POGLED ISKOSA: Slobodom protiv geometrije Milorada Bate Mihailovića
GALERIJA "Rima" sa svoja dva izlagačka prostora u Kragujevcu i Beogradu, jedno je od kultnih mesta na mapi moderne i savremene srpske likovnosti.
Foto: Milorad Bata Mihailović
Ona je centar ne samo za organizaciju kvalitetnih izložbi već i za zamašno izdavaštvo u vidu obimnijih kataloga i kapitalnih monografija sa studioznim tekstovima. Tokom marta i aprila u beogradskom ogranku te galerije održava se izložba slika i radova na papiru slikara i akademika Milorada Bate Mihailovića (Pančevo, 1923 - Pariz, 2011). Time se obeležava i 10 godina od njegove smrti. Na ovom manjoj ali doslednoj izložbi nije reč o crtežima već o zrelim ostvarenjima kolorističkog tipa na kojima dolazi do izraza sva osobenost tog stvaraoca - od dinamičke kompozicije, kosih i spiralnih poteza, likovne drame do forsiranja crvene boje i slobodno rešene celine u znaku prevlasti apstraktnog.
Vidimo da se crvena boja rano pojavljuje kod ovog slikara i trajno će obeležiti neke od njegovih najboljih radova, kao što je ciklus insipirisan Amerikom. Može li se kvalitetno slikarstvo zasnovati na estetici mrlje, udara četke na površinu i gestualnosti?
Mihailović, pripadnici grupe Gutai i brojni nekada avangardni slikari iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka dokazuju da može. Tašizam ili slikarstvo pomoću tačke i mrlje, poslednja je francuska istorijska avangarda. Sa njom se završava veliko francusko slikarstvo kao najnaprednije u protekla četiri veka (Dado Đurić ga je smatrao najvrednijim u celoj istoriji umetnosti).
Foto: Milorad Bata Mihailović
Sa Mihailovićevim slikama uočavamo da je estetika slobodnog slikarskog čina, naznačena još kod Engleza Aleksandra Kazensa u 18. veku i njegovom metodu slikanja pejzaža pomoću mrlja (na nemačkom fleka) i u dalekoistočnoj umetnosti, možda i ne toliko drugačija od klasičnog slikarstva. Kod Mihailovića isto tako dolazi do izražaja težnja ka čistoj, tačnije (od naracije) oslobođenoj likovnosti, koja podrazumeva i neke postavke figuracije: centar i periferiju slike, kompozicionu ravnotežu masa, kontraste ili harmonije boja, dijagonalnu, horizontalnu ili vertikalnu kompoziciju i sl. Nova je ogoljenost, svedenost tih osnovnih elemenata slike, naznačena još kod Vasilija Kandinskog oko 1915. godine.
Mihailović slika snažno, izrazito i upečatljivo, njegov obračun sa slikom uvek je konačan i dosledan. U delo ulaže mnoge tada nove i aktuelne metode, od gestualnog slikarstva, curenja likida (dripping) do monohromnog nabojavanja i nadrealističke dekalkomanije. Te bogate, možda i prebogate slike u formi i fakturi, uvek su tople i ljudske u izrazu i boji, dakle, pomalo i nesvršene, potpuno lišene tehničenja geometrijske apstrakcije. Ukupno, zapravo, samo svedoče o silovitoj, hrabroj prirodi slikara koji je, kako bi Pikaso rekao, "Imao sunce u stomaku".
"SVEOPŠTI RAT" Stiglo veliko upozorenje Americi
VISOKI iranski zvaničnik upozorio je da će svaki napad na njegovu zemlju biti smatran „sveopštim ratom“ dok se američka udarna grupa nosača aviona približava regionu.
24. 01. 2026. u 09:31
U FEBRUARU POTPUNI KOLAPS POLARNOG VRTLOGA? Hladna masa zalediće Evropu, evo šta nas očekuje
NAKON stratosferskog zagrevanja početkom februara, najnovije prognoze pokazuju potencijalni potpuni kolaps polarnog vrtloga, što će na kraju dovesti hladan vazduh i u Evropu, piše Severe Weather Europe.
23. 01. 2026. u 14:21
NAJSTARIJI JUGOSLOVEN: Doživeo 132, izrasli mu treći zubi
U AKCIJI nekdašnje revije Yugo papir “Tražimo najstarijeg Jugoslovena“ 1978. godine novinari su se zaputili u selo Oraš Planje udaljeno od Tešnja desetak kilometara, gde je živeo Meho Hadžić.
23. 01. 2026. u 16:47
Komentari (0)