Rađanje iz zaleđene zemlje: Radovi ugledne umetnice iz SAD, Natalije Mijatović, u beogradskoj galeriji "Haos"

CRTEŽE na papiru, dasci i platnu, ugledna umetnica Natalija Mijatović, koja živi i stvara u SAD, predstaviće 9. juna na izložbi "Uteha u snegu" u beogradskoj galeriji "Haos". Postavku će u 20 časova otvoriti profesor Fakulteta likovnih umetnosti Milivoj Miško Pavlović.

Рађање из залеђене земље: Радови угледне уметнице из САД, Наталије Мијатовић, у београдској галерији Хаос

Cvetovi vetra, Natalija Mijatović, Foto Galerija Haos

Ova rođena Beograđanka trenutno je u Njuarku šef Katedre za umetnost i dizajna na Delaver univerzitetu, a prethodno se usavršavala na Pensilvanija univerzitetu, predavala u Savani i na Državnom univerzitetu Njujorka (Bingamton). Teme njenog umetničkog rada su univerzalne - tihi tragovi propalog gradskog pejzaža, lišenog ljudskog prisustva.

Ali i pejzaži poput zimskih polja, ogoljenih krošnji drveća ili osušenih čaura semena, gde odsustvo, kako primećuje istoričarka umetnosti i osnivač "Haosa" Borka Božović, "govori više nego prisustvo, zato što je sva njena umetnička praksa ukorenjena u tišini, u intimnom dijalogu sa prolaznošću":

- Ova umetnica vrši svojevrsnu introspekciju. Sve vreme osluškuje duboke emocionalne slojeve zatrpane ispod vidljivog. Kaže da svoj prethodni život pamti kao zimsku tišinu praznog grada, pepeo spaljenog doma i sneg. Stoga se zimi vraća kao metafori zaustavljenog vremena, žalovanja, iščekivanja, sabiranja snage za obnovu i novo rađanje iz zaleđene zemlje.

Foto Galerija Haos

Polje u Drajdenu

Ova umetnica je uverena da lepota još uvek može biti čin otpora i da su nežnost, krhkost, posvećenost - oblik istine, njen način da se iskaže, da pokaže da svedoči i pamti uprkos okolnostima u kojima bitiše ovaj svet i pojedinci u njemu.

Emotivna i slikarska poetika

PRAKSA Natalije Mijatović se dotiče i duhovnog - ne kao datosti, već kao nečega što treba iznova preoblikovati izvan instrumentalizacije, gde vera opstaje kao iskustvo i pogled na svet, tvrdi dr Jovana Stokić, i dodaje:

- U ovom čitanju, pažljivo gledanje postaje prostor trajanja, u kojem se značenje taloži, odlaže i zadržava u suspenziji, dotičući registar utehe u pejzažima koji deluju ogoljeno, ali nikada ne postaju pustoš, već ostaju zamrznuta stanja iščekivanja, okrenuta mogućim počecima; upravo tu umetnička praksa rađa i emotivnu i slikarsku poetiku.

Ugledna likovna kritičarka iz Njujorka dr Jovana Stokić, u tekstu kataloga za beogradsku postavku, između ostalog, iznosi:

- Natalija Mijatović već godinama razvija slikarsku praksu koja se uporno vraća jednoj intimno sabranoj konstelaciji - sećanju, rasejanju, pejzažu i istrajnosti utiska, a da se nikada ne zatvori u stabilan simbolički jezik niti u linearnu putanju razvoja, kao da značenje može nastati jedino kroz trajanje, kroz kruženje koje se ponavlja i odbija da se razreši. Upravo u tom otporu počinje da se nazire uteha, u samom produženom činu posmatranja... Pejzaž koji se ovde razvija ne učvršćuje se kao mesto, već se neprestano pomera, noseći tragove drugih prostora, drugih trajanja, drugih sećanja koja opstaju bez potpunog povratka. Zato pejzaž nije ni fiksna tačka ni prizor u koji se ulazi, već slojevito stanje koje u sebi zadržava više vremena odjednom... 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

SRAM VAS BILO! Fudbaleri Švajcarske DŽaka i Rodrigez provocirali - pokazivali albanskog orla pred Mundijal