POEZIJA JE DUHOVNA SPONA: Svetosavska povelja SPKD "prosvjeta"uručena akademiku Matiji Bećkoviću

Д. Б. М.

30. 01. 2021. u 06:48

PESNIKU i akademiku Matiji Bećkoviću juče je uručena Svetosavska povelja Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta" u pres-centru Udruženja novinara Srbije.

ПОЕЗИЈА ЈЕ ДУХОВНА СПОНА: Светосавска повеља СПКД просвјетауручена академику Матији Бећковићу

Foto arhiva

Povelju mu je uručio predsednik društva Milimir Mučibabić, koji je istakao da je Bećković najveći živi srpski pesnik, autor antologijskih knjiga poezije i nezaboravnih beseda.

- Svetosavsku povelju uručili smo onome koji je svojom postojanošću i mudrošću, svojim i ukupnim stvaralaštvom to zaslužio - rekao je Mučibabić. - Njegovo delo nas upućuje na put kako da se odbranimo od banalne stvarnosti koja nam oduzima dostojanstvo i slobodu, istoriju i tradiciju, misao i emociju.

Povodom ovog priznanja, Bećković je, za "Novosti", rekao:

- Trebalo bi 120 godina da se ispriča istorija SPKD "Prosvjeta". Nju je osnovalo 35 školovanih Srba u BiH da pomažu srpske đake koji se školuju po svetu. A kasnije je osnovala svoje odbore u celom srpstvu i inostranstvu. Na njenim tribinama nastupali su Laza Kostić, Dučić, Šantić, Vladimir i Svetozar Ćorović, Gaćinović, Slijepčević...

Članovi "Prosvjete" iz Amerike su se listom javili u dobrovoljce u Prvom svetskom ratu, a čak sa Aljaske su poslali pomoć porodicama obešenih u Trebinju. Proganjani su i zabranjivani, osuđivani, padali su i ustajali. I kao pre 120 godina, znali su ono što je najvažnije, a to je kultura, pismo, vera, jezik. Tako i danas, kad budućnost ne znamo i ne možemo ništa da planiramo, ne zaboravljamo ono što je najvažnije. Sigurno je da nećemo pogrešiti, ako se odlučimo za ljubav, za brigu o svojoj matici. I još uvek verujemo da je poezija ono što nas duhovno povezuje bez obzira na to gde živimo.

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
NAPUSTILA GRAD I NA BABOVINI ODGAJA DECU: Mlada Beograđanka Aleksandra odlučila da se pre 14 godina vrati u planinsko selo Vlase kod Vranja

NAPUSTILA GRAD I NA BABOVINI ODGAJA DECU: Mlada Beograđanka Aleksandra odlučila da se pre 14 godina vrati u planinsko selo Vlase kod Vranja

MOJ tata se ljutio na mene, govorio je, ja sam odatle otišao, a ti se vraćaš, ali ja sam odlučila i na kraju je život tako sve uredio da na mestu u planinskom selu Vlase, gde je njegova majka Ljubica odgajala trojicu sinova i jednu kćer, to sada radim i ja - započinje svoju po mnogo čemu neobičnu priču tridesetšetogodišnja učiteljica Aleksandra Ljubić, književnica, slikarka, supruga, odbornica u skupštini grada i, kako kaže, najvažnije mama Darka (14), Đorđa (10), Veljka (8) i Marijane (7).

10. 01. 2026. u 15:08

Komentari (0)

Stručnost, poverenje i humani pristup pacijentima je stub zdravstva