SRPSKO SVE I SVUDA: Kada se govori o prvim ustanovama kulture u Srbiji, neretko a neuko, misli se isključivo na Kneževinu dve dinastije
Visoka godišnjica Srpske čitaonice u Novom Sadu, s prilikom da na svečanosti u ime nagrađenih iskažem zahvalnost, po prirodi stvari traži da u središtu budu čitaonice, čitališta i biblioteke, srpske i u Srbiji.
Naši ljudi obično misle da su biblioteke svuda onakve kao što ih pamte iz ličnog iskustva i sude o njima po tome da li su našli šta im je potrebno. Pritom su često i sažaljivi i ravnodušni odjednom. Samo najučeniji znaju da su takve ustanove bazična kultura, da traju dugo i da ih ima različitih, svrstanih po suštini, nameni i značaju.
Prve srpske biblioteke su manastirske, studeničke i hilandarske. O onima iz osamnaestoga veka objavljena je knjiga na hiljadu stranica. U istom dobu, u aradskoj porodičnoj kući, imao je Sava Tekelija desetak hiljada knjiga na više od deset jezika. Nije čudo što je takvo knjigohranilište opevao i Laza Kostić. Ovim primerima hoću samo da nagovestim civilizacijsku dubinu, vekovno taloženje misli i osećanja, jezika i sudbina, ukupnog ljudskog pamćenja.
A čitaonice kao naročiti nacionalni centri, kao ukrštaji više delatnosti, nastajale su u prvom delu devetnaestog veka, po bečkom i peštanskom uzoru, najpre u Matici srpskoj, potom u Irigu, ovde, u Novom Sadu, u Somboru još uvek pod istim imenom, sve po redu, u varošima i drugim naseljima. Iz njih su osnivana pozorišta, muzeji, galerije, arhivi i druge ustanove. Nisu, dakle, negdašnje čitaonice bile samo mesta za čitanje.
S malo drukčijim nazivom i koncepcijom, u istim godinama devetnaestog stoleća, uzdignuto je Beogradsko čitalište, posle njega i slična kulturna žarišta u drugim gradovima. Do detalja su izučeni istorijat, razvitak i uloga srpskih čitališta, koja su uglavnom prerastala u današnje biblioteke, u prestonu kao Gradsku, Narodnu kao nacionalnu, zatim, po zadatom modelu, od mesta do mesta, do našeg vremena, i dalje.
Tri za danas odabrane imenice - biblioteka, čitaonica i čitalište - kao što se s rečima dešava, srodne po značenju da je to služba prosvetiteljstvu u opštem zahvatu, nisu u prošlosti bile isto, ali su im namere bile iste. Lako je uočiti male nesporazume, ako ih ima, i lako ih je otkloniti.
Međutim, ima nedorečenosti dok slušamo koje su najstarije srpske ustanove kulture i koje su prve takve ustanove u Srbiji. Ne vidimo uvek razliku na koju treba ukazivati, ne zbog takmičenja i prestiža no zbog čistog odnosa prema tradiciji i sadašnjosti. Kada se kaže da je ustanova srpska, to nas vodi gde su god živeli i na učen način delovali Srbi, u bilo kojoj državi, bilo kad i bilo gde. I to je jasno. Ali kada se govori o prvim ustanovama kulture u Srbiji, neretko a neuko, misli se isključivo na Kneževinu dve potonje dinastije. U rečenom postupku ne vidi se celina, ne vidi se uvek i dovoljno, po pravdi i istini, a tako sužen pogled sužava i predstavu o Srbiji i Srbima. Pritom se ne vidi ni oprez kao prvi znak sigurnosti.
Prema tome, dok god govorimo i pišemo o onome što je srpsko, nekadašnje, a ovde je izdvojen samo primer iz kulture, trebalo bi da imamo na umu vremensku i prostornu celinu, svekoliku, svaki predeo gde su živeli i brinuli o svom imenu naši preci, o tome ostavili pisane i druge tragove, jer tako obeležavamo ono što su dostigli Srbi, svi i svuda. Jednako tako treba da govorimo i o svojoj današnjoj, raseljeničkoj i nacionalno na svaki način rastresitoj stvarnosti.
Da sažmem i to isto saopštim u drugom obliku. Ako pažljivo tumačimo i postupamo, misleći na sve srpsko odjednom, zamišljajući jedinstvo porekla, vere, imena i maternje reči, uvek dajući prednost najboljim vrednostima, tada će u našoj svesti o sebi redovno i zajedno biti nemanjićke zadužbine i Sveti Sava, narodni pevač i pripovedač, Đurđe Crnojević i Božidar Vuković, Žefarović, Orfelin i Dositej, Sterija i Vuk, Karađorđevi sovjetnici i obrenovićko izdanje Miroslavljevog jevanđelja, Bošković, Tesla, Pupin i Milanković, Branko, Zmaj i Njegoš, Crnjanski, Andrić i Dučić, Kočić, Bora Stanković i naši savremenici, ma gde da su, svi čije su misli, knjige i stihovi u ustanovama podignutim na srpskoj reči, na svim njenim oblicima, pre Vuka i sa Vukom, da bismo lakše rekli šta je srpsko, sve i svuda.
Istovremeno, po njihovom kulturnom obrascu, takvo pravilo je svojina svih ljudi i naroda koji sa Srbima žive.
(Beseda na 175. godišnjicu Srpske čitaonice, Novi Sad)
ŠOK SAZNANjA NA SUĐENjU: Zaposleni u "Ribnikaru" nisu pružili pomoć deci nakon što ih je Kosta upucao?
IZ SNIMAKA se vidi da su tetkica, kojoj još ne znamo ime, razredna Dragana Tomić i domar Rade Simić, nakon što je Kosta pucao, a pre dolaska nastavnika geografije Zorana Niševića i policije, bili na vratima učionice istorije u kojoj je bilo "VII/2" i niko od njih nije ušao unutra i pružio pomoć deci.
30. 09. 2024. u 14:56
MLADIĆI ROĐENI OVE GODINE ĆE PRVI U VOJSKU: General Mojsilović otkrio sve detalje o služenju vojnog roka
NAČELNIK Generalštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović rekao je u emisiji "Takovska 10" da Srbija kasni sa uvođenjem obavezne vojne obaveze. Suština je da se izgradi odbrambeni kapacitet Srbije, svaki dan i svaku godinu koju čekamo, gubimo generacije mladih vojnika, rekao je general Mojsilović. U jednoj klasi računamo do 20.000 vojnika-regruta, na godišnjem nivou, dva i po meseca po pet hiljada njih u jednoj klasi, odnosno ciklusu, rekao je Mojsilović uz napomenu da će prvo biti regrutovani mlađi vojnici, počev od 2006. godišta.
25. 09. 2024. u 22:01
SRBIN OBJAVIO KOLIKO GA KOŠTA ŽIVOT NA SELU: Dao detaljan spisak na šta troši - ima pitanje za sunarodnike
SRBIN koji živi sa suprugom i detetom na selu napisao je na društvenim mrežama da mesečno troši između 2.000 i 2.500 evra. Objavu je postavio jer je, kako kaže, primetio da mnogi troše manje od njega, i to u gradu, i zanimalo ga je da li u nečemu preteruje.
04. 10. 2024. u 18:13
Komentari (0)