačkog principa, ali i rušilačkog, o čemu u raskošnosti zvučenja, značenja i raznolikih jezičkih eksperimenata svedoči knjiga Dragana Markovića "Vrste ljudi" (Narodna biblioteka "Stefan Prvovenčani", Kraljevo).

I Mato Uljarević u svojoj zbirci "Prsti" ("Sumatra izdavaštvo", Šabac) pokazuje spregu reči i značenja, slike ("Brodovi su makaze za vodu / Žena je rupa za gledanje /Krošnja je nebeska čarapa...") važnost iskonskih veza zahvaljujući kojima opstaje humanizovani svet, uprkos manifestnoj stvarnosti koja nema ništa ni sa iskonom, ni sa Bogom, o čemu najbolje svedoče njegovi "Algoritmi", kao i "Sporo vrijeme učitavanja" u kojima je očigledan ironijski otklon onoga koji razmišlja o tome kao i o sudbini slobode "koja je / Samo riječ kojom je / Civilizacija zamijenila / Riječ prostitutka ("O hermetičnosti").

Preporučujemo

Dodatak Kultura

0 1

KNjIŽEVNA KRITIKA - Umetnici na margini

17. 12. 2024. u 07:45

Dodatak Kultura

0 0

KNjIŽEVNA KRITIKA: Strah od smrti

10. 12. 2024. u 09:00

Dodatak Kultura

0 1

KNjIŽEVNA KRITIKA - Pomilovana davnina još traje

05. 12. 2024. u 08:10

Dodatak Kultura

0 0

KNjIŽEVNA KRITIKA: Žensko i muško

27. 11. 2024. u 06:15

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije