POZORIŠNA KRITIKA - STERIJINO POZORJE: Strani pisci, domaći izdajnici i ljubav u središtu

Драгана Бошковић

02. 06. 2025. u 06:45

"BEOGRADSKI trio", dramska adaptacija epistolarnog romana reditelja Gorana Markovića (produkcija Teatar "Anton Podbevšek", Novo Mesto i "Cankarjev dom", Ljubljana) inscenira nekoliko narativnih tokova, vrlo uzbudljivo prikazanih u romanu po kome nastaje.

ПОЗОРИШНА КРИТИКА -  СТЕРИЈИНО ПОЗОРЈЕ: Страни писци, домаћи издајници и љубав у средишту

foto privatna arhiva

U predstavi reditelja Matjaža Bergera, koja baštini žanr (kvazi)dokumentarnog teatra, većina činjenica se prezentira glasom van scene, prateći epistolarnu formu romana.

U naslovu ovog teksta, strani pisac je britanski autor, Lorens Darel ("Aleksandrijski kvartet"), koji je nekoliko godina u Beogradu služio britansku Krunu. Bile su to mračne godine Informbiroa, kada se Tito odrekao Staljina, pa je mnoštvo rusofila, ali i potpuno nedužnih ljudi završilo u kaznionici Golog otoka i Svetog Grgura (žene) u Jadranskom moru. To bi bili domaći izdajnici (ni krivi, ni dužni), a ljubav se dešava između pomenutog Darela (sklonog aferama) i učiteljice mu srpskog jezika, Vere Tankosić, inače supruge pukovnika jugoslovenske vojske, Ratka Tankosića... U srcu radnje i romana, a i predstave je tragedija bračnog para Tankosić, odanost i iskrena osećanja supruge Vere za ovog sužnja političke tiranije, kojoj se veza sa Darelom nekako slučajno dešava, u samoći i beznađu, posle muževljevog nestanka.

U nešto više od dva sata trajanja slovenačke predstave (titlovane na srpski), akteri su sve vreme na sceni, istupaju u radnju onda kada se storija odvije do njihove sudbine, a podržani su kako glasom koji objašnjava događaje, tako i fotografijama na ekranima, koje prikazuju likove i scene u priči. Zbog ovog postupka, stiče se utisak stalne ilustracije izgovorenog i odigranog teksta, gde pozorište i stvarna istorija potkazuju jedno drugo, na štetu dramske radnje... Autor dramatizacije Markovićevog romana, reditelj predstave Matjaž Berger menjanjem ritma pripovedanja i poigravajući se stvarnim ličnostima i događajima, čineći ih u kontekstu priče apokrifnim, nije do kraja izbegao romanesknu formu. Ostao je utisak nekog scenskog storitelinga, a "olakšavajuća okolnost" je što je gledaocu jasno da je to i bila namera autora pozorišne predstave po romanu kao predlošku za igru. Možda je bilo svrsishodnije da se više igralo brehtovski, sa namernim otklonom ka publici, umesto ka romanu, koji je i igran, i komentarisan, što je pre dramska dekonstrukcija nego epski teatar, gde bi se ova predstava o obezljuđenju i lažima najudobnije smestila...

Foto Sterijino pozorje

Interesantno uveden (u romanu) lik slavnog romanopisca Lorensa Darela, poslužio je i u predstavi kao autentična suprotnost (mentalitetska, karakterna, politička) mraku informbiroovskog događanja u Jugoslaviji. Kao ataše za kulturu britanske ambasade u Beogradu, pod budnim okom ambasadora, koji ga ne simpatiše i redovno ga prijavljuje vlastima u domovini, Darel čini ovu priču zanimljivom do granice majstorstva špijunskog romana jednog Le Karea. Izvesna monotonija prepričavanja i ulazaka i izlazaka prisutnih aktera radnje se razbija opet tekstom, koji je, posredovan zvučnikom i obezljuđen neprisustvom spikera, još jedan dokaz da je ova predstava dokaz značaja nastupajućih medijskih vremena, kada se sve saznaje kroz tuđe oči i uši, a oseća i trpi neposredno, na svojoj koži. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

MI SMO USPAVANI DIV, DRUGO MESTO NA TABELI NIJE OPCIJA! Prvo obraćanje novog trenera Partizana od kad je stigao u klub