NEZABORAVNA STVARALAČKA MOĆ MILOŠA ŠOBAJIĆA: Sećanje na velikog i jedinstvenog srpskog i evropskog umetnika (1945-2021)
DELO Miloša Šobajića potpuno se samosvojno pojavilo na srpskoj i evropskoj likovnoj sceni i od početnih, čisto slikarskih dometa, proširilo do skulptura.

Foto: Tanjug
Šobajić je osobenije od drugih postavio unutar figuracije (koju nikada ne izneverava) pitanje analize sadržaja, deformacije i destrukcije kao estetskih vidova prevladavanja uobičajenih formi. U njegovoj slici sveta detalj, predmet, ljudska figura i kompozicija polazište su analize i metamorfoze organskog i neorganskog. Unutar takve slikarske strategije, iskazane sa mnogo strasti, on podržava fiksaciju na proces nastanka likovnog dela. Nije, međutim, reč o konceptualnom mišljenju, hladnom diskursu cerebralne zamene tkiva slike i skulpture golim idejama i projektima, ili mišljenje o istoriji umetnosti neistorijskim sredstvima (koncept kao delo). Šobajić uvek zasniva slobodan i čist oblik likovnosti.
Ako je Jozef Bojs mislio da posle konceptualne avangarde umetnik više nikada neće uzeti četkicu u ruke (postmoderno slikarstvo i estetika "Novih divljih" ubrzo su ga demantovali), Miloš Šobajić otvara ono tako interesantno polje delovanja između tradicije i avangarde, slike i objekta. Ni realizam niti fantastika kao oblici aktuelnog suprotstavljanja neoavangardi, ali ni ekspresionizam, apstrakcija ili minimalizam kao ključne pojave ne samo u umetnosti dvadesetog veka, njegov opus u znaku je obdukcije leša (post)moderne, potrage za novim telom i novom uspravnošću.
Na tom terenu osluškuje nemoć (post)modernizma ali i krizu umetnosti kao iluzije, prevare oka i radikalnih oblika predstavljačke umetnosti. Želi da spozna dublje i dalje, ali ne kao učeni slikar, već kao tvorac likovnog sveta koji srčano izražen ima poreklo i razvoj. Kako mistička misao uči, onaj ko se spušta u ambis, u zev bezdana, ravan je onome ko se lestvicama uspinje put Neba. Nije reč samo o odslikavanju, mimezisu duhovnog i fizičkog stanja savremenog sveta, već o simbolisanju njegovih entropijskih procesa. Mada ovo delo liči na neki lični obračun, krvavi resantiman ili pesimistički Weltanschauung, njegov ishod duboko je ličan, nagonski i iracionalan, kao opsesivno doživljavanje i istraživanje psiholoških dubina čoveka i sveta umetnosti.

Foto: D. Dozet
Slikarstvo i skulptura mogu biti metodi posezanja u same osnove sveta, inače ne bismo tako duboko doživljavali umetnost, koja zadire u same zasnove ljudskog. Šobajić to veoma dobro zna, njegovo stvaralaštvo je zadiranje u najdublje. Zanima ga nadlična dimenzija dela, zato je njegovim ostvarenjima teško davati nazive. Stalno i sve dublje povlačenje iz kruga prvobitnih uticaja, u rasponu od majstora baroka koje je vrsan crtač izučavao na beogradskoj Likovnoj akademiji, težeći apsolutnoj vernosti prizora, što je sada vidljivo samo kao detalj na njegovim slikama, vodilo je i ka "Mediali" kao najvrednijem srpskom doprinosu svetskoj umetnosti dvadesetog veka.
On se, međutim, veoma brzo oslobodio tih uzora, što se poistovetilo sa istraživanjem čiste forme likovnog dela i sudbine figure u novoj umetnosti. Šobajić otkriva psihologiju modernog čoveka, čoveka gomile i usamljenika za koga je kriza trajno stanje. Premda je naizgled ezoterijsko, medialno, ustupilo mesto egzoterijskom, sociološkom, umetnik je izašao iz krugova učenja i uzora, pa i uopštavanja i odavno ušao u vidove dubljih analiza. Kao što je ikona rezultat precizne, postupne analize božanskog uticaja na telo i dušu umetnika, tako se i Šobajić povlači iz oblasti ličnih naklonosti, društvenih uticaja, problema originalnosti i stila. Traga za opštom i vanvremenom suštinom savremene slike kao izraza slojeva i stanja čoveka ovog vremena, što je u njegovoj skulpturi još izrazitije.
Tragao za opštom i vanvremenom suštinom savremene slike kao izraza slojeva i stanja čoveka ovog vremena, što je u njegovoj skulpturi još izrazitije
Svako delo, ne samo u kritičkoj recepciji, podrazumeva veoma složen odnos prema prošlosti i sadašnjosti, povlači nova čitanja i vrednovanja, menjajući se u svesti publike, nadograđujući ili razgrađujući se, katkad do kontradiktornosti. Tom naknadnom, drugom životu dela, u svezi galerijskog, literarnog i egzistencijalnog, drugoj sudbini umetnosti od one kojom nastaje u misticizmu stvaranja, Šobajić ne prilaže mnogo. Njegova ostvarenja brutalno odvraćaju posmatrača i onoga ko uhodano promišlja umetnost od istorijskih i filosofskih spekulacija, analogija, diskursivnih analiza formalnog, simboličkog ili ikonografskog tipa, tih vrhunaca doprinosa istorije umetnosti kao humanističke nauke.
Ne nudeći mnogo opštoj istoriji duha, zatvoreno i neprozirno Šobajićevo delo, upućuje na ono nepoznato i neiskazano u istoriji evropske figuracije, na magmu, mulj, apersonalne donje slojeve, na nesaznatljivo i elementarno. Otuda toliko krvi, umetnik bi da se oslobodi stega uobičajenog, svih konvencija i krene u akciju otkrivanja najdubljeg pokretača u čoveku. U docnijim radovima napuštajući i sociološke naznake, otkriva krik i skok, čupa korenje straha i užasa, destiluje adrenalinski sok istorije, sve ono što je tako duboko određuje, što je nekoliko sjajnih francuskih tumača njegovog stvaralaštva odredilo kao energiju i energetsko isijavanje. Na tim antivrednostima Šobajić formira svoju umetnost samo da bi sa druge, neispitane strane, prišao čistoj likovnosti. On radi sa energijama, u energijama, njegovo delo pojavljuje se kao višedecenijska orgija.

Foto: Milena Anđela
Ti izlivi stvaralačke moći, slike i skulpture nastali orgazmički i orgijastički, snažne su i nezaboravne. Nastaju u ekstazi, samosagorevanju, samoporicanju, povišenoj stvaralačkoj temperaturi autora neobičnog temperamenta, kao vid avangarde u transu. Šobajić je umetnik koji odmah ulazi u problem, koji se, kako bi rekao Lazar Trifunović, baca u epicentar uragana, "jede sa dve kašike", kako kaže otac srpske istorije moderne umetnosti. Po spremnosti i hrabrosti da istraži zemljotrese koji potresaju njegovu dušu, po vulkanskom karakteru, Miloš Šobajić jedinstven je u srpskoj i evropskoj umetnosti.
Preporučujemo

CRNA GORA TUGUJE ZA ŠOBAJIĆEM: Zbogom Mišo i da tamo slikaš još bolje i još više
24. 04. 2021. u 17:54

GRAD KOJI JE OBOŽAVAO: Valjevo se oprašta od velikog umetnika Miloša Šobajića
25. 04. 2021. u 19:43

OVAKO JE GOVORIO VELIKI SLIKAR: Poslednji intervju Miloša Šobajića za "Novosti"
24. 04. 2021. u 10:15

ŠPANIJA PROGLASILA VANREDNO STANjE
MINISTARSTVO unutrašnjih poslova Španije proglasilo je vanredno stanje nakon današnjeg nestanka struje.
28. 04. 2025. u 21:32

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

NE MOŽE DA SAKRIJE TUGU: Darko Lazić potpuno slomljen, javno se oglasio (FOTO)
PEVAČ se prisetio svog pokojnog oca...
28. 04. 2025. u 19:35
Komentari (0)