BOJE ZAVIČAJA ČOVEK TRAJNO NOSI U SEBI: Izložba "Pećka škola - mesto razvoja, veština i znanja" u Zavodu za proučavanje kulturnog razvitka
ZAMIŠLjENA kao svedočanstvo o umetničkim i pedagoškim dometima, istorijskom kontinuitetu i snažnom uticaju na očuvanje kulturnog identiteta Kosova i Metohije, izložba "Pećka škola - mesto razvoja, veština i znanja" biće otvorena danas u 13 časova u Zavodu za proučavanje kulturnog razvitka.
Akvarel Vladimira Radovića, Foto Privatna arhiva, Zvonko Pavlićević
Reč je izboru radova, arhivske građe, ličnih svedočanstava profesora i učenika. Škola će biti predstavljena ne samo kao obrazovna ustanova, već kao prostor duhovnog sazrevanja, discipline i razvoja talenta. Kako ističe u tekstu koji prati postavku prof. mr Zvonko Pavličić, nekadašnji đak škole, izložba je mali doprinos sećanju na blagodarnost Umetničke škole koja je u Peći radila od 1949. do 1999. a njome se obeležava i 125 godina od rođenja i 40 godina od smrti doajena kosovsko-metohijskog slikarstva, i jednog od njenih utemeljivača Vladimira Vlade Radovića.
Pored Radovićevih, ovom prilikom biće predstavljeni i radovi značajnih autora, profesora ove škole koji su obeležili srpsku i jugoslovensku umetnost druge polovine 20. veka. Poput prvog direktora škole Milana Besarabića, jednog od naših nadugovečnijih likovnih stvaralaca, vajara, pedagoga, muzičara i pisaca (umro 2011. u Beogradu u svojoj 103. godini), zatim slikara Svetozara Svete Kamenovića, pa univerzitetskog profesora, slikara i grafičara Božidara Bože Prodanovića (na beogradskom FLU predavao do penzionisanja 1986, a izlagao od Peći, Prištine, Beograda i Čačaka, do Rima, Londona, Osla i Aleksandrije), do vajara, rođenog Pećanca, koji je tu stvarao do smrti 1995, Radoslava Muse Miketića...
Foto Privatna arhiva, Zvonko Pavlićević
- Ideja i inicijativa za otvaranje umetničke škole u Peći datira još iz perioda neposredno nakon završetka Drugog svetskog rata, tačnije 1948. godine, kada je u Peći formirana zanatska škola, u kojoj su se sticale i razvijale umetničke veštine, sa ciljem da obrazuje kadar u oblasti likovnih i primenjenih umetnosti - podseća Pavličić. - Već naredne 1949. godine škola je transformisana u Školu za primenjenu umetnost, kasnije Školu likovnih tehničara, a u narodu opšte prihvaćen naziv za nju je bio - Umetnička škola, tada nastavničkog smera sa petogodišnjim trajanjem.
Pored Beograda, Skoplja, Ljubljane, Sarajeva, Cetinja (Herceg Novog), Zagreba, Niša, Novog Sada, tako si i Peć i Kosovo i Metohija, bili uključeni u sistem likovnih obrazovnih institucija. Škola je od samog osnivanja imala značajnu ulogu u kulturnom životu grada, važila za jednu od najprestižnijih u Srbiji, ali i regionu.
Nastava je bila organizovana po uzoru na plan i program beogradske predratne državne Umetničke škole, a pored opštih predmeta, učilo se crtanje, slikanje, vajanje, modelovanje, kaligrafija i ornamentika, teorija forme, materijali i tehnike, scenografija, grafički dizajn i plakat, te istorija umetnosti, istorija stilova... Škola je bila smeštena u reprezentativnoj zgradi, izgrađenoj u stilu klasicizma 1926. Ne čudi onda što su u takvom okruženju iznedreni jedan Sava Rakočević, slikar i pesnik, rođen u Peći 1933, koji je decenijama svetsku reputaciju sticao u SAD, prevashodno Čikagu, i ugledni grafičar, slikar, scenograf i konzervator Trajko Stojanović Kosovac, koji je specijalizacije završavao u Parizu, Strazburu, Briselu i Antverpenu. Ili, legendarni multimedijalni stvaralac Ilija Šoškić, radikalni (neo)avangardista, prijatelj Pazolinija, gerilac i umetnik metafizičar, čiji pucanj u rimskoj galeriji "Atiko" još ima odjeka...
Foto Privatna arhiva, Zvonko Pavlićević
Izložba će predstaviti i dostignuća drugih uvaženih đaka i pedagoga - Veroljuba Veljka Radovića, Blagice Radović Ratković, Dragomira Jašović Jaše, Srećka Hadži Vujanaca, Đorđa Obradovića, Pavla Popovića, Dobrila Doce Nikolića, Slavka Šćepanovića, Bogoljuba Bogija Kostića, Andrije Šaranovića, Slobodanke Pribaković Kostić, Ljubomira Ljubiše Tanaskovića, Borislava Armuša, Branislava Ilića, Halka Halilovića, Dragoljuba Draga Đokića, Tomislava Trifića, Džeka Hodžića, Momira Armuša, Momčila Pešića, Milivoja Miška Babovića, Bratislava Bate Anđelkovića, Zvonka Pavličić i Aleksandara Popovića Ruskog, koji je nedavno izlagao u Beogradu.
Savremeni stil i duh Metohije
SLIKAR i likovni pedagog Vladimir Radović (1901-1986), pionir i utemeljivač slikarstva na KiM, se posle završene Državne umetničke škole u Beogradu, iako mu je ponuđena stipendija za dalje usavršavanje u Parizu, vratio u rodnu Peć.
- U njegovom delu prepliću se savremeni stilovi s kojima se upoznao u Beogradu tokom studija i u evropskim gradovima koje je potom posećivao, te duh Metohije, oličen u motivima kaldrmisanih ulica, srpskih manastira, albanskih kula, bula i Romkinja - ističe prof. dr Jelena Pavličić Šarić. - Njegov intimistički temperament, iskazan najčešće akvarelom kao Radovićevom omiljenom tehnikom, rezultirao je radovima koji su svojevrsni dokument ambijenta i vremena, što zapaža i Pavle Vasić kada piše o umetnikovom stvaralaštvu. Ipak, on se ne može smatrati pukim dokumentaristom, jer emotivni i istančani pristup prostoru koji ga okružuje svedoči kako o pronicljivosti i veštini autora da uhvati momenat i sačuva ga u slici, tako i o njegovoj razigranoj paleti, te umetničkoj snazi da slika podseća, ali ne prerasta sasvim u lirski zapis.
- Bilo je teško upisati Umetničku školu - prisetio se Popović, nedavno u razgovoru za naš list. - Bilo nas je oko 500 na prijemnom ispitu, koji je trajao pet dana, a primali su samo 40 učenika. Bili su to izuzetno strogi kriterijumi za zainteresovane, koji su bili iz svih krajeva Jugoslavije. Bila je to jaka škola zbog kadra koji je tu radio, a i izbacila je izuzetne crtače. Među nama je vladao neki takmičarski duh. Bez dobre škole nema umetnika. Više znači deset sati rada svakodnevnog, nego ne znam kakav talenat.
Prema rečima istoričarke umetnosti prof. dr Jelene Pavličić Šarić, koja će govoriti na današnjem otvaranju, blizina manastira Pećke patrijaršije, ali i specifičan izgled okoline - Rugovske klisure, reke Bistrice i gradskih mahala usmerili su oko i oblikovali estetske nazore brojnih generacija. Ona podseća i na zapažanje Mirka Radulovića, istaknutog scenografa i slikara, jednog od nekadašnjih đaka: "Boje zavičaja čovek nosi trajno u sebi, njih ne može da se oslobodi, po mom mišljenju, čak i kad bi želeo. Ja sam toga postao svestan u školi za primenjene umetnosti u Peći. Ona mi je pomogla da shvatim to osećanje koje sam nosio u sebi."
Govor kolektivne memorije
PORED direktora Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka Vladana Cerovića, publici će se na otvaranju obratiti Jovana Savić Jevtić, direktorka Pokrajinskog kulturnog centra Priština - Leposavić, dok će o kulturnoj baštini Metohije i Peći besediti dr Aleksandar Laković. Deo programa su i pesme pesnika i profesora Radenka Bjelanovića, nekadašnjeg profesora škole, posvećene slikaru i profesoru Svetozar Kamenović.
- Na izložbi koju je priredio Pokrajinski kulturni centar prikazan je jedan od mogućih izbora radova autora - nastavnika i đaka - koji pećku školu baštine kao lično iskustvo - smatra istoričar umetnosti Jelena Pavličić Šarić. - Upravo u tom likovnom sazvučju prepoznaje se govor u prilog jedne kolektivne memorije. Ovoga puta ona je prizvana slikom, iako srednja umetnička škola u Peći nesumnjivo zaslužuje temeljniju istorizaciju.
Govor kolektivne memorije
PORED direktora Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka Vladana Cerovića, publici će se na otvaranju obratiti Jovana Savić Jevtić, direktorka Pokrajinskog kulturnog centra Priština - Leposavić, dok će o kulturnoj baštini Metohije i Peći besediti dr Aleksandar Laković. Deo programa su i pesme pesnika i profesora Radenka Bjelanovića, nekadašnjeg profesora škole, posvećene slikaru i profesoru Svetozar Kamenović.
- Na izložbi koju je priredio Pokrajinski kulturni centar prikazan je jedan od mogućih izbora radova autora - nastavnika i đaka - koji pećku školu baštine kao lično iskustvo - smatra istoričar umetnosti Jelena Pavličić Šarić. - Upravo u tom likovnom sazvučju prepoznaje se govor u prilog jedne kolektivne memorije. Ovoga puta ona je prizvana slikom, iako srednja umetnička škola u Peći nesumnjivo zaslužuje temeljniju istorizaciju.
Posle 1999. rad škole je prekinut i ona prestaje da postoji u okviru srpskog školskog sistema, a 2017. srušena je i zgrada i zamenjena novom, na istom mestu, u kojoj je sada smeštena škola koja nosi ime "Odise Paskali", prema vajaru iz Albanije.
- Na nama je, zato, da je u jednoj meri bar otrgnemo od zaborava i sačuvamo kao mesto sećanja - mesto umetničkih početaka i uzdignuća - zaključuje prof. Pavličić.
Preporučujemo
PREDSTAVLjANjE KNjIGE "HODOČAŠĆE ILIJE ILIĆA" U IMS: Od Japana do Solunskog fronta
23. 02. 2026. u 17:34
MEDVEDEV BRUTALNO ZAPRETIO UKRAJINI, FRANCUSKOJ I BRITANIJI: Rusija bi morala odgovoriti nuklearnim udarom
ZAMENIK predsednika ruskog Saveta bezbednosti Dmitrij Medvedev zapretio je da bi Rusija mogla upotrebiti taktičko nuklearno oružje protiv Ukrajine, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva ukoliko bi Pariz i London Kijevu pružili nuklearnu tehnologiju.
24. 02. 2026. u 13:45
VAŠINGTONU STIGLO UPOZORENjE: Ne pokušavajte da narušite naše odnose sa Moskvom
BELORUSKI predsednik Aleksandar Lukašenko izjavio je danas da je na početku pregovora između Belorusije i SAD upozorio Vašington da ne pokušava da naruši odnose između Minska i Moskve.
16. 02. 2026. u 15:09
"NEMA KO DA NASEČE DRVA": Rusko selo izgubilo skoro sve muškarce u ratu u Ukrajini
U RIBARSKOM selu Sedanka, na ruskom dalekom istoku, svakodnevni život je bio težak i pre rata u Ukrajini. Većina kuća nema osnovnu infrastrukturu, kao što su voda, unutrašnji toaleti ili centralno grejanje, iako zimske temperature često padnu i na -10 stepeni Celzijusa.
24. 02. 2026. u 09:43
Komentari (0)