POZORIŠNA KRITIKA: Heda Gabler kao studija slučaja

Драгана Бошковић

28. 05. 2025. u 12:15

ODSUSTVO portreta generala Gablera, Hedinog oca i nenametljiva upotreba dva njegova (paradna) pištolja u scenografiji za Ibzenovu "Hedu Gabler" (scenograf Gorčin Stojanović) oduzima histeričnoj junakinji i minimum predistorije njene neuroze.

ПОЗОРИШНА КРИТИКА: Хеда Габлер као студија случаја

foto privatna arhiva

U predstavi Ive Milošević, Heda je žrtva neke vrste depresije, koja je "spušta" do parališućeg stupora (koji ona pravda dokonošću, dosadom), ili je "diže" do neukrotive histerije, kada, na primer, uperi pištolj (u tekstu i puca) u bivšeg ljubavnika, sudiju Braka. Hedina histeričnost se očituje i u sceni njenog "šamaranja" sopstvenog stomaka, zbog neželjene trudnoće u odvratnom joj braku sa naivnim naučnikom Tesmanom, a naročito u snolikoj sceni muziciranja na violončelu, čija dramatika i furioznost će najaviti kako njenu, tako i tragediju nesrećnog gubitnika Ejlerta, u širokom izboru njenih seksualnih žrtava najbližeg joj po dijagnozi, koja može da se tumači i kao otimanje ličnog intimnog prostora u društvenoj konvenciji. Predator po karakteru, Heda nailazi na dostojnog zlotvora, u liku sudije Braka, nezajažljivog, beskrupuloznog hedoniste, čija je duševna hrana da se meša u tuđe živote, ne samo profesionalno, već i lično, iz želje da se sladi njihovom nesrećom i da od nje profitira... 

Foto N. Babić

Ako bismo tražili ovovremeno u najnovijem tumačenju "Hede Gabler", onda bi to bilo pomeranje težišta sa Ibzenove pobunjene junakinje s kraja devetnaestog veka na fenomen gorućeg problematizovanja istine, koja je danas prečesto Janus sa mnogo lica. Sudija Brak (tačan, istinit, smrtonosan u svojoj životnoj radosti Nebojša Milovanović) će dokusuriti nestabilnu Hedu istinom da se "neprilagođeni" intelektualac Ejlert (neočekivano krhak Marko Janketić) nije njenim pištoljem ubio herojski, kako ona sanja, već slučajno, u budoaru izvesne dame. Hedina nepočinstva (kao što je ono sa neuljudnom ironijom prema muževljevoj staroj, požrtvovanoj tetki i spletkarenje sa Teom, prijateljicom koja od nje očekuje pomoć) doći će na naplatu, po prirodnoj sili istine, koja nekako uvek nađe svoj put.

Jovana Belović je Hedu Gabler (Tesman) odigrala spretno, energično, uverljivo, na jednoj noti - nezajažljivoj potrebi da ispuni zjapeću unutrašnju prazninu, uzaludnim pokušajima da "daje tuđe živote za svoje ideale", ne štedeći ni svoj. Joakim Tasić, njen naivni muž, zaluđeni naučnik i neiskusni ljubavni igrač je po istom principu bio samo to - nevina žrtva, što je mladi glumac uspešno odbranio do kraja. Milica Mihajlović je bila Tesmanova tetka Julijana, jedina u kostimu iz devetnaestog veka (kostim Lana Cvijanović), u scenografiji ovovremenog bogataškog dizajna, ponižena Hedinim prezirom, stojik. Tea Lenke Petrović se odlično transformisala žrtvu udate za starog, nevoljenog izvršitelja u braniteljku iskrene ljubavi za originalnost i odanost Ejlertu.

Služavka Berta (Katarina Veljović) je odlično odbranila odlike Ibzenove realističke građanske drame, povremeno zagubljene u studiji slučaja o posledicama karakternih i kliničkih mana, koje bi nekada bile društveni bunt, a danas su samo tužna slika beznađa, u odsustvu utemeljenih vrednosti, prirodom i dobrom društvenom podrškom date.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

HAOS! Karlo Anćeloti uopšte nije selektor Brazila?! Za sve kriv lažni fudbalski menadžer!