VOLELA JE DA POBEĐUJE I PRKOSI ŽIVOTU: Knjiga Radovana Sremca o manje poznatim detaljima iz biografije Rahele Ferari

Vukica STRUGAR

10. 07. 2025. u 15:35

U ORGANIZACIJI Jevrejske opštine Beograd nedavno je predstavljena knjiga Radovana Sremca "Rahela", posvećena životu i stvaralaštvu naše velike glumice Rahele Ferari.

ВОЛЕЛА ЈЕ ДА ПОБЕЂУЈЕ И ПРКОСИ ЖИВОТУ: Књига Радована Сремца о мање познатим детаљима из биографије Рахеле Ферари

foto Monografija "Rahela"

Monografija donosi dragocenu memoarsku građu iz njene privatne arhive: među odabranim materijalom prvi put su javnosti predstavljene neke fotografije, lična prepiska i hemeroteka (zbirka sačuvanih novinskih članaka), pa je tako pružan intiman uvid u život umetnice izrazitog dara i šarma.

foto Vikipedija/Pozorišni muzej Vojvodine

- Ovaj rad predstavlja prilog kulturi sećanja na našu proslavljenu glumicu i njenu porodicu. Rahela je rođena u jevrejskoj porodici kao Rosa Rahel Frojnd. Sticajem životnih okolnosti postaće Marija Stojković, ali će uvek, i zauvek, nositi umetničko ime Rahela Ferari - u priču i monografiju o životu naše glumice (u izdanju Zavičajnog kluba Opštine Šid) uvodi nas njen tvorac Radovan Sremac, odlučan da zbog niza netačnih podataka u medijima i raznim tekstovima (od imena, mesta rođenja, detinjstva, pa do borbe da preživi Holokaust)sabere činjenice iz pouzdanih izvora i svedočenja njene porodice.

foto Monografija "Rahela"

Sa suprugom Aleksandrom Stojkovićem

Porodica Frojnd, piše Sremac, potiče iz Bačke Palanke i u matičnim knjigama pojavljuje se još od polovine 19. veka. Bela Frojnd, otac naše glumice, bio je krojač. Preselio se u Staru Pazovu i oženio sa Emi Lajner, da bi se potom porodica nastanila u Zemunu. Po formiranju Kraljevine SHS našli su se u Novom Sadu, a u braku su dobili sedmoro dece: Johanu, Juli, Jakoba, Etel, Rosu, Emila Milana i Emanuela. Mesto rođenja Rose Rahel (zbog čestih preseljenja) ostalo je nepoznanica, ali je za sebe govorila da je rođena Zemunka.

Neodoljivi šarm

TOKOM bogate karijere ostvarila je oko dve stotine markantnih uloga u predstavama - "Naš popa kod bogatih", "Putem iskušenja", "Ženidba", "Narodni poslanik", "Ožalošćena porodica", "Jegor Buličov", "Dr", "Stanje Hristovo", "Bogojavljenska noć", "Pokondirena tikva", "Arsenik i stare čipke", "Mati", "Svadba", "Oklopni voz", "Šuma".

Jedan od prvih glumačkih zadataka na filmu i televiziji bio je u "Daleko je sunce" (1953), potom u "Mati", "Skupljačima perja", potom je usledio niz izuzetnih, komičnih uloga koje je odigrala sa neodoljivim šarmom - "Grlom u jagode", "Tesna koža", "Davitelj protiv davitelja", "Metla bez drške", "Tango argentino", "Bolje od bekstva".

A rođena je 27. avgusta 1911. godine. U Novom Sadu završila je srednju građansku školu i sa tamošnjim teatrom povezala se preko rođaka Lajoša Lajnera koji je u njemu radio kao rekviziter. Glumačku karijeru počela je sa 19 godina u Srpskom narodnom pozorištu, da bi deceniju kasnije otišla u Budimpeštu na usavršavanje. Iste (1940) prelazi u beogradsko Umetničko pozorište. I odmah joj je poverena (glavna) uloga Sultane u Sterijinoj "Zloj ženi" na otvaranju letnje pozornice kod Sahat kule na Kalemegdanu. U to vreme, delujući često i iz drugog plana, u manjim ulogama, Ferarijeva je svojim kreacijama "nezgodnih" gospođa izbijala u prvi red, kako je zapazio teatrolog Zoran. T. Jovanović.

Sa okupacijom za Rahelu, kao i ostale Jevreje, počinje doba pošasti. Tokom rata krila se od Gestapoa i do septembra 1942.promenila je čak devet adresa. Onda je uz pomoć prijateljice uspela da podmiti zemunskog katoličkog župnika koji joj je u novembru iste godine dao lažnu krštenicu za majku (na ime Emilija Marija Lajner), tako da je s njom mogla da nabavi i sopstvenu kao - Rozalija Frojnd. Ubrzo potom, u beogradskoj crkvi Pokrov Presvete Bogorodice prelazi u pravoslavlje i uzima ime Marija: nedelju dana kasnije, pod istim svodom, udaje se za Srbina, glumca Aleksandra Stojkovića. Zvanično je postala Marija Stojković, a bračni par se često seli i sina prvenca dobijaju u Dublju. Sa crvenoarmejcima i tek rođenim detetom u vojnom kamionu dolazi u Novi Sad.

foto Monografija "Rahela"

- U Novom Sadu sam bila predsednica AFŽ. Štrikale smo čarape za borce na frontu tog dana kada smo sa radija saznale da je Nemačka kapitulirala, a grad koji je bio u košmaru sreće, ostao je u meni kao prva slika slobode - kasnije se prisećala Rahela Ferari.

Većina njene porodice stradala je u Aušvicu. Najstarija Ema Frojnd imala je 68, najmlađi Đurica samo dve godine...

Posle oslobođenja ponovo je postala član SNP, da bi od samog osnivanja Jugoslovenskog dramskog (1947) ušla u ansambl ove kuće.Usledio je niz maestralnih uloga, a o njenoj legendarnoj Aksinji u "Jegoru Buličovu" Mihiz je ostavio vanserijsku kritiku:

"Osobine Aksinje Buličev onakve kakve ih je kreirala Rahela Ferari, njena tvrda netransponovana ironija ograničene žene, njeno hronično zimogroživo gunđanje, njena nevešta trapavost i sitan koristoljubiv kukavičluk, bacaju svoju senku i dodaju po neku novu crtu liku svakog partnera na koga se usmeri..."

foto Monografija "Rahela"

 

Filmsku slavu sticala je često osobenim ulogama pomalo senilnih, ali mudrih i lukavih bakica, zbog kojih su je volele i publika i kritika. U penziju je otišla 1973, ali je ostala doživotni počasni član JDP. Preminula je u Beogradu 12.febrauara 1994. godine. U jednom od poslednjih intervjua izjavila je:

- Srećna sam. Osećam kao dar što nisam postala neki zagriženi babac.

Foto Privatna arhiva, Monografija Rahela

Sudbina

- ŽIVOT nije, sam po sebi, ni lep ni ružan. Sve zavisi od toga kako ga prihvatate... Nekako se i ja tako odnosim prema životu, čak volim ono oporo, teško, nelepo. Volim da ga pobeđujem. I mirne savesti mogu vam reći da, i kad bih mogla, ne bih menjala sudbinu - izjavila je u jednom novinskom razgovoru.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

NACIONALNI DAN NIKOLE TESLE: Svetlost jednog uma, inspiracija za vekove